Napokon je otkriveno zašto se Adrian Grenier, čuveni Nate, nije pojavio u nastavku filma Vrag nosi Pradu
Redatelj filma Vrag nosi Pradu 2 razmatrao je cameo pojavljivanje Adriana Greniera — evo zašto se to nije dogodilo. Zvijezda serije Entourage ranije je izjavila kako je bilo „razočaravajuće” što se nije vratio u dugo očekivani nastavak u kojem glume Anne Hathaway, Meryl Streep, Stanley Tucci i Emily Blunt, a koji u kina stiže 1. svibnja.
Iako su se izvorne zvijezde filma Vrag nosi Pradu — Anne Hathaway, Meryl Streep, Stanley Tucci i Emily Blunt — vratile u nadolazeći nastavak, redatelj filma David Frankel, koji je režirao i original iz 2006. godine, objasnio je zašto Adrian Grenier, koji je utjelovio Natea, dečka Andy koju glumi Hathaway, nije dio novog filma.
U nedavnom intervjuu za Entertainment Weekly, Frankel je otkrio kako je u početku razmatrao mogućnost da se glumac iz serije Entourage pojavi u kratkoj cameo ulozi.
„Imao sam ideju da ga ubacimo u kratko pojavljivanje, no na kraju je jednostavno bilo prekasno u našem produkcijskom rasporedu da se to ostvari“, izjavio je Frankel za spomenuti medij, dodavši kako je snimanje filma završeno manje od mjesec dana prije planiranog datuma premijere, pa „nije bilo vremena“.
Nastavite čitati nakon oglasa
The Hollywood Reporter još je u srpnju potvrdio da se Grenier neće vratiti u nastavku. Nekoliko mjeseci kasnije, glumac je progovorio o tome, nazvavši svoj izostanak „razočaranjem“, te je ustvrdio kako je negativna percepcija publike prema liku Natea vjerojatno razlog zbog kojeg njegov lik nije uključen u nastavak.
„Svi smo mi obožavatelji tog filma, bez obzira na to jesmo li u njemu sudjelovali ili ne“, rekao je tada Grenier za Page Six. „Naravno da je bilo razočaravajuće što nisam dobio poziv za nastavak. No isto tako razumijem da je bilo određenih negativnih reakcija na Natea kao lik, pa je moguće da je i to imalo utjecaja.“
Nastavite čitati nakon oglasa
Ranije ovog mjeseca Grenier se našalio na račun toga što nije pozvan natrag u jednom oglasu za Starbucks. „Možda ste vidjeli naslove — nisam bio pozvan sudjelovati u jednom određenom nastavku. Ali dobro sam. Stvarno. Sve je u pozitivnoj energiji“, rekao je. „Zato nazdravimo Nateu. Znao je napraviti odličan sendvič. Volio je svoju djevojku — do određene mjere. Nije bio savršen. Zato ostavimo Natea u 2006. godini i nastavimo dalje u dobrom duhu.“
Na pitanje što bi Nate radio u nastavku, Frankel je odgovorio: „Ne, to vjerojatno ipak ne bih trebao otkriti. No oduševljen sam što je snimio reklamu za Starbucks, koja je bila zaista duhovita i samoironična. Obožavam tu kombinaciju skromnosti i humora!“ Film Vrag nosi Pradu 2 u kina stiže 1. svibnja.
U vremenu u kojem se informacije proizvode i troše brže nego ikada prije, urednička vizija Leona Rizmaula, dugogodišnjeg urednika emisije "TV kalendar" na Hrvatskoj radioteleviziji, djeluje gotovo kao tiha, ali uporna pobuna protiv površnosti i zaborava, jer upravo u tom kratkom, strogo ograničenom formatu od svega nekoliko minuta uspijeva sažeti ono što mnogi mediji danas više ni ne pokušavaju – osjećaj kontinuiteta, svijest o vremenu i odgovornost prema činjenicama koje oblikuju kolektivnu memoriju.
Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox i ove godine, kroz pomno oblikovane i već prepoznatljive programske cjeline Glazbeni globus, Happy Dox, Festival Hits, Teen Dox i Green Dox, donosi reprezentativan i pažljivo kuriran presjek najintrigantnijih suvremenih dokumentarnih ostvarenja, potvrđujući svoju poziciju jednog od ključnih mjesta susreta publike s aktualnim i estetski relevantnim dokumentarnim filmom. Riječ je o selekciji koja obuhvaća širok tematski raspon – od intimnih glazbenih priča i festivalski nagrađivanih naslova do filmova koji se bave složenim pitanjima identiteta, odrastanja i klimatskih promjena – te koja, iz godine u godinu, uspijeva uspostaviti ravnotežu između autorskog izraza i društvene angažiranosti. U tom smislu, publiku očekuju djela koja su već afirmirana na prestižnim svjetskim festivalima, ali i ona koja tek započinju svoj festivalski život, pri čemu svako od njih donosi snažnu, autentičnu i suvremenu perspektivu, a same programske cjeline potvrđuju status festivalskih favorita za koje se redovito traži karta više.
Glumac iz serijala Harry Potter film series, Ralph Fiennes, izjavio je kako bi Tilda Swinton bila „fantastičan izbor“ za ulogu Lorda Voldemorta, pritom priznajući da je i sam svojedobno bio pozvan da se vrati toj ulozi, no danas smatra kako je „taj brod već odavno otplovio“.
Kada se govori o trenutnoj kulturnoj dinamici u kojoj se različite umjetničke forme i žanrovi prožimaju, rijetko se može pronaći primjer koji tako jasno spaja suvremenu pop glazbu i suvremenu kinematografiju kao što to čini utjecaj Reputation turneje Taylor Swift na film Mother Mary i izvedbu Anne Hathaway. Ovaj utjecaj nije površna referenca niti marketinški trik — radi se o stvarnom, duboko promišljenom i višeslojnom procesu oblikovanja karaktera, vizualne estetike i ambijenta filmskog djela kroz prizmu popularne glazbene kulture.
Postoje projekti koji već u najavi zvuče kao sigurna karta za uspjeh, ali postoje i oni rjeđi, intrigantniji, koji djeluju kao sudar različitih svjetova – književnog, glumačkog i produkcijskog – i upravo u toj napetosti kriju svoj potencijal. Serija The Corrections pripada ovoj drugoj kategoriji. Jer kada se u istoj rečenici nađu ime jedne od najvećih glumica današnjice, roman koji se desetljećima smatra referentnom točkom suvremene američke književnosti i platforma koja oblikuje način na koji gledamo serije, tada očekivanja prirodno rastu izvan uobičajenih okvira.
Veliki pečat osvojio je film Lisica pod ružičastim Mjesecom, Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi u Međunarodnoj te Planina se neće pomaknuti, Petre Seliškar u Regionalnoj konkurenciji, dok je Mali pečat za najbolji kratkometražni film osvojio film Omama, Martina Herra.
Na adresi 90 Franklin Street, u jednoj od arhitektonski prepoznatljivih visokih stambenih zgrada njujorške četvrti TriBeCa, smješten je luksuzni penthouse koji zauzima tri najgornje etaže objekta i pruža jedinstven pogled na panoramu Manhattana. Riječ je o nekretnini koja je desetljećima bila privatna rezidencija jedne od najutjecajnijih pop umjetnica suvremenog doba, Mariah Carey, a koja je danas ponovno u središtu pozornosti zbog odluke o prodaji na tržištu luksuznih nekretnina.
Madonna se vraća na plesni podij, a svoj novi projekt donosi izravno na jednu od najvećih LGBTQ+ platformi na svijetu, smještenu u gradu West Hollywoodu.
U određenim glazbenim imenima i ženskim izvođačicama gay zajednica već desetljećima pronalazi nešto nalik simboličkom uporištu, gotovo emocionalnom svjetioniku, no u novije vrijeme čini se da se mlađe generacije, osobito generacija Z, odmiču od tog klasičnog poimanja pop ikona i svoju privrženost usmjeravaju prema drugačijim, fragmentiranijim i često alternativnim umjetničkim figurama.
Alicia Keys, jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih glazbenica svoje generacije, nedavno je u razgovoru za The Times of London progovorila o, kako kaže, duboko ukorijenjenim neravnopravnostima u glazbenoj industriji, ističući da se taj svijet i dalje često ponaša poput zatvorenog “kluba starih dečki”, u kojem ženama, osobito onima koje rade kao producentice ili tonske inženjerke, pristup profesionalnim prilikama nije jednako otvoren.