Grgur Visinski objavio najosobniju pjesmu dosad — „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ o kojoj svi počinju govoriti
Glazbenik i multimedijalni umjetnik Grgur Visinski predstavio je novi autorski singl znakovitog i gotovo poetski zaigranog naslova „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“, pjesmu koja se ne sluša samo ušima, nego i nutrinom. Riječ je o skladbi koja hrabro zalazi u maglovite, teško uhvatljive prostore osobnog preispitivanja, ondje gdje se strah i odlučnost sudaraju, a iz tog sudara nastaje tiha, ali postojana snaga. Visinski ovim izdanjem otvara intimno poglavlje vlastitog stvaralaštva, ne skrivajući nesigurnosti, sumnje i krhkost koje su sastavni dio svakog istinskog procesa samospoznaje.
Pjesma „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ može se čitati kao svojevrsni umjetnikov osobni manifest – podsjetnik da put prema unutarnjem razotkrivanju nikada nije ravan, niti unaprijed iscrtan jasnim konturama. Naprotiv, riječ je o putu na kojemu su lutanja, zastoji i pogrešni koraci neizbježni, a unutarnja borba trajni suputnik. Ta borba, kako sugerira i sama atmosfera pjesme, ne prestaje; ona se tek povremeno povlači u sjenu svakodnevnih obveza, kratkotrajnih uzbuđenja i prolaznih distrakcija, da bi se ponovno javila u trenucima tišine.
Tematski, skladba progovara o prihvaćanju vlastite slabosti i marginalnosti, o spoznaji da smo, unatoč ambicijama i željama, često krhki i nesigurni. No upravo u toj krhkosti Visinski pronalazi prostor za oprost – prije svega oprost samome sebi. Pjesma nosi poruku pomirenja s vlastitim pogreškama i ograničenjima, ali i odlučnu poruku da unatoč svemu valja nastaviti dalje, korak po korak, čak i onda kada glasovi – vanjski ili unutarnji – postaju preglasni.
Ovaj singl ujedno predstavlja važnu profesionalnu prekretnicu za autora. Naime, „Jedan po jedan u koloni vikali su glasno“ prva je pjesma koju je Grgur Visinski u potpunosti samostalno producirao, čime je preuzeo potpunu kreativnu kontrolu nad zvukom i atmosferom vlastitog rada. Dosadašnji projekti nastajali su uz podršku vanjskih producenata, što je donosilo dragocjena iskustva i drugačije perspektive, no ovdje se Visinski svjesno odlučuje na ogoljeni, osobni pristup – bez zaštitne mreže. Rezultat je sirov, iskren i neuljepšan zvučni zapis njegova trenutačnog senzibiliteta i tehničke zrelosti.
Singl objavljuje izdavačka kuća Spona, dok mastering potpisuje Alex Vujić Ohlsen iz Fantazma Studija, čiji je završni zahvat dodatno zaokružio zvučnu cjelinu pjesme. Vizualni identitet izdanja upotpunjen je naslovnom fotografijom snimljenom u Đonlinim Dragama, čiji pejzaž diskretno, ali snažno korespondira s emocionalnim pejzažom same skladbe.
Nastavite čitati nakon oglasa
S novim singlom Grgur Visinski ne nudi lake odgovore ni jednostavne refrene za brzo zaboravljanje, već poziva na suočavanje – s vlastitim glasovima, strahovima i odlukama. U vremenu u kojem se buka često zamjenjuje za smisao, njegova pjesma ostaje tiha, ali postojana opomena da je ponekad najveća hrabrost nastaviti hodati, čak i kada kolona viče, a magla ne otkriva smjer.
Grupa Viva, omiljena splitska glazbena formacija koja već više od dva desetljeća svojom glazbom prati živote brojnih slušatelja, ponovno je uspjela dirnuti srca publike, i to s pjesmom koja nosi najiskreniju i najtopliju poruku ljubavi – novim singlom pod nazivom “Vridilo se molit”. Ova pjesma nije samo još jedan glazbeni uradak u njihovom bogatom opusu, već svojevrsna emotivna izjava koja zrači toplinom, iskrenošću i autentičnošću, baš kao da grupa ponovno objavljuje svoj prvi singl, a ne nasljednicu hitova koji su ih učvrstili u srcima obožavatelja. Pjesme poput “Ja oprostit ću sve”, “Šteta duše, šteta tila”, “Dalmatinac i ni riči više” te “Volin sve bilo” učinile su Vivu bendom koji publiku prati kroz sve životne situacije, od najradosnijih do onih koje diraju u srce svojom tugom, potvrđujući kako glazba, kada je iskrena, može postati vjerni suputnik na životnom putu.
U vremenu u kojem se stvarnost svakodnevno rasipa u milijunima digitalnih fragmenata, u kojem se granica između dokumentiranog i konstruiranog gotovo neprimjetno briše, a pažnja publike neumoljivo raspršuje između beskrajnih nizova sadržaja, povratak dokumentarnom filmu djeluje gotovo kao čin tihog otpora – spor, promišljen i duboko ljudski. Upravo u takvom kontekstu, najava 22. izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox ne funkcionira tek kao informacija o još jednom kulturnom događanju, već kao poziv na zaustavljanje, promatranje i razumijevanje svijeta koji nas okružuje, ali i onih njegovih dijelova koji nam inače ostaju nedostupni.
