Una Glišić za HELLO!: “Ne brišem negativne komentare – neka svatko stoji iza svojih riječi!“

Temelj njezina javnog identiteta jest autentičnost. Una naglašava da to ne znači izložiti sve, nego biti iskrena u onome što odluči podijeliti. Jasno odvaja privatno od javnog i smatra da je očuvanje osobnih granica ključno za dugoročnu stabilnost u digitalnom prostoru. Kritike ne doživljava osobno, već ih promatra kao znak da njezin sadržaj izaziva reakciju, a ravnodušnost smatra većim problemom od negativnih komentara.

Svjesna je i druge strane popularnosti – stalne izloženosti, očekivanja publike i ubrzanog tempa rada koji može dovesti do izgaranja. Upravo zato naučila je važnost pauze i brige o mentalnom zdravlju. Dugoročna održivost važnija joj je od kratkotrajnog viralnog uspjeha.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Iako priznaje da su brojke mjerilo utjecaja, uspjeh ne definira isključivo na temelju statistike. Za nju su rezultati vrijedni samo ako ih prati osobno zadovoljstvo i unutarnji mir. Ne želi biti zapamćena po senzacijama, nego po autentičnosti, dosljednosti i hrabrosti da iznese vlastiti stav. Ako je nekoga ohrabrila da ostane svoj ili da se usudi pokušati, smatra da je njezin rad imao smisla.

Zašto si odlučila stvarati sadržaj na društvenim mrežama i je li motiv danas isti kao na početku?

Oduvijek sam osjećala potrebu stvarati i izraziti se, samo nisam odmah znala kroz koji format. Dvije godine prije nego što se pojavio TikTok razmišljala sam o YouTubeu, no ta je scena već bila izgrađena i postojala su prepoznatljiva lica. Bila sam svjesna da bi to bio mnogo teži i sporiji put te sam imala osjećaj da čekam nešto novo, nešto što tek dolazi. Kada sam prvi put vidjela TikTok, djelovao mi je neobično, drugačije i pomalo kaotično, ali sam intuitivno znala da u tome postoji golem potencijal. Imala sam unutarnji osjećaj da bi s te platforme moglo nastati nešto veliko. Iako je moj početak bio spontan, od samoga početka rekla sam sebi da ću od toga napraviti nešto ozbiljno. Nisam imala jamstva niti sam znala što me čeka, ali sam ušla rasterećeno i otvorena uma. Nisam razmišljala o brojkama, nego o tome da uživam u procesu. Sve je krenulo iz čiste ljubavi prema stvaranju. Kako sam rasla zajedno s publikom, taj je hobi prirodno prerastao u posao. Ono što me veseli jest to da se ta prva ljubav nije izgubila. Danas sam možda profesionalnija i odgovornija, ali bit je ista — stvarati i kroz sadržaj ostaviti trag.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Kako definiraš autentičnost u online svijetu?

Autentičnost za mene nikada nije značila uklapanje u masu. Naprotiv, smatram da ste se onoga trenutka kada ste se savršeno uklopili vjerojatno odrekli dijela sebe. Biti autentičan, bilo u stvarnom životu ili na internetu, znači ostati dosljedan sebi čak i kada to donosi nerazumijevanje. Autentičnost često podrazumijeva i odbacivanje jer se razlikujete. A to je nešto najljepše što vam se može dogoditi. Ne uklapati se znači imati identitet. Ljudi često pokušavaju pratiti trendove pod svaku cijenu, ali publika dugoročno prepoznaje tko uistinu stoji iza svoga sadržaja. Autentičnost nije pokazivanje svega, nego pokazivanje istine o onome što odlučite podijeliti. To je stav, ton, energija. To je dosljednost između onoga što govorite i onoga kako živite. Možda nećete biti po volji svima, ali ćete biti svoji. A to je mnogo vrjednije.

Koliko tvoj digitalni život zapravo odražava stvarnost?

