Sergej Božić za HELLO!:”Nisam ja tražio duet s Vannom – ona je pitala mene“

Već tada postalo je jasno da pozornicu ne doživljava kao mjesto dokazivanja, nego kao prostor dijeljenja emocije. Formalno glazbeno obrazovanje dodatno je učvrstilo njegov vokalni temelj i tehničku sigurnost. Školovanje temeljeno na klasičnom pjevanju dalo mu je disciplinu, razumijevanje glasa i kontrolu koja se jasno osjeti u njegovim interpretacijama. Ipak, Sergejev stil nikada nije ostao zatvoren unutar akademskih okvira.

Razvijao se slušajući suvremene izvođače, istražujući različite žanrove i tražeći vlastiti izraz. Šira javnost upoznala ga je kroz sudjelovanje u showu The Voice Hrvatska, gdje je pokazao vokalnu zrelost, emotivnu interpretaciju i scensku prisutnost. Iskustvo rada pred kamerama i s mentorima bilo je za njega važna prekretnica u profesionalnom sazrijevanju. Posebno značajan trenutak bio je duet s mentoricom Vannom, koji je simbolično označio njegov prijelaz iz talentiranog mladog pjevača u ozbiljnog izvođača. Nakon toga uslijedilo je preseljenje u Zagreb, gdje se fokusirao na autorski rad i daljnji razvoj karijere.

PROČITAJTE: Novi korak za Sergeja – Otkrivamo sve o njegovoj pjesmi ‘Scream’ i putu prema Dori 2026.

Debitantni singl „Neke duše“ predstavio je njegov emotivni vokal široj publici. Pjesma „Blef“ označila je njegov prvi snažniji iskorak u autorsko stvaranje i potvrdu potrebe da pjeva ono što istinski osjeća. Upravo ta potreba za autentičnošću postala je središnja točka njegova umjetničkog identiteta. Iako je često percipiran kao izvođač emotivnih balada, Sergej svjesno širi svoje glazbene horizonte. Istražuje različite stilove, od popa i R&B-a do jazza, ne gubeći pritom vlastiti vokalni identitet. Pjesma „Scream“, s kojom nastupa na Dori 2026., predstavlja novo poglavlje njegova glazbenog puta.

Riječ je o skladbi koja tematizira unutarnju borbu introverta u svijetu koji ne prestaje proizvoditi buku. „Scream“ nije krik očaja, nego trenutak osvještavanja i buđenja. Pjesma nosi snažnu emotivnu energiju, ali i vokalnu zahtjevnost koja Sergeju omogućuje da pokaže puninu svog izraza. U autorskom i produkcijskom procesu sudjelovao je aktivno, zadržavajući osobni pečat u svakom segmentu pjesme. Nastup na Dori za njega nije samo natjecanje, nego prilika za dijalog s publikom. Svjestan je važnosti pozornice i odgovornosti koju ona nosi. Istodobno, ostaje vjeran ideji da emocija mora imati prednost pred savršenstvom.

PROČITAJTE: Sergej bez kočnice – “Scream” je pjesma s kojom želi šokirati konkurenciju

Upravo ta ravnoteža između tehničke preciznosti i emotivne iskrenosti čini njegov nastup prepoznatljivim. Dora 2026. za Sergeja je potvrda dosadašnjeg rada, ali i početak nove faze. Njegov glazbeni put tek se otvara, vođen željom za rastom, istraživanjem i stvaranjem glazbe koja ostavlja trag.

Sergej, kako si reagirao kada si saznao da ćeš pjesmom Scream nastupiti na Dori 2026.?

Trebalo mi je nekoliko dana da u potpunosti procesuiram tu informaciju. Vijest sam saznao na fakultetu, što je cijelu situaciju učinilo još urnebesnijom jer sam se u jednom trenutku morao koncentrirati na predavanje, a već u sljedećem shvatio sam da sam prošao na Doru. Bio sam potpuno izbačen iz takta, i to na najljepši mogući način. Nekoliko sam puta provjeravao informaciju kako bih bio siguran da se doista događa. Kada su se dojmovi malo slegli, preplavio me snažan val uzbuđenja, ali i zahvalnosti. Osjetio sam veliko olakšanje jer mi je to bio jasan znak da se sav trud i rad ipak isplate.