Dermot Kennedy, irski kantautor čiji se emotivan i snažan glas odavno profilirao među najprepoznatljivijima na suvremenoj glazbenoj sceni, s objavom trećeg studijskog albuma The Weight of the Woods otvara novo i osobito zrelo poglavlje svoje karijere koje obilježava njegov umjetnički razvoj, intimnost izraza i duboku povezanost s vlastitom glazbenom i životnom pričom. The Weight of the Woods službeno je objavljen 3. travnja 2026. godine za Island Records i Interscope Records, a nastao je u produkciji Gabea Simona, producenta poznatog po radu s imenima poput Noah Kahana i Lane Del Rey, pri čemu je glazba pisana i snimana između ruralne Irske, u blizini Kennedyjeva doma, i glazbeničke prijestolnice Nashvillea, čime album ujedinjuje autentične irske glazbene korijene s američkim country i folk senzibilitetom koji je umjetniku osobno blizak i inspirativan.
U vremenu u kojem glazba često ostaje na razini prolaznog dojma, bend Ischariotzcky odlučno bira suprotan smjer – onaj koji traži strpljenje, introspekciju i emocionalnu izloženost. Njihov novi singl ‘No Rest’ ne nastoji osvojiti na prvu, već se polako uvlači pod kožu, otkrivajući slojeve koji nadilaze uobičajeni okvir rock izraza i ulaze u prostor osobnog suočavanja s gubitkom, bolešću i tihim, ali upornim procesom ozdravljenja.
U ciklusu Lisinski subotom, ovaj put iznimno u nedjelju, gostuje orkestar koji u Zagreb dolazi nakon što je bio rezidencijalni orkestar netom održanog Salzburškog uskrsnog festivala.
Zagreb je sinoć postao mjesto gdje glazba nadilazi vrijeme i prostor, a emocija nadmašuje samu ideju koncerta. Dvorana Lisinski, rasprodana do posljednjeg mjesta, odjekivala je snažnim tonovima bezvremenske talijanske kancone, dok je glas Al Bana ispunjavao svaki kutak prostora, stvarajući osjećaj intimnosti unatoč veličini događaja. Ovo nije bio tek još jedan datum na svjetskoj turneji – ovo je bio susret dvaju svjetova: umjetnika koji ovaj grad doživljava kao svoj drugi dom i publike koja je generacijama odrastala uz njegove pjesme. Večer je bila ne samo glazbeno, već i emocionalno putovanje koje je povezalo generacije, premostilo jezične barijere i utkalo životne priče u jedno nezaboravno iskustvo, a kulminacija večeri stigla je završnim taktovima svjetskog hita “Felicità”, koji je ujedinio dvoranu u zajedničkom slavlju života i radosti.
U srcu Pule, ondje gdje se slojevi povijesti susreću s tihim ljetnim večerima i gdje kamen pamti glasove davnih vremena, ove će se lipanjske noći dogoditi susret glazbe i prostora kakav se ne doživljava često. Malo rimsko kazalište, skriveni dragulj antičke arhitekture, ponovno će oživjeti – ovoga puta u znaku suvremenog virtuoziteta i bezvremenskih melodija koje nadilaze žanrove i epohe.
Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox i ove godine kroz pažljivo odabrane naslove iz programa Biografski Dox, Stanje stvari, Kontroverzni Dox i Audio Dox nastavlja mapirati složenu i često kontradiktornu stvarnost suvremenog svijeta. Kroz priče koje se kreću od globalnih centara moći i političkih previranja, do intimnih ljudskih sudbina, obiteljskih trauma i svakodnevnih borbi, festival iznova podsjeća na dokumentarce kao sredstvo kojim se stvarnost ne pojednostavljuje, nego dodatno otvara, secira i propituje.
Radno vrijeme od 9 do 17 sati, odnosno 40-satni radni tjedan, još uvijek postoji u brojnim tvrtkama, ali sve više njih prelazi na politiku rada na daljinu, odnosno takozvani remote rad. Obično nam to daje mogućnost da radimo i na daljinu i iz ureda, ovisno o tome što nam najviše odgovara. No, iako trend rada na daljinu ne odgovara svakom poslovanju, odgovara onima u sektorima koji se uvelike oslanjaju na tehnologiju.
Kako dani postaju sve dulji, a vrijeme ugodnije, proljeće instinktivno vezujemo uz ideju novih početaka. Naime, nakon sporijih, zatvorenih zimskih mjeseci, proljeće dolazi kao svojevrsni reset. Vrijeme kada se priroda obnavlja, a s njom i naša potreba za promjenom.
Prečesto tražimo sreću u velikim prekretnicama. Čekamo promaknuće na poslu, odbrojavamo dane do godišnjih odmora i putovanja, s prevelikim uzbuđenjem iščekujemo životne promjene.
Na suvremenoj umjetničkoj sceni sve je manje autora koji identitet ne uzimaju zdravo za gotovo — i sve više onih koji ga seciraju, razgrađuju i ponovno sastavljaju. Među njima se ističe mladi umjetnik Karlo Štefanek, čiji radovi ne nude odgovore, nego otvaraju prostor. Prostor između stvarnog i izmišljenog, osobnog i javnog, tijela i slike. Prostor u kojem identitet prestaje biti stabilna kategorija i postaje proces.
Bessette, koja je u to vrijeme radila kao PR-ovka modne kuće i kasnije postala supruga Johna F. Kennedyja Jr., navodno nije gajila simpatije prema Paltrow, koja je već tada bila istaknuta VIP klijentica brenda