Svatko tko kaže da je njegov digitalni život sto posto stvaran vjerojatno ne govori potpunu istinu. Društvene mreže uvijek su selekcija stvarnosti. Kao što ne biste nepoznatoj osobi na ulici ispričali sve pojedinosti svoga života, tako ih ne iznosite ni javno pred tisućama ljudi. Svi mi dijelimo dio sebe, ponekad i više nego što smo svjesni, ali mnogo toga zadržavamo za sebe. Postoje iskustva o kojima govorim tek kada prođu, kada budem spremna ili kada osjetim da je pravi trenutak. Neke stvari možda nikada neću podijeliti i to je u redu. Smatram da nešto treba ostati samo moje. Ipak, u biti, ja sam ista osoba i privatno i na internetu. Ne postoji druga verzija mene, samo različite razine dostupnosti. Da biste nekoga doista upoznali, potrebni su vrijeme i prisutnost, a ne samo ekran. Internetski svijet može pokazati dio mene, ali ne i cjelovitu sliku. U osnovi, to sam i dalje samo ja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Je li popularnost nešto što te osnažuje ili ponekad opterećuje?

Popularnost u ovom poslu ima dvije strane i smatram da je važno biti svjestan obje. Da bi netko opstao na društvenim mrežama, mora biti mentalno stabilan i snažan jer nikada ne zna kakve će reakcije izazvati. Online prostor je nepredvidiv, a granica između podrške i osude tanka. Događa se da me ljudi koje nikada nisam upoznala doživljavaju kao da se poznajemo cijeli život. S jedne strane, to je prekrasno jer znači da sam uspjela stvoriti bliskost. S druge strane, može dovesti do neugodnih situacija jer ta bliskost nije obostrana na isti način. Publika je moj najveći pokretač i bez njihove podrške ne bih bila ondje gdje jesam. Njihova ljubav me osnažuje i daje mi vjetar u leđa. Ipak, uz tu ljubav dolaze i očekivanja, a očekivanja znaju biti teret. Ponekad osjećam odgovornost da ne razočaram ljude koji vjeruju u mene. Svjesna sam da sam na ovoj poziciji i zbog svoga rada i zbog njih. Upravo zato trudim se balansirati između zahvalnosti i očuvanja osobnog mira. Popularnost me istodobno jača i uči me granicama.

Koji je najteži komentar koji si dobila i kako si se nosila s njime?

Tijekom šest godina rada pročitala sam ogroman broj komentara i doista mogu reći da ih sve pratim. Mnogi mi ne vjeruju kada kažem da me negativni komentari ne pogađaju, ali to je istina. Naučila sam ih ne doživljavati osobno. Čak ih, koliko god to zvučalo neobično, ponekad promatram kao potvrdu da radim nešto što izaziva reakciju. Smatram da je mnogo opasnije izazvati ravnodušnost nego negativnu emociju. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a ja sam svjesno izabrala javni posao. Da mi taj dio nije prihvatljiv, povukla bih se. Negativan komentar uvijek više govori o osobi koja ga piše nego o meni. Nikada ne brišem takve komentare jer smatram da svatko stoji iza svojih riječi. To je dio njihove kulture i njihova identiteta, a ne mojega. S vremenom sam razvila emotivnu distanciju i to mi je pomoglo da ostanem stabilna. Najvažnije mi je znati tko sam izvan interneta. Kada to znate, tuđe riječi nemaju snagu da vas poljuljaju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Osjećaš li pritisak da uvijek budeš zanimljiva?

Da, pritisak svakako postoji. Digitalni svijet danas funkcionira mnogo brže nego na početku moje karijere. Nekada je bilo manje kreatora i publika je imala manji izbor. Danas je konkurencija golema, a pažnja ljudi traje tek nekoliko sekundi. Ako niste zanimljivi, publika vrlo lako prijeđe na nekoga drugoga. To stvara osjećaj da morate stalno biti u tijeku, aktivni i kreativni. Ponekad imam dojam da je tempo nemilosrdan. Ipak, naučila sam ne juriti trendove pod svaku cijenu. Važnije mi je zadržati vlastiti stil nego biti dio svega što je trenutačno popularno. Smatram da publika dugoročno prepoznaje autentičnost. Inspiracija ne dolazi uvijek prema rasporedu i to je nešto što sam morala prihvatiti. Danas si dajem prostor stati kada mi je potreban predah. Dugoročna održivost važnija mi je od kratkotrajnog viralnog uspjeha.