Dora je događaj koji sam dugo pratio kao gledatelj i potajno zamišljao kako bi bilo stati na tu pozornicu. Sada, kada sam postao dio te priče, osjećaj je potpuno nestvaran. Najviše me veseli prilika da svoju glazbu predstavim široj publici i stanem rame uz rame s kolegama koje iznimno cijenim. Jako sam znatiželjan vidjeti što su ostali izvođači pripremili i kakva će atmosfera vladati među nama.

Uzbuđenje iz dana u dan sve više raste. Puno razmišljam o nastupu, pjesmi i svemu što Dora nosi sa sobom. U meni se isprepliću sreća, adrenalin i snažna motivacija. Mogu iskreno reći da sam bio i ostao – oduševljen. Ovo mi je snažna potvrda da sam na dobrom putu i da se vrijedi nastaviti boriti za svoju glazbu.

Tvoj glazbeni put počeo je još na dječjim festivalima. Koji ti je prvi nastup ostao u najljepšem sjećanju?

Istina je da je sve započelo kroz dječje festivale, no kada razmišljam o svojim počecima, izdvojio bih dva nastupa koja su mi se posebno urezala u pamćenje. Prvi je bio doslovno moj prvi javni nastup. Dogodio se u mojoj tadašnjoj osnovnoj školi, na školskoj priredbi, na poticaj razrednice koja je prepoznala moju ljubav prema pjevanju i ohrabrila me da izađem na pozornicu. Sjećam se da sam tada bio izrazito nervozan, ali i nevjerojatno uzbuđen. Taj mi je nastup bio svojevrstan „vjetar u leđa“, jer sam prvi put osjetio onaj poseban osjećaj kada staneš pred publiku i dijeliš glazbu s drugima. Upravo nakon toga počeo sam se sve češće pojavljivati na nastupima i festivalima te postupno ulaziti u svijet glazbe. Bio je to trenutak u kojem sam shvatio koliko me pozornica privlači i koliko se u njoj pronalazim.

Drugi nastup koji bih izdvojio veže se uz festival Čarobna frula 2017. godine. Tamo sam izveo svoju pjesmu „Dar“, a nastupio sam i u duetu sa svojom prijateljicom Lucijom Stipanović s pjesmom „Kada odrastemo“. Taj festival pamtim po predivnoj atmosferi, ali i po iznimnom uspjehu koji smo ostvarili. Pobijedio sam u svojoj solo kategoriji, pobijedili smo i u kategoriji dueta, a uz to osvojili i Grand Prix cijelog natjecanja. Ostvarili smo maksimalan broj bodova kroz obje večeri, što nam je tada svima djelovalo potpuno nestvarno. To mi je jedno od najdražih sjećanja jer sam tada prvi put istinski osjetio kako se trud, rad i upornost mogu vratiti na najljepši mogući način. Taj mi je trenutak dao snažnu motivaciju da nastavim dalje i da glazbu počnem shvaćati ozbiljno.

Koliko ti je formalno glazbeno obrazovanje pomoglo u izgradnji tehničke sigurnosti i stila?

Smatram da mi je glazbeno obrazovanje ponajviše pomoglo u razvoju tehničke sigurnosti i opće pripremljenosti za nastupe. Kroz formalnu edukaciju naučio sam kako pravilno koristiti glas, kako se postaviti na sceni te kako održavati vokal u zdravom stanju, što je ključno za svaki nastup. Tehnička znanja stečena tim putem svakako su mi pružila čvrst temelj, no moj se stil razvijao na posve drukčiji način – ponajprije kroz slušanje glazbenih idola, istraživanje različitih žanrova i postupno oblikovanje onoga što mi se doista sviđa. Ponavljanjem određenih riffova i ispitivanjem mogućnosti vlastitoga glasa učio sam kako se najbolje izraziti, a pritom zadržati kontrolu nad vokalom.

