Grgur Visinski objavio najosobniju pjesmu dosad — „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ o kojoj svi počinju govoriti

Pjesma „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ može se čitati kao svojevrsni umjetnikov osobni manifest – podsjetnik da put prema unutarnjem razotkrivanju nikada nije ravan, niti unaprijed iscrtan jasnim konturama. Naprotiv, riječ je o putu na kojemu su lutanja, zastoji i pogrešni koraci neizbježni, a unutarnja borba trajni suputnik. Ta borba, kako sugerira i sama atmosfera pjesme, ne prestaje; ona se tek povremeno povlači u sjenu svakodnevnih obveza, kratkotrajnih uzbuđenja i prolaznih distrakcija, da bi se ponovno javila u trenucima tišine.

Tematski, skladba progovara o prihvaćanju vlastite slabosti i marginalnosti, o spoznaji da smo, unatoč ambicijama i željama, često krhki i nesigurni. No upravo u toj krhkosti Visinski pronalazi prostor za oprost – prije svega oprost samome sebi. Pjesma nosi poruku pomirenja s vlastitim pogreškama i ograničenjima, ali i odlučnu poruku da unatoč svemu valja nastaviti dalje, korak po korak, čak i onda kada glasovi – vanjski ili unutarnji – postaju preglasni.

Ovaj singl ujedno predstavlja važnu profesionalnu prekretnicu za autora. Naime, „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ prva je pjesma koju je Grgur Visinski u potpunosti samostalno producirao, čime je preuzeo potpunu kreativnu kontrolu nad zvukom i atmosferom vlastitog rada. Dosadašnji projekti nastajali su uz podršku vanjskih producenata, što je donosilo dragocjena iskustva i drugačije perspektive, no ovdje se Visinski svjesno odlučuje na ogoljeni, osobni pristup – bez zaštitne mreže. Rezultat je sirov, iskren i neuljepšan zvučni zapis njegova trenutačnog senzibiliteta i tehničke zrelosti.

Singl objavljuje izdavačka kuća Spona, dok mastering potpisuje Alex Vujić Ohlsen iz Fantazma Studija, čiji je završni zahvat dodatno zaokružio zvučnu cjelinu pjesme. Vizualni identitet izdanja upotpunjen je naslovnom fotografijom snimljenom u Đonlinim Dragama, čiji pejzaž diskretno, ali snažno korespondira s emocionalnim pejzažom same skladbe.

S novim singlom Grgur Visinski ne nudi lake odgovore ni jednostavne refrene za brzo zaboravljanje, već poziva na suočavanje – s vlastitim glasovima, strahovima i odlukama. U vremenu u kojem se buka često zamjenjuje za smisao, njegova pjesma ostaje tiha, ali postojana opomena da je ponekad najveća hrabrost nastaviti hodati, čak i kada kolona viče, a magla ne otkriva smjer.