Koju granicu nikada ne bi prešla radi pregleda?

Postoje stvari koje su same po sebi neprihvatljive i o njima ne treba ni govoriti. Ipak, ono što ja nikada ne bih radila jest stvaranje lažnih odnosa radi pregleda. Ne bih mogla glumiti bliskost s nekim isključivo zbog statistike. Profesionalne suradnje su jedno i tu je jasno da je riječ o poslu. No svjesno ulaziti u prijateljstva bez iskrene namjere nije nešto u čemu se pronalazim. Zato često biram stvarati sama. Znam da je moj put možda sporiji i teži, ali mi donosi mir. Važno mi je da iza kamere budem ista osoba kao i ispred nje. Ne želim graditi uspjeh na nečemu što nije autentično. Pregledi su prolazni, ali karakter ostaje. Dugoročno, jedino iskrenost opstaje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Koji mit o influencerima te najviše nervira?

Najviše me smeta mit da su influenceri nadmeni i nedodirljivi. U stvarnosti, mnogi od nas zapravo su introvertirani i osjetljivi ljudi. Često su to osobe koje su se ranije osjećale drugačije ili neshvaćeno. I sama sam prošla kroz razdoblja kada sam se osjećala odbačeno. Društvene mreže omogućile su mi da pronađem svoju publiku i svoj krug ljudi. To nije znak nadmenosti, nego pronalaženja zajednice. Brojke na internetu ne mijenjaju bit nečije osobnosti. Iza svakog profila stoji obična osoba s emocijama i nesigurnostima. Ljudi često stvaraju distanciju jer vide velik broj pratitelja. Ta percepcija stvara osjećaj nedodirljivosti. U stvarnosti, mnogo smo sličniji publici nego što se čini. Razlika je samo u tome što je naš rad javan.

Je li lakše biti voljen ili biti razumljiv publici?

Lakše je biti voljen jer ljubav često dolazi uz dopadljivost i prilagodbu. Međutim, ja biram biti razumljiva. Biti voljen ne znači nužno biti shvaćen. Razumijevanje je dublje i zahtijeva sposobnost sagledavanja nečijega stava, čak i kada se s njime ne slažete. Mislim da nam upravo to danas nedostaje — više međusobnog razumijevanja i manje brzih osuda. Ljudi često nemaju strpljenja čuti kontekst. Ako me netko samo voli, to može biti površno. Ali ako me razumije, onda je to iskren odnos. Naravno da je lijepo biti prihvaćen, ali mnogo mi je važnije stajati iza svojih stavova i biti dosljedna. Ne trudim se svima biti simpatična. Trudim se biti jasna u onome što predstavljam.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Koliko ti je važna iskrenost u sadržaju?

Iskrenost mi je iznimno važna, ali vjerujem da iskrenost i potpuna transparentnost nisu isto. Svjesno biram što dijelim s publikom. Postoje dijelovi moga privatnog života koje čuvam za sebe. To ne znači da lažem, nego da postavljam granice. Smatram da svatko ima pravo na privatnost, bez obzira na to koliko je javno prisutan. Kada je riječ o proizvodima i suradnjama, trudim se biti objektivna i podijeliti svoje stvarno iskustvo. Događalo se da kažem i što mi se ne sviđa. Uvijek naglasim da je to moje mišljenje jer smo svi različiti. Ne postoji univerzalna istina kada je riječ o ukusima i preferencijama. Publika zaslužuje iskren pristup, ali i razumijevanje da je svako iskustvo individualno. Ravnoteža između otvorenosti i privatnosti ključ je moga mira.

