Bad Bunny je na Super Bowlu učinio ono što Amerika nije očekivala – i poslao poruku koju je nemoguće ignorirati
Kada se Bad Bunny pojavio iz reda visokih stabljika šećerne trske na početku svojega nastupa na Super Bowlu, scenografija je na prvi pogled mogla djelovati kao puki egzotični dekor – raskošna slika karipskog raja privremeno preseljena u američku metropolu. Sam izvođač nije izravno komentirao simboliku prizora; bio je usred izvedbe pjesme Tití Me Preguntó, energične i samosvjesne himne muške seksualnosti koja je dosegnula više od milijardu preslušavanja na Spotifyju i YouTubeu.
No, kao i u većini Bad Bunnyjevih poteza, vizualni okvir skrivao je dublje značenje. Okružen muškarcima i ženama koji su sjekli šećernu trsku, portorikanski glazbenik prizvao je višestoljetnu povijest kolonizacije otoka, u kojoj je upravo šećer imao ključnu ulogu. Španjolska je u 16. stoljeću donijela tu kulturu na Portoriko i uspostavila goleme plantaže temeljene na ropskom radu. Krajem 19. stoljeća otok je nasilno prešao pod vlast Sjedinjenih Američkih Država, koje su uspostavile vlastitu profitabilnu šećernu koloniju, pri čemu su kompanije s američkog kopna preuzele kontrolu nad velikim dijelom proizvodnje i ostvarivale enormne profite.
Za daleke vladare Portorikanci su desetljećima bili tek problem kojim je trebalo upravljati. Unatoč tome, narod Boricua pronalazio je načine da opstane i raste. Razvili su vlastitu glazbu, kuhinju, usmenu predaju i poduzetništvo, oblikujući kulturu iznimne otpornosti i životne radosti koja je danas prepoznata diljem svijeta. Sve to Bad Bunny uspio je prenijeti u svega nekoliko minuta televizijskog prijenosa – iskustvo potlačenosti, ali i domišljatost, ponos i radost svojega naroda.
Osamdeset godina nakon što je portorikanskim vlastima bilo zabranjeno isticanje nacionalne zastave ili pjevanje domoljubnih pjesama, Benito Antonio Martínez Ocasio stajao je na najvećoj američkoj pozornici, ponosno mašući portorikanskom zastavom i izvodeći pjesme na španjolskom jeziku, okružen Latinoamerikancima koji su nosili vlastite banderas. Nastup se dogodio u trenutku kada su Sjedinjene Države ponovno vojno intervenirale u Latinskoj Americi radi kontrole resursa te u ozračju pojačanih deportacija i nasilnih privođenja Latinoamerikanaca. Tjedan dana ranije, na dodjeli Grammyja, Bad Bunny je otvoreno poručio „ICE out“. Na Super Bowlu nije izgovorio nijednu političku rečenicu – ali poruka je bila jasna.
Njegov halftime show bio je snažan čin otpora i višestruki trijumf. Spektakularno osmišljen i besprijekorno izveden, funkcionirao je kao vizualno-glazbeni doživljaj čak i za publiku koja nije razumjela ni riječ teksta. Istodobno, bio je to precizan kulturni i povijesni komentar Portorika – prošlosti i sadašnjosti, života pod kolonijalnim okvirom. Iznad svega, tih trinaest minuta predstavljalo je sažetak razloga zbog kojih je Bad Bunny danas, i s punim pravom, najveća pop-zvijezda na svijetu.
Iako je globalno poznat već gotovo desetljeće, većina pjesama koje je izveo potječe s njegova najnovijeg albuma Debí Tirar Más Fotos iz 2025. godine. Prije tog izdanja činilo se da stoji na pragu potpune asimilacije u američki mainstream: Hollywood, veze sa slavnim osobama, uloge u akcijskim filmovima. Dio publike nagađao je hoće li se okrenuti pjevanju na engleskom jeziku.
Nastavite čitati nakon oglasa
Umjesto toga, Bad Bunny se tim albumom još snažnije vratio Portoriku, istražujući tradicijske glazbene forme poput plene i bombe. U intervjuu za TIME u prosincu 2024. istaknuo je kako album ne prikazuje razgledničke plaže otoka, već njegova unutarnja, planinska područja – manje uglađena, ali bogatija zajedništvom i iskustvom. „Tražimo utočište na selu. Na neki način, to je oblik otpora“, rekao je.
Paradoksalno, upravo taj introspektivan i izrazito regionalno usmjeren album postao je još jedan vrhunac njegove karijere. Publika diljem svijeta prigrlila je njegovu autentičnost, složene ritmove i razigranost suradnji s mladim glazbenicima iz glazbenih škola San Juana. Tijekom 2025. Bad Bunny ponovno je postao najslušaniji izvođač na Spotifyju s 19,8 milijardi streamova, a prošloga tjedna Debí Tirar Más Fotos osvojio je Grammy za album godine.
Novi album riječkog benda Valovi nosi naziv koji priziva slike dalekih obala, vrućeg pijeska i bijega od svakodnevice, no “Barbados” nije ploča o geografiji, već o emocijama koje se skrivaju između tišine i buke života. Nakon prvijenca “Svalbard”, bend sada otvara novo poglavlje svoje priče albumom koji istovremeno zvuči melankolično, nježno i oslobađajuće, kao soundtrack za trenutke kada čovjek pokušava pronaći malo mira usred unutarnjeg kaosa. Upravo zato Barbados u njihovoj glazbi nije samo egzotični otok, nego simbol prostora u koji bježimo kada stvarnost postane preglasna.
