Ova knjiga o heroinu, kruhu i sumpornim rudnicima natjerat će vas da čitate do jutra
Što se dogodi kada književnost prestane biti samo priča i pretvori se u iskustvo koje reže do kosti? Roman Nikole Strašeka "Heroin, kruh i rudnici sumpora" ne ostavlja prostora za lagodne interpretacije – on udara ravno u srž, u mrak ovisnosti, u očaj svakodnevnog poraza i u trenutke kada se vjeruje da propast može izgledati plemenito.
Već prva rečenica – bič kojim se udara po čitatelju – najavljuje da ovo nije knjiga za one koji traže lagano štivo. Strašek piše izravno, stihijski i nemilosrdno, ali upravo ta brutalna iskrenost čini njegov roman nečim što se ne može ispustiti iz ruku. Čitat ćete ga na eks, poput literarnog ovisnika koji traži još jednu dozu, svjestan da ga boli, ali ne može stati.
Teme koje obrađuje zvuče poput kronike naše stvarnosti: ovisnosti i laži, manipulacije i iskorištavanje najbližih, kapitalizam i rat, obitelj i društvo koje se raspada, terapijske zajednice i neizlječive bolesti. Ali između redaka, to je i knjiga o umjetnosti, o pokušaju stvaranja smisla u svijetu u kojem ga sve manje pronalazimo.
Strašek nije samo pisac – on je i redatelj, esejist, kritičar i pjesnik. Njegovo iskustvo oblikovano je i fizičkim radom – šest godina u skladištu voća i povrća, koje naziva rudnikom – i kreativnim radom na filmu. Ova kombinacija daje njegovu rukopisu sirovu snagu i dokumentarističku preciznost, ali i lirsku nijansu koja vas obuzima iznenada, između dviju mračnih stranica.
Roman “Heroin, kruh i rudnici sumpora” nije književnost koja se čita radi zabave, nego radi prepoznavanja – prepoznavanja svijeta koji živimo i ljudi koje poznajemo. Kruno Lokotar u predgovoru kaže da bi ovu knjigu trebalo napisati kao preventivnu terapiju. Dok se to ne dogodi, ona ostaje literatura koju ćete udisati poput zadnjeg, ali i prvog daha.
Ako tražite roman koji će vas prodrmati, uznemiriti, ali i natjerati na razmišljanje o vlastitim vrijednostima, o društvu koje gradimo i o posljedicama koje prešućujemo – Strašekova knjiga je upravo to. Literatura koja boli, ali ostaje dugo nakon što je zatvorite.
Ako ste ikad željeli zaviriti u živote i rad hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a da pritom osjetite dah talijanske umjetničke inspiracije, ova vijest će vas posebno razveseliti. U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, 2. prosinca 2025. u 13 sati, bit će predstavljena knjiga „Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.“, autorice dr. sc. Ivane Rončević Elezović.
Ovogodišnji Interliber donio je nešto više od uobičajenog književnog uzbuđenja. Donio je emociju, toplinu i onu rijetku vrstu književne povezanosti koju publika prepoznaje bez zadrške. A ništa to ne dokazuje bolje od titule najprodavanije knjige sajma: dirljive, nježne i duboko ljudske posvete prijateljstvu između čovjeka i psa — romana „Njegov miris poslije kiše“ Cédrica Sapin-Defoura.
U samom srcu Zagreba, u intimnoj atmosferi Atelieru LM, ovog je vikenda otvorena izložba „Portreti i šire“ koja donosi jedinstven presjek tri desetljeća domaće kulturne i društvene scene, a publiku istodobno poziva da zastane pred više od 400 portreta koji oblikuju naše zajedničko pamćenje. Izložba je osmišljena kao pažljivo komponirana vizualna pripovijest koja istodobno otkriva lica, ali i trenutke u kojima se fotografija pretvara u osobni susret, dok svaki kadar donosi onu tihu, ali snažnu poruku koja se rađa u odnosu fotografa i portretiranog.
Blagdani su sve bliže, a s njima i onaj neobjašnjivi osjećaj topline, mirisa cimeta, svjetlucanja lampica i trenutaka koje dijelimo s najdražima. Upravo taj duh čarolije, mašte i ljubavi oživljava u interaktivnoj slikovnici „Orašar – Klarina priča“, projektu koji spaja glazbu, ilustraciju i pripovijedanje u jedno neponovljivo iskustvo.
Postoje trenuci kad glazba utihne, ali emocija ne nestaje. Kad note prestanu svirati, a riječi ostanu — gole, ranjive, istinite. Upravo u tom prostoru između glazbe i tišine živi nova knjiga Zlatana Stipišića Gibonnija “Bandire potonulog carstva” — zbirka poezije koja ne samo da nosi ritam njegova srca, već i miris mora, soli i svih tih neizrečenih emocija koje čine njegov svijet.
Najuzbudljiviji tjedan za ljubitelje knjige i kulture je pred vratima – Interliber od 11. do 16. studenog pretvara Zagrebački velesajam u raj za čitatelje, a među najiščekivanijim štandovima i ove se godine ističe onaj knjižare Rockmark koja već više od desetljeća spaja svijet knjige, glazbe i pop kulture.
Kažu da je knjiga naš najbolji prijatelj. Uz nju se opuštamo, učimo i putujemo u krajeve koje nikada nismo posjetili. Radujemo se i tugujemo s glavnim junacima, rješavamo zločine i tražimo recepte za neka nova, ukusna jela. No, život je danas prilično ubrzan, a vremena malo. Dan započinjemo brzinskom kavom, gužvom u prometu, e-mailovima koji ne prestaju dolaziti, a završavamo ubrzanim večerima u kojima rješavamo obiteljske obaveze.
Postoji nešto gotovo meditativno u darivanju biljke – osobito one koja je u isto vrijeme i skulptura, i dizajnerski predmet, i živi podsjetnik na pažnju koju ste nekome posvetili. Upravo zato posljednjih godina sve više kreativnih duša otkriva ljepotu kokedama, delikatnih zelenih kugli omotanih mahovinom koje izgledaju kao da lebde između prirode i umjetnosti.
Nakon gotovo tisuću dana šutnje, potresa i dugotrajnih radova, jedan od najintimnijih prostora hrvatske kulturne baštine ponovno će oživjeti: Atelijer Meštrović sredinom prosinca otvara svoja vrata s novim stalnim postavom, promišljenim s iznimnom pažnjom i dubokim poštovanjem prema životu i djelu Ivana Meštrovića.
