Otkrivamo vam o čemu govori pjesma “Andromeda” grupe Lelek – između kolektivne memorije, ženskog nasljeđa i rituala sicanja
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
Grupa Lelek, sastavljena od pet vokalistica koje se oslanjaju na višeglasje i tradicijske obrasce pjevanja, ovim se nastupom jasno pozicionira kao projekt koji tradiciju ne koristi dekorativno, nego kao polazište za suvremenu interpretaciju povijesnih i društvenih tema. Njihova glazba ne pokušava rekonstruirati prošlost, nego je prevesti u jezik današnjeg vremena – zvukom, emocijom i simbolima koji su i dalje razumljivi, ali često potisnuti.
“Andromeda” kao simbol žrtve, pamćenja i oslobađanja
Naziv pjesme nije slučajan. Andromeda, u mitološkom smislu, simbolizira ženu koja je vezana, izložena pogledu, osuđena na kaznu zbog odluka koje nije sama donijela. U tom arhetipu prepoznaje se snažna paralela s povijesnim iskustvom žena na ovim prostorima, osobito u razdobljima političkih i vjerskih sukoba, ratova i okupacija, kada su ženska tijela često bila mjesto na kojem se lomila povijest.
U pjesmi Andromeda ta simbolika nije izravno ispričana, nego suptilno utkana u stihove koji govore o strahu, naslijeđenoj boli, razgovorima s majkama i bakama, o tišini koja traje dulje od samih događaja. To je pjesma o pamćenju koje ne pripada samo pojedincu, nego čitavim generacijama. O sjećanjima koja se ne zapisuju u knjige, nego u tijelo, glas i obiteljske priče.
Nastavite čitati nakon oglasa
Žensko iskustvo i tijelo kao nositelj identiteta
U tom kontekstu Andromeda se može čitati i kao pjesma o ženskom tijelu – ne kao objektu, nego kao nositelju identiteta i povijesne memorije. Upravo tu se otvara snažna veza s gotovo zaboravljenom, ali iznimno važnom tradicijom sicanja, ritualnog tetoviranja koje je stoljećima bilo prisutno među Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini, ali i u dijelovima Dalmacije, Hercegovine i kontinentalne Hrvatske.
Nastavite čitati nakon oglasa
Sicanje, poznato i kao križićanje ili bocanje, nije bilo estetsko ukrašavanje, nego čin otpora i zaštite. U razdoblju osmanske vlasti, kada su otmice djece, prisilna islamizacija i nasilje nad ženama bile realna prijetnja, tetoviranje križeva i drugih simbola na tijelu djece predstavljalo je pokušaj da se identitet učini trajnim, neizbrisivim i vidljivim čak i u slučaju odvajanja od obitelji.
Tetoviralo se vrlo rano, često već u djetinjstvu, i to u posebnim razdobljima crkvene godine, što jasno pokazuje koliko je taj čin bio duboko povezan s vjerom, ali i s kolektivnim strahom od nestanka i gubitka vlastitog identiteta.
Nastavite čitati nakon oglasa
Simbolika sicanja: križ, zvijezda i krug
Motivi koji su se koristili u sicanju dodatno pojašnjavaju njegovu simboličku težinu. Križ je bio središnji znak – jednostavan ili razrađen, često kombiniran s krugovima, zvijezdama, polumjesecom ili biljnim ornamentima.
Ti simboli nisu pripadali isključivo kršćanskoj ikonografiji, nego su u sebi nosili i tragove starijih, pretkršćanskih vjerovanja, čime se stvarao slojevit vizualni jezik identiteta.
Nastavite čitati nakon oglasa
Zvijezda, Danica ili večernja zvijezda, u tom je smislu posebno zanimljiva. Ona se pojavljuje i u pjesmi Andromeda kao metafora vodilje, nade i nečega što nadilazi zemaljsko iskustvo. Kao što je zvijezda u tetovaži označavala pripadnost i orijentir u svijetu punom opasnosti, tako i u pjesmi postaje simbol izlaza, uzdizanja i oslobađanja povijesnog tereta.
Ritual boli i trajanja
Sam proces sicanja bio je bolan, spor i ritualiziran. Izvodio se ručno, iglom, uz prirodne pigmente, a bol se nije doživljavala kao nešto što treba izbjeći, nego kao dio smisla samog čina. Tijelo je kroz bol postajalo svjedok, a tetovaža trajni podsjetnik na pripadnost i izdržljivost.
U tom smislu, sicanje i Andromeda dijele istu temeljnu ideju: identitet nije nešto što se bira lako, niti nešto što dolazi bez cijene. On se nasljeđuje, trpi, nosi i prenosi dalje – kroz glas, kroz tijelo, kroz pjesmu.
“Andromeda” kao suvremeni nastavak stare priče
Pjesma grupe Lelek ne govori izravno o sicanju, ali njegova simbolika snažno rezonira u njezinoj strukturi i temama. Andromeda je suvremeni nastavak iste priče – priče o tome kako se povijest upisuje u ljude, osobito u žene, i kako se taj zapis može pretvoriti u umjetnost, a ne u šutnju.
U vremenu u kojem se tradicija često svodi na folklorni ukras, Lelek nudi drugačiji pristup: ozbiljan, promišljen i emotivno zahtjevan. Andromeda nije pjesma koja se sluša usput, nego djelo koje traži kontekst i razumijevanje.
Upravo zato ona nadilazi okvire natjecanja i funkcionira kao snažan kulturni komentar – o prošlosti koju ne možemo promijeniti, ali je možemo ispričati na nov način.
