Objavljena u svibnju, pjesma je dosegnula vrhove britanskih ljestvica, osiguravši pjevačici prvi broj 1 u više od desetljeća. I u SAD-u, “Padam Padam” se postojano uspinjao na Billboardovoj dance ljestvici. Ipak, put do pop dominacije nije bio bez rupa. Na mnogo načina, plesna pjesma je ogledalo svoje zvijezde: zabavna, svjetlucava osoba koja ugađa publici svojom vrckavom prirodom, ali je pritom ustrajna i odlučna, piše The Independent.
Kao što je slučaj s većinom pop hitova, iza zvijezde stoji grupa drugih umjetnika koje jednako vrijedno rade u sjeni. U slučaju “Padama”, ta grupa uključuje Lostboya – pravim imenom Pete Rycroft – koji je producirao pjesmu i koautor je teksta zajedno s norveškom spisateljicom Inom Wroldsen.
Rođenje hita “Padam Padam” može se pratiti od jednog poslijepodneva u veljači prošle godine u Londonu, kada su se Rycroft i Wroldsen prvi put sreli. Na kraju su napisali gromoglasni dance-pop hit u samo dva dana. Suprotno uvriježenom mišljenju, “Padam” – riječ koja je sada doista u gay leksikonu – nije hommage istoimenoj pjesmi Edith Piaf iz 1951. (iako oboje autora priznaje da je Piafin valcer imao nešto utjecaja na njihov kreativni proces, a Minogue je govori o vezi između to dvoje). Sam naslov je onomatopeja za otkucaj srca.
Govoreći o temama pjesme, Wroldsen je rekla Independentu da su ljudi “stvarno zabrinuti samo za pet stvari“. Jedna od tih stvari je ljubav. Wroldsen neprestano traži nove načine da opiše taj osjećaj. “Udana sam za Engleza, a moja bi svekrva iz sjevernog Londona uvijek govorila: ‘Oh, srce mi puca, ped-ou’”, objašnjava. “Otišla sam u studio i bilo mi je u glavi, ali ‘ped-ou’ ne zvuči baš lijepo. Pa smo napravili ‘padam’.”
Sposobnost “Padama” da uđe u uho nije slučajna. Rycroft kaže da je pisanje pop glazbe “delikatna znanost o tome da budete dovoljno zanimljivi, ali i ona stvar zbog koje želite vrištati na festivalu bez stvarnog razmišljanja – a to je puno teže nego što izgleda“. Nakon što su završili s pisanjem, Wroldsen je znala da su pogodili pop zlato. Ona uspoređuje pisanje pjesama s pecanjem, glazbenici se upuštaju u avanturu i nadaju se da će nešto veliko zagristi. “Ponekad upecam haringu, ponekad stvarno dobrog lososa. Ovo je bio losos.”
Autori pjesme odmah su znali da žele Kylie Minogue da je izvede.FOTO: PROFIMEDIA
Autori su dugo razmišljali o tome koji bi izvođač bio idealan za njihovu pjesmu. Znali su da kičasta priroda pjesme odgovara samo određenim izvođačima. Pojavljivala se mogućnost da ode nekom eurovizijskom izvođaču ili Riti Ori. To je bilo, naravno, dok Kylie Minogue nije čula pjesmu. Timu australske pjevačice se “isprva nije svidjelo” što je zainteresirana, no to džepnu Veneru nije spriječilo. Pjesma je debitirala na 26. mjestu britanske ljestvice i vrlo brzo pronašla veliku – i vrlo glasnu – bazu obožavatelja na internetu.
Iako je Padam Padam bio hit ljeta, radio-stanice ga isprva nisu voljele
Recept za uspjeh je bio tu: zarazna nova pjesma, sjajna produkcija, privlačan koncept, ogroman online zamah i, naravno, Kylie. Nisu, međutim, svi voljeli “Padam”. “Pokušavali smo to pustiti na radiju. Bilo je posvuda, svi su pričali o tome i bilo je barem na prva dva mjesta na ljestvici – ali Radio 1 i Capital odbijali su ga pustiti, uglavnom zato što je ona starija žena” kaže Rycroft. Glasnogovornik BBC Radio 1 rekao je u to vrijeme: “Svaka se pjesma razmatra za popis za reprodukciju na temelju njezinih glazbenih vrijednosti i toga je li prava za našu ciljanu publiku, a odluke se donose od slučaja do slučaja.”
Za Inu Wroldsen, koja ima 39 godina, rad s Kylie Minogue bio je ostvarenje snova. “Malo sam starija od ove mlade djece koja dolaze… Kad sam čula demo, mislila sam da nitko [osim nje] ne bi mogao izvesti ovu pjesmu.” Starost i seksizam koji okružuju tako veličanstveno izdanje učinili su iskustvo gorko-slatkim – i za Wroldsen i za Rycrofta. Potonji ne štedi kada razmišlja o reakciji. “Mogao sam to vidjeti jasno kao dan; to je definitivno bio poziv na buđenje”, kaže. “Postoje drugi 55-godišnji umjetnici, David Guetta na primjer, i on je očito posvuda na radiju, jer je tip i ima neke nevjerojatne melodije. ‘Padam’ je trebao biti na radiju od početka i to je samo problem radijskih postaja”.
