‘Čovjek koji nije mogao šutjeti‘ u kategoriji Najboljeg kratkometražnog igranog filma nije dobio Oscara. Pobijedio je film ‘I’m not a Robot’ redateljice Victorije Warmerdam. Film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’, redatelja Nebojše Slijepčevića, prvi je hrvatski film od osamostaljenja koji je bio nominiran za ovu prestižnu nagradu američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Hrvatska kinematografija je 1962. godine osvojila Oscara za najbolji animirani film sa ‘Surogatom‘ redatelja Duška Vukotića.
‘Čestitke svim kolegama dobitnicima Oscara, a posebno hvala našoj ekipi filma ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ na svemu što su postigli za hrvatsku kinematografiju‘, poručili su kratko na društvenim mrežama iz Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC).
Film je producirala kuća Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Film su snimali početkom siječnja 2024. na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.
Goran Bogdan o Oscaru
Prije nego što su kročili na crveni tepih Dolby Theatrea, razgovarali smo s glavnim glumcem – Goranom Bogdanom.
‘Sretni smo i uzbuđeni zbog nastavka tog putovanja, bit će to lijepa ekskurzija. Vidjet ćemo kako će biti kad stignemo, ali već sad smo zadovoljni nominacijom‘, rekao nam je glumac.
Dva sata prije početka dodjele nagrada, Nebojša Slijepčević oglasio se na Facebooku.
‘Za nekoliko sati znat će se konačno da li smo dobili tog Oskara. Krivo je reći “da li smo ga osvojili”, jer filmske nagrade se ne osvajaju. Film nije sport, mi ne skačemo dalje od drugih, ne pogađamo više puta koš od drugih, ne udaramo se šakama… Nijedna nagrada ne može povećati emotivno iskustvo koje vam neki film pruža, niti ne umanjuje snagu filmova koji tu nagradu ne dobiju. Zato, što god bilo, samo opušteno i uživajte noćas!’, rekao je.
Podsjetimo, scenarij filma ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ je pisan prema istinitom događaju. Naoružani pripadnici vojske Republike Srpske su 27. veljače 1993. zaustavili vlak između Beograda i Bara te iz njega izveli 20 civila u mjestu Štrpcima kod Višegrada. U vlaku je bilo 19 muslimanskih putnika, koje su kasnije pogubili, a tijela bacili u Drinu. Njihovoj otmici je svjedočilo oko 500 putnika, no nitko im se nije usudio suprotstaviti, osim umirovljenog časnika Tome Buzova, koji je putovao u posjet sinu. Buzov je bio 20. žrtva.
‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film, a u četvrtak je osvojio i nagradu César za najbolji kratkometražni igrani film koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Povijest modne kuće Chanel gotovo se uvijek dijeli na dva razdoblja, ono u kojem je njezin identitet stvarala Gabrielle Coco Chanel i ono koje je započelo dolaskom Karla Lagerfelda 1983. godine. Lagerfeld je tijekom sljedećih desetljeća postao toliko povezan s Chanelom da se njegovo ime danas gotovo automatski pojavljuje uz svaku priču o modernizaciji te francuske kuće. Pripisuju mu se povratak Chanela u središte modne industrije, nova interpretacija kostima od tvida, pretvaranje tradicionalnih simbola kuće u prepoznatljive modne dodatke i stvaranje estetike koja je obilježila osamdesete i devedesete godine.
Prava jesen napokon je stigla, a s njom i hladnija jutra, kišni dani i ono dobro poznato pitanje što odjenuti kada želimo izgledati dotjerano, a pritom se osjećati ugodno. Lagane ljetne haljine polako ustupaju mjesto jaknama, slojevitim kombinacijama i toplijim materijalima, dok se u naše ormare vraćaju smeđe, bež i maslinaste nijanse. Upravo u takvoj paleti Tatjana Dragović pronašla je kombinaciju koja bi mnogim ženama mogla poslužiti kao inspiracija za jesenske dane, osobito onima koje vole jednostavnu odjeću, kvalitetne modne dodatke i pomalo ležeran izgled.
Sjećate li se Mirana Kurspahića od prije deset i više godina, kada je imao kratku kosu, uredno oblikovane brkove i njegovao uglađen, gotovo gospodski izgled? Poznati domaći redatelj i glumac tada je imao sasvim drukčiji imidž, a priznat ćemo da bismo ga najradije upravo takvog i pamtili. U međuvremenu se dogodila poprilična stilska preobrazba, i to u smjeru koji nas nije osobito oduševio. Nekadašnji uglađeni gospodin danas izgledom pomalo podsjeća na Iggyja Popa za siromašne, ali njegovu aktualnu frizuru i cjelokupni vizualni identitet ovom prilikom radije nećemo komentirati. Zato ćemo s punim pravom pohvaliti njegov modni odabir za izlet u Trst, jer je Kurspahić ovaj put pokazao da itekako zna složiti dobru odjevnu kombinaciju.
Dodao je da se aktualni postupak treba baviti okolnostima prodaje poslovnog udjela, a ne osobnim prihodima Angeline Jolie iz razdoblja nekoliko godina prije te transakcije.