Formalno obrazovanje također mi je pomoglo u dubljem razumijevanju same glazbe kao umjetničkog pojma. Danas se lakše služim glazbenim terminima, razumijem strukture pjesama i harmonije, što mi omogućuje brži i učinkovitiji rad na vlastitim skladbama. Moje je školovanje bilo utemeljeno na klasičnom pjevanju i opernoj tehnici, što mi je osiguralo iznimno čvrstu osnovu u pogledu tehnike i postavljenosti glasa. Ipak, oduvijek sam želio razvijati vlastiti izričaj u suvremenoj glazbi, zbog čega sam morao povezivati znanja stečena tijekom školovanja s osobnim istraživanjem i kreativnim eksperimentiranjem. Ukratko, formalno obrazovanje dalo mi je tehničku sigurnost i razumijevanje glazbe, dok su se moj stil i kreativni izraz oblikovali kroz osobno iskustvo i praksu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dora | HRT (@dora.hrt)

Sudjelovanje u The Voice Hrvatska bio je veliki korak. Što ti je najviše donijelo to iskustvo?

Potpuno se slažem da je sudjelovanje u emisiji The Voice Hrvatska predstavljalo velik korak u mojoj glazbenoj karijeri. Prije svega, bio je to trenutak u kojem sam se okušao u nečemu posve novom i drukčijem od svega što sam dotad radio. Trema je bila golema jer stati pred žiri, kamere i toliko ljudi nije nimalo mala stvar. Ipak, iz tog sam iskustva ponio mnogo vrijednih lekcija koje mi i danas pomažu. Ponajprije sam stekao brojne nove vještine zahvaljujući mentorici Vanni i mojoj vokalnoj trenerici Đorđiji, osobito kada je riječ o tehnikama izvođenja i kontroli glasa.

Osim toga, emisija mi je donijela nova poznanstva i prijateljstva s kolegama izvođačima s kojima i danas surađujem i družim se. Sudjelovanje je promijenilo i moj pristup nastupima – naučio sam kako se bolje postaviti na sceni, kako prenijeti energiju publici i kako ostati usredotočen čak i u trenucima snažnog pritiska i nervoze. Također sam naučio kako se nositi s različitim komentarima i situacijama, što mi je uvelike pomoglo u osobnom i profesionalnom sazrijevanju.

Sve se odvijalo vrlo brzo, gotovo u jednom dahu, no iskustvo je bilo neprocjenjivo. Mnogo sam naučio o sebi, svojem glasu i vlastitoj sposobnosti suočavanja s izazovima. Na kraju osjećam duboku zahvalnost prema svima koji su me pratili i podržavali tijekom tog procesa, ali i prema sebi što sam se usudio prijaviti na tako velik i zahtjevan projekt. The Voice Hrvatska otvorio mi je nova vrata, učvrstio samopouzdanje i dao snažnu motivaciju da nastavim raditi na sebi i svojoj glazbi.

Duet s mentoricom Vannom označio je prijelaz prema profesionalnoj karijeri. Kako se osjećao u tom trenutku?

Moram iskreno priznati da taj trenutak nisam očekivao. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao kako ću jednoga dana imati priliku pjevati duet s Vannom, vjerojatno bih pomislio da je potpuno poludio. Ipak, sve se to ostvarilo, a osjećaj je bio nevjerojatan. Ono što mi je posebno značilo jest činjenica da nisam ja bio taj koji je tražio tu priliku, već je ona sama mene pozvala da sudjelujem u toj pjesmi. Taj mi je trenutak doista mnogo značio jer sam ga doživio kao znak povjerenja i priznanja za sve što sam dotad radio. Jako mi je drago što je imala vjere u mene i što me prepoznala, jer mi je to dalo dodatnu potvrdu da mogu nastaviti dalje.

Duet s Vannom za mene je predstavljao svojevrsni prijelaz prema profesionalnoj karijeri. Osim što je to bila velika čast, od nje sam naučio i mnogo vrijednih stvari, kako o samoj izvedbi, tako i o pristupu glazbi općenito. Svaka prilika koju mi je pružila bila je dragocjena i to ću iskustvo zauvijek pamtiti. I danas je ona osoba i prijateljica kojoj se mogu obratiti za savjet, osobito kada je riječ o glazbi, što mi iznimno mnogo znači. Također sam bio duboko zahvalan što je odlučila podijeliti svoju pozornicu sa mnom, jer sam imao priliku nastupati i na njezinim koncertima. Duet s Vannom zasigurno je jedan od onih trenutaka u životu koje ću zauvijek pamtiti i cijeniti.

