„Rimski san“ – dirljiva priča o nadi, vjeri i obiteljskoj snazi koju morate pogledati

Elizabeta, po struci vjeroučiteljica, 2009. godine rodila je sina Pavla, a ubrzo nakon poroda suočila se s tragičnom spoznajom da je njen sin zbog liječničke pogreške zamalo izgubio život, dok je i sama bila ugrožena. Pavao je preživio, no posljedice tog trenutka pratile su ga cijeli život, a svakodnevno zdravlje bilo mu je pod stalnom prijetnjom infekcija i bolesti. Upravo u tim trenucima majčina snaga, briga i vjera stvarale su okvir u kojem je Pavao mogao živjeti dostojanstveno, dok je njegova sestra Mia odrastala uz bolničke hodnike, učeći što znači ljubav, briga i odanost. Inspirirana iskustvom brata, Mia je odlučila nakon završene gimnazije upisati studij medicine kako bi nastavila pomagati drugima, nalik liječnicima koji su njezinom bratu pružali nadu i skrb.

Film također progovara o gubitku i tragediji: u razmaku od samo mjesec dana obitelj je ostala bez oca Marka i sina Pavla, a upravo u tim trenucima Elizabeta ističe kako joj je jedino vjera u Boga davala snagu da nastavi dalje i da se brine o Miji, nastojeći pronaći smisao i nadu u svakodnevici ispunjenoj tugom, ali i upornošću i ljubavlju.

Autorka filma naglašava kako je inspiracija za „Rimski san“ nastala iz želje da se ovakva hrabrost i odanost prikažu drugima, posebice roditeljima koji se suočavaju s teškim zdravstvenim izazovima kod svoje djece. Film je sniman u Hrvatskoj, na području Zagreba, Velike Gorice i Kutine, ali i u Italiji, u Rimu i Vatikanu, stvarajući snažan vizualni i emotivni doživljaj.

Posebnu dimenziju filmu daje glazba, koju je skladao poznati hrvatski skladatelj Tomislav Mrduljaš, a ujedno je stvorena i pjesma „Dječak u bijelom“, koju je emotivno izveo mladi splitski pjevač Lovre Lučin. Autor stihova je Vedran Matošić, dok su aranžman potpisali Luka Peras i Tomislav Mrduljaš, stvarajući glazbeni doživljaj koji produbljuje emocionalni utjecaj priče.

„Rimski san“ nije samo dokumentarni film, već intiman, nadahnjujući i dirljiv portret obitelji koja kroz tragediju pronalazi snagu i smisao, podsjećajući nas da čak i u najmračnijim trenucima postoji nada, vjera i ljubav koja nas vodi naprijed.