Kraj filma Barbie: Dirljiva priča o procesu koji svaka djevojka mora proći da bi postala žena
SPOILER ALERT! Ako još niste gledali film Barbie, dopustite si da ga doživite u kinu, ako jeste - nastavite čitati.
09 kolovoza 202321:00
Dina PlevnikZamjenica glavnog urednika / Deputy editor
Kad je Greta Gerwig izjavila da će film Barbie biti sve ono što nismo očekivali, apsolutno je bila u pravu.
Film s Margot Robbie i Ryanom Goslingom zahvaljujući odličnom marketinškom timu, mjesecima je podizao temperaturu otkačenim najavama i svijet obojio ružičastom bojom, uspomenama na lukicu s kojom su se mnoge žene igrale kad su bile djevojčice te pokrenuo brojne modne trendove, koji su zavladali modnim pistama i gradskim asfaltom.
Uz odličan plesni hit Dua Lipe i nasmijano lice Margot Robbie koja je “iskakala iz svakog kuta”, mjesecima smo živjeli u uvjerenju da ćemo u kinu pogledati vrckasti, ženstveni film pun duhovitih scena i romantičnih zapleta, no ovaj je film sve samo ne površna priča.
Kraj filma Barbie još kopka i one koji su ga pogledali
Početak filma uistinu počinje idilično – Barbie i Ken stižu u Barbieland i kreću s uobičajenim aktivnostima. Sve je ružičasto, predivno i zabavno, Barbie lutkice imaju svu moć, a Kenovi su ovdje samo kako bi bili oku ugodni i popunili rupe na plesnom podiju.
Ipak, Barbie polako počinje kopkati egzistencijalna kriza zbog čega počinje razmišljati o svrsi svog postojanja. Kad dobije rijetku priliku da dozna što se događa u pravom svijetu, u njega odlazi s ružičastim naočalama na očima te ostaje šokirana kad shvati kako svijet zaista funkcionira te da nikoga zapravo nije briga za plavokosu lutku kojoj je najveći uspjeh iskombinirati savršen outfit.
U pravom svijetu Barbie upoznaje Gloriju i njezinu kći Sashu s kojima se vraća u Barbieland puna novih spoznaja i teška srca. Za to vrijeme iz stvarnog svijeta vratio se i Ken koji je ostalim Kenovima uspio prenijeti seksističke ideje iz stvarnog svijeta te im pomoći da nekako isperu mozak svojim Barbie prijateljicama i pretvore ih u trofeje koje su im ujedno i sluškinje.
Gloria svojim govorom o patrijarhatu uspijeva “probuditi” Barbie lutke iz te situacije te im pomoći da posvađaju Kenove i vrate moć u svoje ruke.
Barbie i Ken zaključuju da su oboje imali egzistencijalne krize, a odlučna Barbie govori Kenu kako joj treba vremena da otkrije tko je ona, bez njega.
U Barbielandu sve se vraća na staro, no osviještene Barbie lutke odlučuju da je vrijeme za promjene te da bi Barbie lutke i Kenovi trebali imati jednaka prava. Gloria, koja je iz ove avanture izašla uz bolju povezanost sa svojom kćeri, predlaže da se napravi Obična Barbie lutka što je i glavna poruka filma.
Naime, pretpostavlja se da je Greta ovim filmom htjela svim ženama objasniti da su savršene upravo takve kakve jesu, i da nema smisla težiti nerealnim očekivanjima.
Kakvo značenje ima sam kraj filma Barbie?
Na samom kraju pojavljuje se starica za koju su mnogi mislili da je Bog, no zapravo predstavlja Ruth Handler, ženu koja je izmislila Barbie. Barbie ju je već upoznala kad je bila u stvarnom svijetu i ona je njezin anđeo čuvar.
Barbie i starica ulaze u praznu bijelu prazninu, što stvara osjećaj da je stara Barbie umrla i da prelazi u novu fazu života, Barbie govori o svojim brigama za budućnost i priznaje da se više ne osjeća kao Barbie. Ovdje čujemo lijepu rečenicu iz najave, gdje Ruth govori Barbie, “Ljudi imaju samo jedan kraj. Ideje žive vječno.” Ruth također priznaje da je stvorila lutku u vrijeme kada su ženski ideali bili drugačiji, rekavši: “Moramo stajati mirno kako bi naše kćeri mogle pogledati unatrag i vidjeti koliko su daleko došle.”
Barbie iz ovog iskustva uči da više ne želi biti ideja, već da želi biti ona koja zamišlja i kreira.
Ruth govori Barbie da zatvori oči, a odjednom se pojavljuju slike djevojaka i žena različitih godina. Ova montaža koju je Greta Gerwig nabavila od glumačke postave iz filma ispunjena je emocijama te pokušava dostići razumijevanje punog opsega ženstvenosti, uključujući rođenje, djetinjstvo i generacijsku ljubav.
Sljedeći put kad vidimo Barbie, ona je se nalazi u stražnjem dijelu automobila dok je Gloria, Sasha i Glorijin muž ostavljaju ispred poslovne zgrade. Svi joj požele sreću, a Barbie odlazi do recepcije, gdje veselo objavljuje: “Došla sam vidjeti svog ginekologa.”
Uz njezin posljednji osmijeh koji vidimo na platnu, pretpostavljamo da je Barbie, koja sad ima ljudske emocije, strahove i želju za stvarnim životom, od lutke postala – prava žena.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Centar za kulturu Histrionski dom u Ilici 90 ovog će veljače ugostiti posebni filmski ciklus posvećen nedavno preminuloj Diane Keaton, legendarnoj glumici i oskarovki koja je svojim likovima i stilom trajno obilježila američku kinematografiju.
Connor Storrie i Hudson Williams, glavni protagonisti kanadske serije „Heated Rivalry”, trenutno su među najtraženijim imenima u svijetu zabave, a njihov fenomenalan uspjeh izvan ekrana upravo kulminira uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Ova serija, koja je iznenadila publiku i kritiku, još jednom pokazuje kako gay romansa može osvojiti srca milijuna gledatelja širom svijeta i istovremeno zadržati profesionalnu ozbiljnost u prikazu sportskih i osobnih odnosa.
Prvi film iz serijala o Harryju Potteru ovoga se kolovoza vraća na velika platna diljem svijeta, i to u posebno osmišljenom, svečanom izdanju kojim se obilježava njegova 25. obljetnica.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Film „Svadba“ još nije ni stigao u redovnu kinodistribuciju, a već je postao povijesni fenomen domaće kinematografije, oborivši sve dosadašnje rekorde. Nevjerojatnih 41.263 ulaznica prodano je u pretprodaji, što predstavlja najveći broj pretprodanih ulaznica u povijesti hrvatskih kina, nadmašivši čak i rezultate svjetski poznatih blockbustera poput Star Warsa, koji je u Hrvatskoj u pretprodaji ostvario 25 tisuća ulaznica.
Zimsko izdanje Mreže festivala Jadranske regije održat će se u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače, pružajući publici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji jedinstvenu priliku da besplatno pogleda odabrani program suvremenih, višestruko nagrađivanih regionalnih filmskih ostvarenja, i to putem kinoprojekcija te online distribucije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.