Kako se približava ovogodišnje izdanje festivala, raste i uzbuđenje među obožavateljima elektroničke glazbe iz cijelog svijeta koji s nestrpljenjem odbrojavaju do povratka u splitski Park Mladeži od 10. do 12. srpnja 2026. godine.
43. Tjedan suvremenog plesa i ove godine potvrđuje status jednog od najvažnijih i najdugovječnijih festivala suvremene izvedbene umjetnosti u ovom dijelu Europe, a od 19. do 27. svibnja Zagreb i Zadar ponovno postaju središta međunarodne plesne scene, suvremenih izvedbenih praksi i interdisciplinarnog umjetničkog dijaloga. Ovogodišnje izdanje festivala donosi program koji kroz različite umjetničke forme povezuje suvremeni ples, performans, instalaciju i participativna iskustva, pritom otvarajući prostor novim načinima komunikacije između umjetnika i publike.
Hrvatska violončelistica Ana Rucner i ove godine nastavlja jedan od najprepoznatljivijih domaćih glazbenih projekata kojim već šesnaest godina simbolično povezuje glazbu, prirodu i prvi dan ljeta. Festival Ana u Gradu te tradicionalni koncert “Pozdrav ljetu” tijekom godina prerastali su lokalne okvire i postali jedinstveni kulturno-glazbeni događaj koji svake godine okuplja publiku iz Hrvatske i inozemstva, a ovogodišnje izdanje donosi novo međunarodno poglavlje, nove glazbene formate i, prema riječima same umjetnice, gosta “koji nije s ove planete”.
U vremenu u kojem se sve češće govori o važnosti kreativnog razvoja djece, emocionalne pismenosti i poticanja individualnog izražavanja od najranije dobi, umjetnost ponovno zauzima mjesto koje joj prirodno pripada — ne samo unutar kazališnih i galerijskih prostora, nego i u svakodnevnom životu djece, obrazovanju i odgoju. Upravo se u tom prostoru susreta umjetnosti, pedagogije i dječje mašte razvija KLIK KLUB, edukativna platforma nastala iz Kliker Festivala, jednog od rijetkih hrvatskih festivala posvećenih suvremenim izvedbenim umjetnostima za djecu i mlade.
Službeni vizual 24. izdanja Zagreb Film Festivala predstavljen je uoči ovogodišnjeg festivalskog programa, najavljujući još jedno izdanje koje će u studenome okupiti zagrebačku publiku i suvremenu svjetsku kinematografiju. Festival će se održati od 9. do 15. studenoga, a uz već dobro poznate lokacije poput kina Kinoteka, MSU-a, Surogatkina KIC-a i kina Kaptol Boutique Cinema, koje se ove godine prvi put pridružuje festivalskoj mreži, dio programa bit će dostupan i u online formatu, čime se nastavlja praksa širenja dostupnosti filmskog sadržaja široj publici.
Na domaćoj glazbenoj sceni predstavljen je novi autorski projekt koji već u samim svojim počecima privlači značajnu pozornost struke i publike te otvara prostor za usporedbe s najpoznatijim svjetskim obiteljskim glazbenim formacijama. Riječ je o obiteljskom triju PARMACHY, koji čine Neda, Sanja i Tomislav Parmać, umjetnici koji su nakon dugogodišnjeg individualnog djelovanja odlučili svoje profesionalne putove objediniti u jedinstvenu glazbenu cjelinu.
Glazbeni prostor hrvatske scene obogaćen je novim izdanjem koje u sebi nosi snažan emotivni i umjetnički naboj, a riječ je o duetu Marka Tolje i Olivera pod naslovom „Ti si moja ljubav“. Ova skladba predstavlja spoj suvremenog interpretativnog pristupa i glazbene ostavštine jednog od najvažnijih vokalnih umjetnika ovih prostora, čime se dodatno naglašava njezina dokumentarna i simbolička vrijednost unutar domaće glazbene produkcije.
U razgovoru s Janom odmah nam je bilo jasno da iza uspjeha ne stoji nikakva “prečica”. Bez velike priče i bez potrebe da stvari uljepšava, govori iskreno o počecima u studentskoj sobi, nesigurnim odlukama i svemu što dolazi prije nego što stvari konačno “kliknu”. Kako i sama naglašava, od samog početka nije je vodio strah od neuspjeha, nego puno tiši, ali snažniji osjećaj da jednostavno mora pokušati, bez obzira na sve.
Redateljica i scenaristica Ivona Juka već više od dva desetljeća pripada najintrigantnijim autorskim glasovima regionalne kinematografije, a njezin filmski opus, obilježen snažnim psihološkim portretiranjem likova, beskompromisnim propitivanjem društvenih sustava i iznimno sofisticiranom estetikom, profilirao ju je kao autoricu čiji filmovi nadilaze lokalni kontekst i komuniciraju univerzalnim jezikom ljudske intime, slobode i moralne odgovornosti.
Za ovu posebnu večer Collins je odabrala raskošnu bijelu Valentino Haute Couture haljinu skulpturalne forme, s dramatičnim naborima nalik laticama koji su dodatno naglasili dekolte.
Nekadašnja dječja zvijezda zablistala je s besprijekornim tenom i vidno svježijim izgledom, a korisnici interneta odmah su krenuli analizirati svaku promjenu na njezinu licu.