Smatraš li da društvene mreže u većoj mjeri povezuju ljude ili zapravo stvaraju udaljenost?

Smatram da društvene mreže čine i jedno i drugo, i to istodobno. S jedne strane, povezuju ljude na način koji prije nije bio moguć. Postoji toliko sadržaja u kojem se netko može pronaći, prepoznati i osjećati manje usamljeno. Ljudi se zbližavaju kroz zajedničke interese, iskustva i emocije. Mnogi su upravo putem interneta pronašli zajednicu kojoj pripadaju. I sama sam svjedokinja koliko digitalni prostor može donijeti osjećaj pripadnosti. Međutim, s druge strane, društvene mreže postale su dio naše svakodnevice do te mjere da nas ponekad udaljavaju od stvarnog svijeta. Koliko smo puta odabrali listati sadržaj u krevetu umjesto razgovarati s obitelji ili prijateljima? Koliko smo puta odgodili trening ili obveze jer smo „samo još pet minuta“ ostali online? Ta tiha udaljenost događa se neprimjetno. Zato vjerujem da problem nije u mrežama, nego u mjeri. One nas mogu spojiti na najljepši način, ali i udaljiti ako izgubimo ravnotežu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Jesi li ikada poželjela napraviti dužu pauzu od interneta?

Zanimljivo je da nikada nisam imala svjesnu želju zauvijek stati ili odustati. Ipak, nedavno sam prvi put doživjela osjećaj izgaranja. Postojalo je razdoblje kada sam bila iznimno aktivna i usredotočena isključivo na snimanje. Toliko sam radila da sam u jednom trenutku izgubila osjećaj za sebe izvan toga posla. To je trajalo dulje nego što sam željela priznati. Pauza koja je uslijedila nije bila planirana, nego je došla kao posljedica prezasićenosti. Jednostavno nisam mogla nastaviti istim tempom. U tom su se razdoblju podudarile i neke privatne situacije koje sam emocionalno teže podnijela. Kada se sve zbrojilo, prirodno sam usporila. To nije bila odluka iz želje da nestanem, nego potreba da se stabiliziram. Danas mnogo više pazim na ravnotežu i na signale koje mi tijelo i um šalju. Naučila sam da pauza nije slabost, nego ponekad nužnost.

Koji trenutak iz karijere smatraš prekretnicom?

Ne postoji jedan konkretan trenutak koji bih izdvojila kao veliku prekretnicu. Moja se karijera razvijala po fazama i rast je bio postupan. Vjerujem da je upravo taj pristup korak po korak bio moj najjači oslonac. Viralnost jest snažna, ali često je kratkoga daha. Kada nešto naglo eksplodira, publika vas zapamti na tom vrhuncu i očekuje da stalno ostanete na toj razini. Ako se energija prirodno smanji, ljudi to dožive kao pad. Ja sam birala sporiji, ali stabilniji put. Svako razdoblje moga rada bilo je stepenica više u odnosu na prethodno. Rasla sam zajedno s publikom, mijenjala se i učila. Taj kontinuitet dao mi je sigurnost. Smatram da dugovječnost dolazi iz dosljednosti, a ne iz jednoga velikog „boom“ trenutka. Upravo tu postupnost smatram svojom najvećom prekretnicom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Kako se nosiš s negativnim komentarima?

S vremenom sam razvila vrlo jasan odnos prema negativnim komentarima. Ne doživljavam ih osobno. Zapravo, smatram da je negativna emocija često intenzivnija od pozitivne. Kada neko ostavi negativan komentar, to znači da sam u njemu probudila reakciju. Mnogo je opasnije izazvati ravnodušnost nego kritiku. Pozitivne stvari ljudi nekada uzmu zdravo za gotovo, dok ih negativne emocije mogu pratiti danima. Ipak, na kraju dana svako ostaje sam sa sobom i sa svojim riječima. Ja biram ne brisati takve komentare jer smatram da svako treba stajati iza onoga što napiše. Naučila sam odvojiti sebe kao osobu od javne slike. To mi je pomoglo da ostanem stabilna. Kritika me ne ruši, nego me podsjeća koliko je važno znati tko si.

