Od svjetskih modnih pista do ljubavi uz Jadran: kako je jedna ikona osnaživanja žena pronašla svoj mir u Hrvatskoj

U industriji je poznata po svojoj autentičnosti i ponosu na uzbekistansko naslijeđe, a postala je i ikona svjesne ženstvenosti. Za svoju svjesnu predanost pravima žena i raznolikosti mogućnosti za ženski razvoj u svijetu, primila je nagradu na svečanosti TAO AWARDS 2025 u Italiji, u ljeto 2025., kao aktivna zagovornica osnaživanja žena u svijetu, bez obzira na njihov društveni status ili mjesto rođenja. Svaka sezona u njezinom je životu ispunjena projektima, modnim pistama i velikim svjetskim metropolama. No, svoju je dušu otkrila na sasvim drugom mjestu – u Lovranu, u Hrvatskoj, gdje je pronašla novi dom i svog voljenog muškarca, koji ju je obožavao. Udavši se za Hrvata, u zemlji koja je ljepota i za oči i za dušu, njezin novi život u Hrvatskoj dao joj je još više snage za daljnji put. Danas, kada je pitaju gdje najčešće živi, odgovara s morem u očima: „Hrvatska je moj dom i moje mjesto snage.“

Što za vas znači primiti takvo priznanje za osnaživanje žena?

Primiti takvo priznanje doista je snažno iskustvo, i osjećam i ponos i uzbuđenje kad pomislim što sve mogu učiniti da pomognem drugim ženama otkriti vlastitu snagu. To je podsjetnik da svaki moj korak kao modela, glumice i žene može inspirirati druge da pronađu vlastitu moć. Osnaživanje nije samo cilj; to je odgovornost da se inspirišu drugi i raste zajedno s onima koji cijene i imaju koristi od mog primjera.

Živjeli ste u mnogim zemljama i gradovima, ali čini se da ste u Hrvatskoj pronašli mir. Što vas ovdje najviše privlači? Što volite u ovoj zemlji?

Hrvatska mi je dala ono što sam dugo tražila – unutarnji mir. Ovdje sve kao da diše dublje: zrak, more, čak i ljudi. Lovran nije samo grad, to je mjesto gdje srce napokon prestaje juriti. U spoju planina i Jadrana postoji nešto što budi drevni osjećaj istine – osjećaj da je sve onako kako treba biti.

Vaša priča nosi snažnu poruku vjere, svrhe i unutarnje snage. Kako uspijevate ostati puni energije i optimizma?

Moja energija nije urođeni dar, nego izbor svakog dana. Jednostavno vjerujem da se ništa ne događa slučajno. Čak i najmračnija razdoblja dio su putovanja. Vjera u nešto veće od mene same pomaže mi da ostanem jaka. Riječ je i o ljubavi prema životu, ljudima i jutru izvan mog prozora. Naučila sam biti zahvalna čak i na boli, jer upravo nas ona podsjeća da smo živi.

Kao bivša sportašica i trenerica, kako danas brinete o svom tijelu i duhu? Imate li svakodnevnu rutinu koja vam pomaže da ostanete u ravnoteži?

Danas moje tijelo nije objekt discipline, već hram slušanja. Svakodnevno se krećem, ne iz strogoće, već iz ljubavi: lagana joga, plivanje i šetnja uz more. Jutro je vrijeme tišine, disanja, šalice čaja i postavljanja tona dana. Hranim se intuitivno, onako kako osjećam. Ključ je održavati ravnotežu između „činjenja“ i „bivanja“. I dati si slobodu da budem nesavršena.

Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan u Lovranu?

Počinje s morem – njegov zvuk budi prije budilice. Zatim šalica čaja, čitanje ili pisanje dnevnika. Puno radim u tišini: pišem, obavljam poslovne pozive, čitam, razmišljam. Navečer – šetnja uz obalu, razgovori od srca ili jednostavna tišina sa samom sobom. Ovdje je svaki dan poput molitve u pokretu: nenagljen, dubok, stvaran.

Koju ste najvažniju lekciju naučili iz ovog neobičnog, gotovo čudesnog životnog puta?

Najvažnija lekcija je da ne morate znati kamo idete. Jedino što je važno jest biti vjeran sebi, čak i kad je strašno, usamljeno ili zbunjujuće. Svijet odgovara na iskrenost, i sve se posloži – ljudi, prilike i mir – kad prestaneš glumiti i počneš biti. Ključ je ne juriti kroz život niti se opirati njegovom toku. Sve se već odvija na pravi način.