Zašto je Nemo vratio trofej Eurosonga i što to znači za budućnost natjecanja?

Nemo, švicarski glazbenik koji je s pjesmom The Code osvojio Europu i pritom ušao u povijest kao prvi non-binary pobjednik Eurosonga, bio je slavljen kao dokaz da natjecanje još uvijek ima moć predstavljati promjenu, inkluziju i hrabrost drugačijeg izraza. Upravo zato odluka da se taj isti trofej – kristalni simbol pobjede, priznanja i europskog jedinstva – vrati organizatoru, ima težinu koja nadilazi gestu i prelazi u političko-kulturni manifest.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nemo (@nemothings)

Trofej kao teret, ne kao nagrada

U objavi na društvenim mrežama Nemo je bez teatralnosti, ali s jasnom namjerom, zapakirao trofej i objasnio zašto on više ne pripada na njegovu policu. U središtu odluke nalazi se sudjelovanje Izraela na Eurosongu, unatoč međunarodnim optužbama i ozbiljnim izvještajima o ratnim zločinima u Gazi. Nemo je izravno povezao temeljne vrijednosti koje Eurosong javno zagovara – jedinstvo, dostojanstvo, inkluziju – s odlukom EBU-a da, pozivajući se na apolitičnost natjecanja, dopusti nastavak sudjelovanja zemlje koja se nalazi u središtu jedne od najtežih humanitarnih kriza današnjice.

PROČITAJTE: Nika Turković za HELLO! – Nemam želudac za natjecanje poput Dore

Time je trofej, barem u Nemovoj interpretaciji, izgubio značenje nagrade. Umjesto toga, postao je podsjetnik na moralni kompromis. „Pobjeda nema istu težinu ako se temelji na vrijednostima koje se ne primjenjuju dosljedno“, poruka je koja se čita između redaka.

EBU i iluzija apolitičnosti

Europska radiodifuzna unija već se desetljećima poziva na ideju da je Eurosong nepolitičan događaj. No ta tvrdnja redovito puca pod pritiskom stvarnosti. Povijest natjecanja bilježi brojne presedane – od zabrana pjesama zbog političkih poruka, preko diskvalifikacija, do izbacivanja Rusije 2022. godine nakon invazije na Ukrajinu. U tom kontekstu, tvrdnja da sudjelovanje Izraela ne predstavlja političko pitanje, za mnoge je postala teško održiva.

PROČITAJTE: Danijela Martinović otkriva hoće li ponovo pjevati za Hrvatsku na Eurosongu

Nemo nije jedini koji je to javno artikulirao. Njegov čin uslijedio je u trenutku kada su pojedini nacionalni emiteri – uključujući one iz Španjolske, Irske, Slovenije, Islanda i Nizozemske – otvoreno doveli u pitanje svoje buduće sudjelovanje na natjecanju. Takva razina institucionalnog otpora rijetko se viđa u povijesti Eurosonga i jasno ukazuje na duboku krizu povjerenja između EBU-a i dijela njegovih članica.

PROČITAJTE: Kontroverzija u Europi – Beč snažno podržava Izrael na Eurosongu 2026.

EBU je, očekivano, odgovorio diplomatski: izraženo je žaljenje zbog Nemove odluke, ali i ponovljena predanost ideji da natjecanje mora ostati izvan političkih sukoba. No upravo ta formulacija – „izvan politike“ – danas zvuči sve praznije. U svijetu u kojem kulturni događaji imaju stvarni društveni utjecaj, odbijanje zauzimanja stava često se doživljava kao stav sam po sebi.

Pobjednik koji je odlučio ne šutjeti

Posebna težina Nemove odluke leži u činjenici da dolazi od aktualnog pobjednika. Povijest Eurosonga pamti prosvjede, izjave i kontroverze, ali rijetko kada se dogodilo da netko tko je utjelovljenje uspjeha natjecanja – onaj tko je profitirao njegovim simboličkim kapitalom – taj isti kapital dobrovoljno vrati.

PROČITAJTE: HRT opet na krivom putu? Štengl i društvo odlučuju hoće li Europa izbaciti Izrael s Eurosonga 2026., a svi već znamo što će se dogoditi

Time Nemo riskira dio vlastitog statusa, ali i jasno poručuje da pobjeda nema smisla ako se odvaja od etičkog okvira. U tom smislu, vraćanje trofeja nije odbacivanje Eurosonga kao glazbenog fenomena, nego poziv na njegovu temeljitu samorefleksiju.

Šira slika: kultura, odgovornost i granice šutnje

Ovaj slučaj nadilazi samu glazbu. On otvara pitanje koje se sve češće postavlja u kulturnim krugovima: imaju li umjetnici i institucije odgovornost reagirati kada se vrijednosti koje javno zastupaju sudare s političkom stvarnošću? Nemo je svoj odgovor dao jasno i bez zadrške.

PROČITAJTE: Dok se Rumunjska i Bugarska vraćaju na Eurosong s jasnom strategijom – HRT još uvijek ne zna ni što želi, ni kome se obraća

Za jedne, taj je čin hrabar i nužan. Za druge, on predstavlja opasan presedan u kojem se kultura pretvara u bojno polje ideologija. No neosporno je jedno: povrat trofeja učinio je ono što pjesme često ne uspijevaju – natjerao je Europu da razgovara.

Eurosong nakon Nema

Hoće li ovaj čin imati dugoročne posljedice, tek će se vidjeti. Titula pobjednika formalno ostaje Nemova, ali simbolika trenutka ne može se poništiti administrativnom odlukom. Eurosong ulazi u razdoblje u kojem će morati redefinirati vlastite granice: što znači biti apolitičan u svijetu koji to više nije? Gdje završava glazba, a počinje odgovornost?

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Nemo (@nemothings)

U tišini koja je uslijedila nakon što je trofej zapakiran i poslan natrag u Ženevu, ostaje jedno jasno pitanje – ne samo za EBU, nego i za publiku diljem Europe: može li se još uvijek vjerovati u ideju zajedništva ako ona ne vrijedi za sve jednako? Nemo je, barem za sebe, na to pitanje već odgovorio.