Da možeš razgovarati s mlađom verzijom sebe, što bi joj savjetovala?

Rekla bih joj da će sve kroz što prolazi jednog dana imati smisla i da ne mora sada imati sve odgovore. Savjetovala bih joj da manje sumnja u sebe i da ne dopusti da je tuđa mišljenja i razočaranja definiraju. Bit će trenutaka kada će se osjećati sama, ali baš tada će naučiti koliko je zapravo jaka. Čeka je mnogo izazova, ali i mnogo lijepih stvari, zato ne treba dopustiti da je teški periodi slome. Na kraju će shvatiti da ju je sve to učilo kako da se nosi sa životom i da ostane svoja, bez obzira na okolnosti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Koliko je teško sačuvati privatnost kada si javno poznata osoba?

Privatnost je mnogo lakše sačuvati nego što ljudi misle, ali zahtijeva disciplinu. Sve što publika zna o meni, zna zato što sam odlučila da to podijelim. Vrlo je jednostavno ne prikazati ono što ne želite da bude viđeno. Naravno, publika može biti izuzetno pažljiva i primijetiti detalje. Ljudi analiziraju, povezuju i ponekad pokušavaju „iskopati“ više nego što im je ponuđeno. Zato je važno dobro promisliti prije svake objave i biti svjestan onoga što se dijeli. Privatnost se čuva dosljednošću. Ako postavite granice i ne prelazite ih, publika ih s vremenom prihvati. Ne smatram da javni posao znači potpuni gubitak osobnog prostora. Smatram da je to pitanje izbora i mudrosti. Ja biram dijeliti dijelove sebe, ali ne sve.

Što te najviše iznenadilo u svijetu influencinga?

Možda me nije iznenadilo u klasičnom smislu, ali sam tek kroz iskustvo osvijestila koliko je ovaj posao zapravo neprekidan. To nije radno vrijeme od osam sati. To je prisutnost 24/7. Čak i kada fizički ne snimam, razmišljam o idejama, analiziram, planiram. Telefon postaje alat bez kojeg gotovo da ne možete. Nekada me pomisao na to i uplaši, jer sam shvatila da već šest godina nisam imala pravi, potpuni odmor. Ovo je posao koji ne traži samo vrijeme, nego i mentalnu energiju. Sjećam se trenutka kada sam pred važnu kampanju toliko tražila ideju da sam pred spavanje pomislila: „Molim te, neka mi dođe u snu.“ Tada sam shvatila koliko sam duboko u tome. Ovaj posao zahtjeva posvećenost, ali i granice koje usput učite postaviti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Osjećaš li odgovornost prema publici koja te prati?

Smatram da kao javne osobe svakako imamo odgovornost jer ono što govorimo, pokazujemo i promoviramo može utjecati na ljude koji nas prate, posebno na mlađu publiku. Način na koji se izražavamo, teme koje biramo i poruke koje šaljemo mogu ostati u nečijoj glavi mnogo duže nego što mislimo. Zbog toga mislim da je važno biti svjestan svog utjecaja i pažljivo birati riječi, ali bez glume i lažne slike savršenog života. Ipak, mi niti možemo niti trebamo zamijeniti ulogu roditelja. Roditelji su ti koji djetetu postavljaju temeljne vrijednosti, granice i način razmišljanja. Društvene mreže mogu biti inspiracija ili dodatni utjecaj, ali osnovni odgoj dolazi iz kuće. Smatram da je pogrešno očekivati od influencera da preuzmu kompletnu odgovornost za formiranje nečijih stavova. Mi možemo pridonijeti pozitivnim primjerom, ali ne možemo kontrolirati kako će netko to protumačiti. Zato je balans najvažniji – biti svjestan svoje platforme, ali i znati gdje su granice te odgovornosti. Na kraju dana, odgovornost je podijeljena, ali obitelj je uvijek prva i najvažnija karika u tom lancu.