Nakon preseljenja u Zagreb fokusirao si se na autorski rad. Kako izgleda tvoj kreativni proces pri pisanju pjesama?

U autorski sam se rad zapravo upustio zato što većina pjesama koje su mi se nudile nije bila nešto s čime sam se mogao poistovjetiti. Nisam mogao pjevati ono što nisam osjećao, što nije govorilo o meni, pa sam odlučio aktivno sudjelovati u stvaranju vlastitih pjesama. Na poticaj Laure, poznatije kao laurakojapjeva, počeo sam se okušavati u pisanju tekstova, a od tada sam sudjelovao u stvaranju dviju pjesama. Prva je Blef, koju sam izveo na Zagrebačkom festivalu 2025. godine, a druga je Scream, s kojom nastupam na Dori 2026. godine.

Mogu reći da moj kreativni proces proizlazi iz opuštenosti i prirodnog tijeka ideja. Ne volim si postavljati stroga pravila niti osjećaj da „moram nešto stvoriti“, već čekam trenutke kada se inspiracija sama pojavi. U tom procesu iznimno mi pomažu Laura i Matej, poznatiji kao Matt Shaft, koji su mi velika podrška i s kojima mogu otvoreno razmjenjivati ideje. Njihov je doprinos neprocjenjiv, no istodobno mi je važno da pjesma ostane „moja“, da ima moj glas i moj osobni pečat. Naravno, ne isključujem mogućnost da ću u budućnosti pjevati i tuđe pjesme, ali do sada većina ponuđenih skladbi nije pričala priču koju sam želio ispričati ili nije bila u skladu s mojim osjećajem, pa je autorski rad za mene postao prirodan i logičan korak.

Debitantni singl „Neke duše“ i „Blef“ pokazali su tvoj autorski potencijal. Koja ti je pjesma osobno najdraža i zašto?

Jako volim pjesmu Neke duše, koja je ujedno bila moj debitantski singl. Iako nisam sudjelovao u pisanju te pjesme, ona mi je iznimno draga. Tekst je napisao Nenad Ninčević, dok su glazbu i aranžman potpisali Branimir Mihaljević. Iako nisam bio uključen u samu kompoziciju, imao sam priliku kreativno sudjelovati kroz rad na pratećim vokalima, oblikovanje harmonija i davanje prijedloga o tome kako bih volio da pojedini dijelovi zvuče. Bio je to moj prvi doticaj s kreativnim utjecajem na pjesmu, iako nisam autor teksta ni melodije.

S druge strane, Blef mi je osobno najdraža pjesma. U njoj sam se prvi put uistinu okušao u pisanju i sudjelovao u cjelokupnom procesu stvaranja. To mi je iskustvo donijelo potpuno novu dimenziju rada na glazbi i pjesma mi je vrlo brzo prirasla srcu. Osjećam da je Blef doista „moja“ u svakom smislu, jer sam kroz nju mogao izraziti sebe i vidjeti kako moje ideje dobivaju konačan oblik. I danas je rado povremeno poslušam i prisjetim se tog kreativnog procesa. Iako su mi obje pjesme važne, Blef zauzima posebno mjesto jer označava moj prvi pravi korak u autorskom stvaranju i s njom osjećam snažnu osobnu povezanost.

Iako si prepoznat po emotivnim baladama, istražuješ i druge žanrove. Koji te žanrovski izazovi trenutno najviše privlače?

Istina je da volim emotivne balade i da su mi one na neki način prirodan izraz, no ne želim se ograničiti isključivo na taj glazbeni izričaj. Smatram da izvođači trebaju biti svestrani i otvoreni prema različitim stilovima. Volio bih se, primjerice, okušati u nečem energičnijem i bržem, poput dance-pop pjesme, iako još nisam siguran kako bi mi to u potpunosti odgovaralo. Ipak, vjerujem da vrijedi istraživati i iskušavati nove glazbene forme. R&B me također snažno privlači, a imao sam priliku okušati se i u jazzu, što je kod publike izazvalo vrlo pozitivne reakcije.

