Knjiga koja te tjera da preispitaš vlastite odluke – i priča jedne žene koja ju je stvorila iz čistog inata
Zamisli da tvoj život postane eksperiment. Da te netko izdvoji iz mase – ne zbog nečeg što si napravila, već zbog nečeg što jesi. Zamisli da pristaneš ispričati svoju priču, potpuno iskreno, bez filtera. Zamisli da to napravi još devet ljudi. I da se svi ti iskazi pretvore u roman koji ti, bez ijedne docirajuće rečenice, polako, gotovo neprimjetno, promijeni način na koji gledaš vlastite odluke.
Deset osoba. Deset života. Niti su se poznavali, niti su išta međusobno dijelili – osim jedne, ključne karakteristike. A je li ta karakteristika slučajnost, genetska predispozicija ili sudbinski uzorak, pitanje je na koje odgovore nećeš naći na koricama. Možda ni u zadnjem poglavlju. Ali ćeš ih početi tražiti. A to je, složit ćeš se, ponekad i više nego dovoljno.
Jer što ako tvoj život doista ide točno onako kako je unaprijed određeno? A što ako su tvoje odluke te koje pišu potpuno novu priču? Ova knjiga ne igra na sigurno. Ne servira gotova rješenja. Ona te poziva da se zapitaš. I da, možda po prvi put, svoje postupke sagledaš drugim očima.
Mila. Ili Zea Mays. Ili žena koja je sve ovo pokrenula iz ljubavi prema pisanju – i tvrdoglavosti
„U ovoj priči ja sam sporedni lik“, piše Mila. Ali ako išta znamo o dobrim pričama, onda znamo da su sporedni likovi često oni koje najviše zavolimo. Ona je autorica koja je iz vlastitog rukopisa stvorila knjigu, iz obiteljske firme – nakladničku kuću, iz običnog dana – razlog za slavlje. Mila, koju možda poznaješ pod pseudonimom Zea Mays (googlaj, stvarno je zabavno), ne dolazi iz izdavaštva. Ne dolazi ni iz svijeta u kojem je „knjiga“ prva asocijacija na karijeru.
Dolazi iz Splita – i nosi ga u srcu, čak i dok živi u Pločama (koje su joj, kako sama kaže, u najmanju ruku – izazovne). I dolazi s pričom koja nije počela ni na Instagramu, ni na književnim večerima, nego u nečijem povjerenju. U jednoj osobi koja je rekla „ovo ti je stvarno dobro“, i tako pokrenula lavinu.
Ekipa iza kulisa: podrška, pogreške i savršeno iskreni komentari
Knjiga je prošla kroz ruke onih koji čitaju s olovkom u ruci i onih koji čitaju iz čiste ljubavi. Tu su @kraljevic_tea, koja je vjerovala prva. Tu je @anja2.12, koja se bacila na prvu verziju bez kacige. Tu su i oni koji su čuli za knjigu tek kad je bila gotova – i odmah rekli: „Šta triba, ajmo.“ Tu je i mama koja vjerojatno godinama nije pročitala nijednu knjigu – osim ove, koju je progutala u tri dana. I tata, koji je pronašao grešku taman na vrijeme da se ispravi.
Tu su i stručni suradnici, urednice, ilustratorice, dizajnerice i svi oni čije ime možda nećeš naći na koricama, ali bez kojih knjiga ne bi postojala. Ili bi bila, kako Mila kaže, „kao neki moji propali odnosi – bez početka, sredine i kraja.“
I to je to. Nema velikih kampanja, nema pretjerane pompe. Samo knjiga. I jedna žena koja je vjerovala u nju – pa su počeli vjerovati i svi ostali. Pa i mi. Ostaje ti samo pitanje: hoćeš li vjerovati i ti? Knjigu možete kupiti na instagram.com/dobra_knjiga.
Ako ste ikad željeli zaviriti u živote i rad hrvatskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a da pritom osjetite dah talijanske umjetničke inspiracije, ova vijest će vas posebno razveseliti. U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, 2. prosinca 2025. u 13 sati, bit će predstavljena knjiga „Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.“, autorice dr. sc. Ivane Rončević Elezović.
Ovogodišnji Interliber donio je nešto više od uobičajenog književnog uzbuđenja. Donio je emociju, toplinu i onu rijetku vrstu književne povezanosti koju publika prepoznaje bez zadrške. A ništa to ne dokazuje bolje od titule najprodavanije knjige sajma: dirljive, nježne i duboko ljudske posvete prijateljstvu između čovjeka i psa — romana „Njegov miris poslije kiše“ Cédrica Sapin-Defoura.
U samom srcu Zagreba, u intimnoj atmosferi Atelieru LM, ovog je vikenda otvorena izložba „Portreti i šire“ koja donosi jedinstven presjek tri desetljeća domaće kulturne i društvene scene, a publiku istodobno poziva da zastane pred više od 400 portreta koji oblikuju naše zajedničko pamćenje. Izložba je osmišljena kao pažljivo komponirana vizualna pripovijest koja istodobno otkriva lica, ali i trenutke u kojima se fotografija pretvara u osobni susret, dok svaki kadar donosi onu tihu, ali snažnu poruku koja se rađa u odnosu fotografa i portretiranog.
Blagdani su sve bliže, a s njima i onaj neobjašnjivi osjećaj topline, mirisa cimeta, svjetlucanja lampica i trenutaka koje dijelimo s najdražima. Upravo taj duh čarolije, mašte i ljubavi oživljava u interaktivnoj slikovnici „Orašar – Klarina priča“, projektu koji spaja glazbu, ilustraciju i pripovijedanje u jedno neponovljivo iskustvo.
Postoje trenuci kad glazba utihne, ali emocija ne nestaje. Kad note prestanu svirati, a riječi ostanu — gole, ranjive, istinite. Upravo u tom prostoru između glazbe i tišine živi nova knjiga Zlatana Stipišića Gibonnija “Bandire potonulog carstva” — zbirka poezije koja ne samo da nosi ritam njegova srca, već i miris mora, soli i svih tih neizrečenih emocija koje čine njegov svijet.
Najuzbudljiviji tjedan za ljubitelje knjige i kulture je pred vratima – Interliber od 11. do 16. studenog pretvara Zagrebački velesajam u raj za čitatelje, a među najiščekivanijim štandovima i ove se godine ističe onaj knjižare Rockmark koja već više od desetljeća spaja svijet knjige, glazbe i pop kulture.
Kažu da je knjiga naš najbolji prijatelj. Uz nju se opuštamo, učimo i putujemo u krajeve koje nikada nismo posjetili. Radujemo se i tugujemo s glavnim junacima, rješavamo zločine i tražimo recepte za neka nova, ukusna jela. No, život je danas prilično ubrzan, a vremena malo. Dan započinjemo brzinskom kavom, gužvom u prometu, e-mailovima koji ne prestaju dolaziti, a završavamo ubrzanim večerima u kojima rješavamo obiteljske obaveze.
Britanski PR stručnjak tvrdi da su Harryjeve šale i medijski nastupi postali neučinkoviti te znak gubitka identiteta nakon odlaska iz kraljevske obitelji.
Glumac otkriva kako je politički govor o Tibetu doveo do dvadesetogodišnje zabrane prisustvovanja Oscaru i zašto nikada nije požalio što ga je izrekao.