Je li moguće biti uspješan online i istovremeno zadržati skromnost?

Vjerujem da jest, ali sve ovisi o osobi. Postoji izreka dajte čovjeku moć i slavu pa ćete vidjeti kakav je. Smatram da skromnost ne dolazi s uspjehom, nego iz odgoja i životnih okolnosti prije uspjeha. Ja vrlo dobro znam kako je nemati i nikada to ne zaboravljam. Svjesna sam da uvijek postoji netko uspješniji, veći i utjecajniji od mene. Istovremeno, zahvalna sam na mjestu na kojem se trenutno nalazim. Život je promjenjiv, sve se može promijeniti doslovno preko noći. Upravo zato ostajem prizemna. Događa mi se da jedan dan budem u društvu ljudi s velikim utjecajem, a već sljedeći u potpuno skromnim uvjetima. Taj kontrast me podsjeća na to tko sam. Uspjeh mi nije promijenio osnovne vrijednosti. Ako se karakter promijeni sa slavom, onda nikada nije bio stabilan.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Koji savjet nikada ne bi poslušala, neovisno o tome od koga dolazi?

Savjet koji nikada ne bih poslušala jest da se promijenim da bih bila prihvaćena. To vrijedi i za ovaj posao i za život općenito. Ljudi se često pokušavaju prilagoditi drugima iz straha da ne ostanu sami. Osobito su mladi skloni raditi što god treba da bi se uklopili u određeno društvo. Istina je da problem najčešće nije u njima, nego u okruženju. Smatram da je mnogo veća snaga ostati svoj nego se uklopiti pod svaku cijenu. Ako vas netko prihvaća samo kada ste prilagođena verzija sebe, to nije pravo prihvaćanje. Ne želim uspjeh koji dolazi uz odricanje od identiteta. Dugoročno, jedino dosljednost samome sebi ima vrijednost.

Što te motivira u trenucima kada nemaš inspiracije za sadržaj?

Motivaciju često doživljavam kao potvrdu da radim nešto dobro. Pregledi, reakcije, komentari i interakcija s ljudima je pokazatelji da sadržaj ima smisla i da dopire do nekoga. Taj osjećaj razmjene energije me pokreće. Ipak, postoje razdoblja kada motivacija jednostavno padne i tada me ništa izvanjsko ne može pokrenuti. Naučila sam da je to normalno i ljudski. U takvim se fazama ne forsiram pod svaku cijenu. Potrebno je vrijeme da se baterije napune. Inspiraciju često pronađem u ljudima oko sebe — u razgovorima, u situacijama iz svakodnevice, u podršci bliskih osoba. Okruženje ima ogroman utjecaj na mene. Nekada me pokrene tuđa rečenica ili primjer nečije upornosti. Važno mi je da ostanem u kontaktu s realnim životom, jer iz njega dolazi najviše ideja. Motivacija nije stalna, ali strast prema stvaranju jest.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Koja je najneugodnija situacija koju si doživjela pred kamerom?

Sitni lapsusi, greške u izgovoru ili montaži događaju se svima i danas to doživljavam kao normalan dio posla. Takve situacije više nisu neugodne, nego simpatične. Međutim, postoje drugačije vrste nelagoda. Najčešće su to trenuci kada netko postavi pitanje koje zadire u privatnost, a svjesno sam odlučila određene stvari ne dijeliti javno. Ljudi ponekad smatraju da imaju pravo na svaki detalj nečijeg života samo zato što ga prate. To zna biti neugodno, jer granice nisu uvijek svima jasne. Ako sam odlučila nešto prešutjeti, to znači da za to imam razlog. Ne osjećam obvezu odgovarati na pitanja koja smatram neprikladnima. Naučila sam mirno i dostojanstveno zadržati ono što je moje. Kamera ne znači potpuni pristup mom životu. Granice su dio samopoštovanja i trudim se dosljedno ih čuvati.

