Rumunjska je posljednji put nastupila 2023. i tada doživjela najgori rezultat u svojoj povijesti, završivši s nulom u polufinalu. Umjesto da taj neuspjeh prikrije, Televiziunea Română odlučila je stati na loptu, povući se iz natjecanja i napraviti ono što ozbiljne institucije rade – analizirati pogreške, razgovarati sa strukom i napraviti promjene. Nakon dvogodišnje stanke, povratak je pažljivo tempiran, uz suradnju s glazbenom industrijom, novim strateškim partnerima i PR kampanjom koja je već u prvim satima odjeknula u europskim medijima.
Predsjednik TVR-a, Dan-Cristian Turturică, objasnio je da se Rumunjska vraća na Eurosong ne samo kako bi nastupila, već kako bi obnovila povjerenje između javne televizije, glazbenika i publike. Taj povratak nije samo simboličan; on predstavlja novi pristup natjecanju, svjestan činjenice da je Eurosong mnogo više od običnog glazbenog događaja. Riječ je o globalnom televizijskom fenomenu koji traži profesionalnost, kreativnost i dosljednost, a Rumunjska želi dokazati da to razumije.
Bugarska je taj put započela ranije. Nakon što je 2017. s Kristianom Kostovim osvojila drugo mjesto i gotovo osvojila eurovizijsku krunu, bugarska televizija BNT odlučila je nakon nekoliko slabijih godina napraviti sličan rez. Njihov povratak u 2025. fanovi su dočekali s velikim odobravanjem, a činjenica da obje zemlje ponovno ulaze u natjecanje stvara dodatni val uzbuđenja među eurovizijskim entuzijastima. Njihov povratak jasno pokazuje kako nacionalne televizije koje promišljeno upravljaju javnim novcem i projektima mogu izgraditi dugoročni kredibilitet.
U isto vrijeme, Hrvatska – koja je samo godinu ranije ostvarila povijesni uspjeh zahvaljujući Baby Lasagni i drugom mjestu u finalu – tone u šutnju i bezidejnost. HRT, koji je nakon Lasagninog trijumfa imao idealnu priliku za međunarodno pozicioniranje i strateško brendiranje Dore, odlučio je propustiti momentum. Natječaj za Doru 2025. objavljen je bez ikakve medijske kampanje, bez jasnog narativa i bez ikakvog truda da se projekt predstavi kao relevantan europski format. Dok se druge zemlje otvaraju prema industriji, komuniciraju transparentno i strateški ulažu u svoj glazbeni identitet, Hrvatska se zatvara u birokratsku tišinu.
Glazbeni stručnjaci i eurovizijski analitičari već tjednima upozoravaju da se reputacija gradi na komunikaciji, dosljednosti i profesionalizmu, a ne samo na jednom dobrom rezultatu. Baby Lasagna je Hrvatskoj donio trenutak koji se događa jednom u desetljeću, no taj trenutak nije iskorišten. U mjesecima nakon Eurosonga 2024. nije bilo ni jedne ozbiljne inicijative da se taj uspjeh kapitalizira. Dok su druge zemlje kroz javne forume, intervjue i otvorene diskusije analizirale svoje nastupe, HRT je odlučio šutjeti, kao da je uspjeh došao slučajno, a ne kao rezultat kreativnosti i energije izvođača koji su sustav nadmašili vlastitim radom.
U međuvremenu, u eurovizijskom svijetu hype raste. Povratak Rumunjske i Bugarske percipira se kao znak da se natjecanje vraća korijenima – ozbiljnoj glazbi, snažnom storytellingu i zajedništvu. Ove zemlje su pokazale kako se s malo pametne strategije i puno komunikacije može ponovno postati relevantan.
A Hrvatska? Ona i dalje djeluje kao da je Eurosong samo obaveza, a ne prilika. Unatoč potencijalu, idejama i fanovima koji svake godine dokazuju da postoji golema podrška, domaći sustav nastavlja ignorirati osnovne principe modernog televizijskog brendiranja. Eurosong nije festival amatera. To je globalni spektakl koji mjeri profesionalnost svake zemlje i njezine javne televizije.
Rumunjska i Bugarska su to shvatile – i djeluju. Hrvatska još uvijek čeka da se nešto dogodi samo od sebe.