Padam Padam donio je Kylie novu popularnost.FOTO: PROFIMEDIA
Ubrzo, međutim, radio postaje su ostale bez izbora. “Svi, uključujući njezine obožavatelje i Twitter, poludjeli su i počeli zvati postaje”, kaže Rycroft. “Na kraju su postaje popustile i stavile je na svoju C listu. Imao sam pjesme koje su bile manji društveni fenomen, a bile su ravno na A listi. Dakle, C lista se čini kao uvreda, ali to je zapravo bila mala pobjeda za nju”. Na kraju, javnost je bila ta koja je zagovarala ovu seks-pozitivnu himnu godine.
Wroldsenin sin tinejdžer bio je taj koji joj je prvi ispričao o tome koliko je Padam postao hit na internetu. Iako je ova spisateljica prije toga postigla velike hitove s pjesmama poput “How Deep Is Your Love” Calvina Harrisa i “Rockabye“ Seana Paula, “Padam Padam” je ono zbog čega se osjeća kao dio “kulturnog fenomena”.
I Wroldsen i Rycroft zahvaljuju LGBT+ zajednici za uspjeh pjesme. “Nisu odustali i samo su je pokrenuli“, kaže ona. Za Rycrofta je to što je pjesma postala neslužbena himna za Pride2023. bila “ogromna čast“. Unatoč tome što nije zaštitno lice pjesme “Padam”, Rycroft priznaje da je popularnost pjesme bila pomalo bizarno iskustvo, s obzirom na to da ju je do sada čuo kako se svira na vjenčanjima, ali čak i – sprovodima.
Kada umjetnost progovori hrabro, originalno i sa stavom – nagrade ne izostaju. Upravo se to dogodilo s dokumentarno-igranim filmom Fiume o morte! redatelja Igora Bezinovića, koji je na netom završenom 72. Pulskom filmskom festivalu osvojio nevjerojatnih šest Zlatnih Arena, uključujući onu za najbolju režiju – i time se učvrstio kao filmski highlight ljeta.
Nakon što je splitski Park Mladeži ponovno bio epicentar elektroničke euforije, ULTRA Europe se preselio na more – doslovno. Festival koji već godinama nadmašuje sam sebe, ovoga je tjedna spojio hedonizam, glazbu i čisti mediteranski luksuz kroz svoj jedinstveni koncept Destination ULTRA. A Brač i Vis? Ovih su dana više nalikovali Ibizi nego mirnim jadranskim otocima koje poznajemo iz razglednica.
Tamo gdje se klasika i šljokice susreću, nastaje – magija. A u slučaju glazbenog spektakla “Disco Opera 2025”, riječ je o čistoj eksploziji ritma, emocije i neodoljive nostalgije. Nakon serije rasprodanih koncerata i oduševljenih reakcija diljem regije, ova glazbena senzacija vraća se na veliku pozornicu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog – i to 25. listopada, u još glamuroznijem i produkcijski raskošnijem izdanju.
Ako ljeto ima svoj soundtrack, Maja Šuput upravo ga je napisala. U svom prepoznatljivom stilu koji spaja dozu drskosti, ženstvenosti i čiste zabave, nova pjesma Nisam ja za male stvari ušla je na scenu na velika vrata — s prvom pozicijom u trendingu i gotovo 200.000 pregleda u samo tri dana. Maja još jednom pokazuje zašto je kraljica ljetnih partyja i neprikosnovena diva domaće pop scene.
Kad prvi taktovi prođu kroz zrak iznad Dunava, a sunce zalazi iza impozantnih bedema Petrovaradinske tvrđave, znaš da si na mjestu gdje prestaje svakodnevica, a počinje nešto više – doživljaj. Exit 2025 nije bio samo još jedan festival – bio je trenutak koji te uhvati, preplavi i ostane s tobom.
Split nije spavao. Tri dana, tisuće ritmova, deseci tisuća duša – sve je kulminiralo u jednom trenutku: završnoj večeri ULTRA Europe 2025, kad su Afrojack, Martin Garrix i Hardwell tresli Park Mladeži kao da se Zemlja okreće oko njihove glazbe. I možda se i okreće – barem za sve one koji znaju da ULTRA nije samo glazba, već životni stil.
Drugi dan ULTRA Europe festivala 2025. bio je sve što smo sanjali – i više od toga. Split je ponovno pulsirao kao jedno od najvažnijih mjesta elektroničke glazbene karte, a Park Mladeži pretvoren je u vibrantnu oazu neonskog sjaja, zvuka koji vibrira pod kožom i emocije koju može probuditi samo glazba. Glazba koju ne slušaš – već osjećaš.
Ljeto u Opatiji ima svoj zvuk – i sinoć je zvučalo kao "Sofia". Na velikoj sceni Ljetne pozornice, okupanoj mjesečinom i morskim povjetarcem, nastupio je karizmatični Alvaro Soler i oduševio publiku svojim prvim koncertom u Hrvatskoj. Bio je to trenutak koji se dugo čekao, a kad se napokon dogodio – nadmašio je očekivanja.
Kada umjetnost progovori hrabro, originalno i sa stavom – nagrade ne izostaju. Upravo se to dogodilo s dokumentarno-igranim filmom Fiume o morte! redatelja Igora Bezinovića, koji je na netom završenom 72. Pulskom filmskom festivalu osvojio nevjerojatnih šest Zlatnih Arena, uključujući onu za najbolju režiju – i time se učvrstio kao filmski highlight ljeta.