Kako reagiraš kada shvatiš da si pogriješila u javnoj objavi?

Nedavno sam imala situaciju u kojoj je moja izjava izazvala veliku pozornost i podijeljene reakcije. Svjesno sam objavila taj sadržaj znajući da neće svi reagirati pozitivno. Nikada nisam bila osoba koja govori samo ono što je sigurno prihvaćeno. Držim se svojih stavova, čak i kada znam da to može imati posljedice. Naravno, ljudi često čuju ono što žele čuti, bez želje da razumiju kontekst. U takvim situacijama imam izbor — obrisati sadržaj i praviti se da se ništa nije dogodilo ili ostati pri svom mišljenju. Uvijek biram drugu opciju. Smatram da je dosljednost važnija od popularnosti. Ako pogriješim, priznat ću. Ali ako stojim iza nečega, ne povlačim se samo zato što je izazvalo buru. Javni prostor podrazumijeva i odgovornost i hrabrost.

Što ljudi najčešće pogrešno pretpostavljaju o influencerima?

Ljudi često misle da je ovaj posao lagan i da se svodi na nekoliko minuta snimanja. U stvarnosti, iza svakog videa stoje planiranje, analiza, kreativni proces i vrijeme. Također, postoji pretpostavka da je sve lažno i inscenirano. Istina je da je mnogo toga promišljeno, ali to ne znači da nije autentično. Često se zaboravlja mentalni aspekt ovoga posla. Konstantna izloženost javnosti nosi svoju težinu. Brojke izgledaju glamurozno, ali iza njih stoji rad koji nije uvijek vidljiv. Influenceri nisu samo „profil“, već ljudi sa svakodnevnim izazovima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Kako definiraš uspjeh – kroz brojke ili osobno zadovoljstvo?

U ovom poslu brojke jesu mjerilo uspjeha, to je činjenica. One pokazuju doseg, utjecaj i relevantnost. Međutim, same po sebi ne bi imale vrijednost da iza njih ne stoji osobno zadovoljstvo. Teško je osjećati ispunjenje ako ne postoji nikakva reakcija publike. Potrebni smo jedni drugima u ovom prostoru. Validacija je dio ovog posla i prirodno je da postoji. Ipak, brojke su došle kao posljedica toga što sam radila nešto u čemu uživam. Kada nestane osobnog zadovoljstva, brojke više nemaju istu težinu. Za mene je pravi uspjeh spoj oba elementa — i rezultata i unutarnjeg mira.

Jesi li spremna pokazati i manje savršene strane života?

Apsolutno jesam i to redovito činim. Objavljujem sadržaj koji nije uvijek savršeno montiran. Događaju se pogreške, lapsusi i tipografske greške, i to ostavim. Govorim i o lošim danima. Smatram da je važno pokazati realnost jer savršenstvo stvara nerealna očekivanja. Ljudi se lakše povežu kada vide da nisu sami u svojim padovima. Naravno, biram kada i kako nešto dijelim. Ne iznosim sve emocije u trenutku kada ih proživljavam. Ali ne bježim od nesavršenosti. Upravo u tome vidim snagu.

Koje pitanje najmanje voliš dobiti u intervjuima?

Najmanje volim pitanja na koja se očekuju generički i filozofski odgovori. Pitanja poput „Gdje se vidiš za pet godina?“ često podrazumijevaju unaprijed pripremljene fraze. Po prirodi sam vrlo realna osoba i ne volim prazne priče. Smatram da publika prepoznaje kada netko govori iskreno, a kada samo pokušava zvučati pametno. Više volim konkretna i iskrena pitanja — ona koja traže stav, a ne samo lijepu rečenicu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Što bi poručila mladima koji sanjaju o karijeri influencera?

Poručila bih im da počnu odmah. S vremenom postaje samo teže jer konkurencija raste svakoga dana. Najveća prepreka je strah od tuđeg mišljenja. Nikada vas ne treba biti sram što pokušavate. Uvijek će postojati netko tko je bio hrabriji i zauzeo mjesto za koje ste možda bili talentiraniji. Mišljenje ljudi koji samo promatraju sa strane ne bi vas trebalo zaustaviti. Ako ne pokušate, sigurno nećete znati. Hrabrost je često važnija od savršenog plana.