Iako se još nisam u potpunosti pronašao u svim tim žanrovima, držim se načela „nikad ne reci nikad“ te uvijek ostavljam prostor za eksperimentiranje i nova iskustva. Važno mi je iz svakog žanra preuzeti elemente koji mi se sviđaju i uklopiti ih u vlastiti stil pjevanja. Želim da moj glas i način izvođenja budu prepoznatljivi, zanimljivi i drugačiji. Trenutačno još ne znam kada ću se u potpunosti odlučiti snimiti pjesmu u nekom od tih žanrova, no ta je mogućnost svakako otvorena.

PJesma Scream najavljuje novo poglavlje tvoje karijere. Što nam možeš otkriti o njenoj temi i energiji?

Scream govori o unutarnjoj borbi introverta u svijetu koji je preglasan, brz i neprestano okrenut prema van. Kroz melankolične misli i pritisak tišine prikazuje se osjećaj gubitka smjera te potreba za bijegom — ne od ljudi, već od vlastitih misli. Pjesma progovara o vremenu koje brzo prolazi, o znakovima koje često zanemarujemo i o trenutku u kojem jedino što preostaje jest pokušati pronaći mir, makar i na kratko. Energija pjesme na prvi pogled može djelovati mračno, no ja je ne bih nužno tako opisao. Iako nosi introvertne elemente, istodobno posjeduje snažnu emotivnu energiju koja mi je iznimno zanimljiva; to nije krik slabosti, već krik buđenja. Pjesma mi omogućuje da pokažem drukčiji dio sebe, kako vokalno, tako i emotivno. Vokalno je iznimno zahtjevna, što me osobito veseli jer mi daje priliku da izađem iz uobičajenih okvira i iskušam nešto novo. Vjerujem da će mnogi u njoj moći prepoznati dijelove sebe jer govori o osjećajima i situacijama koje su mnogima bliske, osobito u današnje vrijeme.

Koliko ti je važna autorska kontrola nad produkcijom i tekstom pjesama?

Osobno smatram da je autorska kontrola nad produkcijom i tekstom pjesama iznimno važna. Iako ne mislim da sam najupućenija osoba u glazbenom svijetu, pjesma je ipak nešto što izvodim, što pjevam i što iznosim pred publiku, pa mi je važno da sve zajedno ima smisla i da uistinu odražava mene. Volim da u svemu postoji moj osobni pečat jer sebe najbolje poznajem i znam kako želim da pjesma zvuči. Naravno, uvijek uvažavam savjete ljudi s više iskustva i znanja, osobito producenata i suradnika, no pritom mi je važno da pjesma zadrži i moj osobni izraz.

Događalo se da, kada nisam imao dovoljno kontrole nad pjesmom, ona jednostavno nije zvučala onako kako sam je zamišljao. Upravo zato mi je suradnja u procesu stvaranja toliko važna — omogućuje mi da pjesme budu iskrene, da doista prenose moje emocije i da se osjećam sigurno i ugodno dok ih izvodim. Osim toga, takav mi pristup daje dodatnu sigurnost i samopouzdanje jer znam da sam sudjelovao u svakom važnom dijelu nastanka pjesme.

Kako balansiraš tehničku preciznost i emotivnu iskrenost u svojim izvedbama?

Meni osobno, kada pjevam, najvažnija je emocija. Bez obzira na to je li tematika pjesme sretna ili tužna, uvijek želim da publika osjeti ono što ja osjećam. Tehnička preciznost svakako mi je važna, no emociju uvijek stavljam ispred nje jer smatram da bez iskrenosti pjesma ne bi imala isti učinak. To se u određenoj mjeri kosi s onim što sam učio tijekom godina formalnog obrazovanja, u kojem se često težilo tehnički što savršenijoj izvedbi, čak i onda kada bi zbog toga ponekad stradala emotivnost.

Više sam puta osjetio taj unutarnji sukob između vokalne tehnike i osjećaja koje sam želio prenijeti. Ipak, s vremenom i iskustvom prirodno sam razvijao svoj glas i tehniku tako da mogu zadržati kontrolu nad vokalom, a da izvedba pritom ostane iskrena i emotivna. Naučio sam prilagođavati interpretaciju, dinamiku i fraziranje kako bi svaki detalj bio tehnički siguran, a istodobno nosio emociju.