Redatelj čijim je filmom OČEVINA otvoren 32. Sarajevo Film Festival održao je masterclass u Festivalskom centru (Bosanski kulturni centar). „Filmovi su mi uvijek bili bijeg od života“, kazao je Pawlikowski. Ipak, čitav njegov autorski put obilježen je povratkom u stvarnost, kroz dokumentarni film, fikciju, historiju, ljubav, politiku i ljude oblikovane vremenom u kojem žive. U razgovoru koji je moderirao bosansko-australski književnik Ennis Čehić, Pawlikowski je govorio o počecima, dokumentarnom filmu, Balkanu, vlastitom redateljskom postupku i potrebi da priče ostanu dovoljno otvorene da mogu nastaviti živjeti i nakon posljednjeg kadra.
Pjesma „Gdje ljubav čeka nas“ iz dugometražnog animiranog filma Kristalni planet redatelja i producenta Arsena Antona Ostojića dobila je i svoj spot, u izvedbi Franke. Riječ je o hrvatskoj verziji originalne pjesme „Somewhere We All Belong“, čiju glazbu i tekst potpisuje Diane Warren, dobitnica počasnog Oscara i autorica s rekordnih 17 nominacija za tu nagradu. Prepjev su napravili Lana Blaće i Dalibor Grubačević, koji je ujedno producirao vokalnu izvedbu, a u spotu se izmjenjuju kadrovi iz filma, približavajući publici njegove likove, svijet i priču.
Diamond Club powered by Mint još je jednom potvrdio svoju poziciju jedne od vodećih ljetnih destinacija za glazbena događanja na Jadranu, a sinoćnji nastup Željka Joksimovića pred brojnom publikom na Krku donio je večer ispunjenu prepoznatljivim melodijama, snažnim emocijama i atmosferom koja je od prvog do posljednjeg trenutka povezivala izvođača i publiku.
PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS predstavljaju koncertnu verziju pjesme „Dinamo ja volim“, snimljenu uživo tijekom njihovih koncerata u zagrebačkom Boogaloou, čime jedna od prepoznatljivih pjesama benda dobiva novo produkcijsko i koncertno izdanje, više od tri desetljeća nakon što je prvi put objavljena.
Prije pet godina nekoliko mladih ljudi okupilo se oko jednostavne ideje koja je u tom trenutku djelovala gotovo nostalgično, ali se vrlo brzo pokazala kao iznimno precizan odgovor na ono što je publici nedostajalo. Željeli su organizirati party na kojem će se bez zadrške slušati glazba uz koju su odrasli, izlazili, zaljubljivali se i stvarali prve uspomene, odnosno veliki hitovi 2000-ih i 2010-ih koji su godinama bili nezaobilazan dio popularne kulture, ali su postupno nestali s domaćih plesnih podija.
Glumici Emily Watson, kao priznanje za iznimnu glumačku karijeru i doprinos filmskoj umjetnosti, u Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je uručeno Počasno Srce Sarajeva. Jedna od najcjenjenijih svjetskih glumica, koja iza sebe ima niz nagrađivanih filmskih, televizijskih i pozorišnih uloga, na 32. Sarajevo Film Festivalu predsjedava žirijem Natjecateljskog programa - dugometražni igrani film, a u srijedu, 19. kolovoza u 10 sati, održat će i Masterclass u Bosanskom kulturnom centru.
Troye Sivan novim singlom „She’s the Best“ otvara novo poglavlje svoje glazbene karijere i istodobno najavljuje četvrti studijski album istoimenog naslova, čiji je izlazak najavljen za 9. listopada u izdanju diskografske kuće Interscope Records, pod okriljem Universal Music Groupa. Uz novu pjesmu predstavljen je i prateći videospot koji dodatnu pažnju privlači filmskim pojavljivanjem Nicole Kidman, čime je Sivan glazbenom izdanju pridružio i snažnu vizualnu komponentu.
Svečanom ceremonijom u Narodnom pozorištu Sarajevo, a potom i projekcijom povijesne drame OČEVINA, novog ostvarenja Oscarom® nagrađenog poljskog redatelja Paweła Pawlikowskog, otvoren je 32. Sarajevo Film Festival, jedan od najznačajnijih filmskih festivala u regiji koji već više od tri desetljeća Sarajevo pretvara u mjesto susreta različitih kinematografija, autorskih poetika, filmskih profesionalaca i publike koja od filma ne očekuje samo zabavu, nego i prostor za promišljanje svijeta u kojem živimo.
Postoje frizure koje pripadaju određenom vremenu i one koje uspijevaju nadživjeti trendove. Ova frizura Jane Dužanec pripada upravo toj drugoj skupini jer u sebi nosi estetiku starog Hollywooda, ali je izvedena na način koji djeluje potpuno suvremeno. Raskošni volumen, duboki bočni razdjeljak, široki mekani valovi i izrazito njegovan sjaj stvaraju siluetu koja podsjeća na zlatno doba filmskog glamura, kada je kosa bila važan dio ukupnog dojma i kada se od frizure očekivalo da bude jednako upečatljiva kao haljina ili make-up.
Video je u kratkom roku prikupio brojne reakcije, a pratitelji nisu skrivali oduševljenje prizorom koji prikazuje posebnu povezanost između Stjepana i njihove djevojčice.
Na fotografijama pozira u jednostavnom bikiniju koji je istaknuo njezinu vitku liniju i zategnutu figuru, a teško je ne primijetiti koliko se brzo vratila u formu nakon poroda.