Kako vidiš svoju ulogu u digitalnom prostoru za deset godina?

Sjećam se kada sam dosegla prvih 100.000 pratitelja i kada je mama pitala dokle to može ići, možda do pola milijuna. Tada sam se nasmijala jer mi je to djelovalo nestvarno. Danas sam daleko iznad toga. Taj trenutak me naučio da put često nadilazi naša očekivanja. Ne opterećujem se preciznim brojkama za budućnost. Vjerujem u rad, upornost i dosljednost. Uz malo sreće, rezultati dođu. Gdje ću biti za deset godina, doista ne znam. Ali znam da ću raditi i truditi se. A to je jedino što mogu kontrolirati.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Una (@unaglisic)

Kakav trag želiš ostaviti svojim radom?

Vjerujem da je svrha svakoga čovjeka ostaviti trag iza sebe. Voljela bih biti zapamćena po autentičnosti i hrabrosti da kažem ono što mislim. Ne po skandalima, nego po dosljednosti. Ako sam nekome pomogla da se osjeća manje usamljeno, da se usudi pokušati nešto novo ili da bude svoj, to mi je dovoljno. Trag ne mora biti ogroman da bi bio značajan. Važno mi je da bude iskren.

Kako je došlo do suradnje s Cedevitom i što si iz toga naučila?

Suradnja je započela neočekivanom porukom elektroničke pošte. Vjerujem da su u meni prepoznali nešto autentično i drugačije. Kada sam prihvatila poziv, nisam znala što očekivati i svjesno nisam željela imati prevelika očekivanja. Ispostavilo se da sam dobila mnogo više nego što sam mislila. Upoznala sam divne ljude koji stoje iza projekta i osjetila profesionalnost na svakom koraku. Bila sam uvažena u svakom smislu. To iskustvo pokazalo mi je koliko dobra suradnja može biti inspirativna. Posebno mi je značilo što sam prvi put posjetila Zagreb kroz taj projekt. Takve suradnje su rijetke, ali ostaju u lijepom sjećanju.

PROČITAJTE: Kad uspjeh prestane biti poza, a razgovori krenu prema stvarnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom

Smatraš li suradnje s brendovima isključivo poslovnim odnosom ili i načinom kreativnog izražavanja?

Sve ovisi o pristupu brenda. Ponekad se kreativnost previše ograniči preciznim smjernicama i tada sadržaj postaje formalan. To nije nužno pogrešno, ali može smanjiti autentičnost. Vjerujem da kreatoru treba dati prostor. Kada mi se pruži sloboda, mogu proizvod predstaviti na svoj način, kroz osobni stil. Tada suradnja postaje više od posla — postaje kreativno izražavanje. Smatram da publika osjeti razliku između nametnutog i prirodnog. Najbolji rezultati dolaze kada postoji povjerenje između brenda i kreatora.

Koju poruku želiš da publika pamti iz takvih projekata?

Voljela bih da publika iz svakog projekta zapamti osjećaj, a ne samo kampanju ili proizvod. Ponekad je to mala rečenica, detalj ili energija koja ostane u sjećanju. Voljela bih da se, možda godinama kasnije, sjete nečega što sam rekla i pomisle: „Una je tada govorila o tome.“ Taj trenutak prepoznavanja važniji mi je od trenutačne reakcije. Ako sam bila iskrena i dosljedna, poruka će imati trajanje. Lijepo je kada suradnja izazove i malu dozu nostalgije. Ne želim da projekti budu samo prolazna reklama, nego nešto što ima osobni pečat. Ako publika poveže određeni proizvod ili ideju sa mnom na prirodan način, bez osjećaja nametanja, smatram da je to uspjeh. Dugoročno, želim da ostane dojam autentičnosti i povjerenja.