Osim toga, nastupi uživo i studijski rad naučili su me kako u različitim okolnostima uravnotežiti ta dva aspekta. Na pozornici emocija često dolazi u prvi plan jer želim da publika osjeti svaki trenutak, dok u studiju imam veću kontrolu i mogu se dodatno posvetiti tehničkoj preciznosti. Smatram da je najvažnije pronaći vlastiti prirodni balans te vjerovati i svom glasu i vlastitom osjećaju.

Koliko si uzbuđen zbog pozornice Dore i nastupa pred nacionalnom publikom?

Moram priznati da sam stvarno uzbuđen. Za mene nastup na Dori predstavlja priliku da me čuju ljudi ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama, jer fanovi Eurosonga prate natjecanje. To je sjajan osjećaj – znati da moja pjesma može doprijeti i do ljudi koji me možda još nisu čuli. Istovremeno, Doru doživljavam i kao veliki osobni izazov. Scena traži da daš 120 % sebe, a to je trenutak kada moraš biti potpuno uključen i koncentriran.

Iako imam iskustva s brojnim nastupima i televizijskim pojavljivanjima, Doru doživljavam kao nešto novo i posebno, kao veliki osobni iskorak. Trema je prisutna, ali riječ je o pozitivnoj tremi koja te pokreće i daje dodatnu energiju te želju da se predstaviš što kvalitetnije. Trudim se biti opušten i ne stvarati sebi dodatni stres, no svjestan sam važnosti trenutka.

Bez obzira na veličinu publike, uvijek želim da izvedba bude iskrena, autentična i kvalitetna, te da pjesma dotakne ljude tako da oni osjete ono što želim prenijeti svojim glasom i interpretacijom. Zato sam jako uzbuđen, ali i spreman dati najbolje od sebe te uživati u svakoj sekundi nastupa.

Kako vidiš svoj glazbeni razvoj u narednim godinama i što želiš postići kroz nove pjesme?

Nadam se da će moj glazbeni put u narednim godinama biti uspješan te da ću stalno rasti i razvijati se kao izvođač. Planiram mnogo nastupa i rad na novim pjesmama, u kojima se nadam da ću i sam aktivno sudjelovati, kako bi one doista nosile moj osobni pečat. Također, volio bih istražiti i neka nova područja, poput kazališta ili možda mjuzikla – to je nešto čemu sam se oduvijek želio posvetiti i pokušati se u tom svijetu.

U budućnosti se nadam da ću upoznati mnogo novih ljudi, steći kolege i prijatelje s kojima ću moći surađivati i učiti. Iako još nemam potpuno jasno definiranu viziju kako će sve izgledati, držim si palčeve da sve prođe dobro i da se otvore zanimljive prilike. Želim da kroz pjesme koje stvaram i izvedbe koje izvodim ljudi osjete iskrenost, emociju i moj stil, a istovremeno želim i sebe izazivati, učiti nove stvari, napredovati i pozicionirati se u glazbenom svijetu.

Što publika može očekivati od tebe u 2026. nakon pjesme Scream – nove suradnje, žanrovska istraživanja ili nešto posve neočekivano?

Za 2026. želim da godina bude stvarno zanimljiva u glazbenom smislu i da publici ponudim nešto novo i uzbudljivo. Maksimalno ću se truditi da to i ostvarim. Imam nekoliko suradnji na umu za koje se nadam da će se realizirati, i iskreno se jako veselim svemu što dolazi. Naravno, zasad ću te projekte držati u tajnosti, kako bi publika saznala za njih u pravo vrijeme, ali sigurno će biti zanimljivo.

Što se tiče žanrovskih istraživanja, ona će svakako biti prisutna, iako ne planiram potpuno prelaziti u neki drugi žanr. Sigurno ću u pjesme uključivati elemente drugih stilova, eksperimentirati i tražiti nove zvukove koji mi odgovaraju. Želim da moj stil ostane prepoznatljiv, ali i da se vidi kako volim istraživati i izazivati sebe.

Što se tiče iznenađenja, još ne znam hoće li biti nešto potpuno neočekivano, no sigurno ću se potruditi da publiku iznenadim na dobar način. Planiram da 2026. bude radna i kreativna godina, puna novih iskustava, nastupa i pjesama koje će moći osjetiti i doživjeti svi koji me prate. Ukratko, očekuje se mnogo energije, novih ideja i iskrene glazbe, i jedva čekam da sve to podijelim s publikom.