Glumac (49) prisjetio se snimanja scene u kadi s glumicom Toni Collette (49) tijekom nedavnog intervjua za KCRW-ov “The Business”.
“Još uvijek se sjećam tog dana, bio sam gol pred ekipom šest sati, a to je bio prvi dan Toni Collette,” rekao je Cooper. “Bilo je izazovno. Bilo je prilično teško.”
Bradley je rekao da glumiti gol nije smiješno – i to je bilo prilično značajno iskustvo za njega.
“Sadržaj onoga što film jest, ono što smo istraživali, kako bismo to učinili na pravi način, zahtijevalo je da budemo goli emocionalno i duševno”, objasnio je.
Glumac je dodao da je snimanje gole scene za njega bila “velika stvar“, pogotovo zato što je radio u projektu s redateljem Guillermom del Torom.
“Sjećam se da sam pročitao scenarij i pomislio: ‘On je ukiseljeni propalica u toj kadi i to je cijela priča. Moraš to učiniti.’”
„To je doista slično kao da stavite rudarsku opremu, kapu i baterijsku svjetiljku, pogledate se i zatim siđete u tunel, znajući da možda iskopavate rutu koja vas taj dan neće dovesti do kraja, ali vratiš se gore i ponovno siđeš sljedeći dan,” rekao je.
Bradley Cooper je ranije govorio o neuspjesima s kojima se suočio tijekom snimanja filma za vrijeme pandemije, rekavši u intervjuu na Tribeca Film Festivalu u lipnju prošle godine, “Snimali smo ‘Nightmare Alley’ posljednje dvije i pol godine.”
Dodao je: “Bilo je to jedinstveno iskustvo, proći kroz pandemiju, uzeti šest mjeseci odmora i ponovno se vratiti. Ne samo da smo postali prijatelji za cijeli život, već je to bilo umjetničko iskustvo.”
“Nightmare Alley” stigao je u kina u prosincu 2021.
Ne ostavljamo puno mašti, zar ne?
Glumac je također otkrio da mu je bio totalno ugodno hodati po kući gol budući da je njegov pokojni otac radio to isto dok je on odrastao.
Bradley se pojavio u epizodi podcasta Daxa Sheparda “Armchair Expert” gdje je voditelj priznao da je njegova obitelj “gola cijelo vrijeme”.
“I ja”, odgovorio je Cooper.
“I ja sam inače bio takav”, nastavio je glumac iz filma “Maestro” . “Ne s mamom nego s tatom. Moj tata je uvijek bio gol, uvijek sam se tuširao s njim.”
Shepard je upitao: “I sasvim ti je ugodno biti gol?”
“Potpuno”, potvrdio je Cooper.
Shepard je nastavio govoriti Bradleyu, inače dečku Gigi Hadid, da on i kćeri supruge Kristen Bell, Lincoln (10) i Delta (9) redovito “dolaze” u kupaonicu kako bi razgovarali “dok on kaka“, s čime se Cooper također mogao poistovjetiti.
“Moja spavaća soba, kada, WC i krevet su u istoj prostoriji”, objasnio je Cooper.
“Radi se o 24 sata dnevno, čovječe,” rekao je Bradley Shepardu o nedostatku privatnosti od njegove 6-godišnje kćeri Lee koju ima sa supermodelom Irinom Shayk. “Nema vrata… Stepenice idu gore i sve je na jednom katu.”
“Smatrate li da vašoj kćeri to nije problem?” upitao je Shepard.
Cooper je odgovorio: “Da, ne, ne. Pričamo kad sam ja na WC-u, ona u kadi; to je na neki način naš izbor.”
Iako su Bradley i njegova kći sada prijatelji u kupaonici, zvijezda filma “Mamurluk” otvoreno je priznao na drugom mjestu u podcastu da mu je trebalo dok Lea nije napunila 8 mjeseci da shvati da je stvarno voli.
Cooper je objasnio da tijekom prvih nekoliko mjeseci Leinog života nije shvaćao kada bi drugi roditelji rekli: “Umro bih u sekundi za svoje dijete.”
“To je super. Gledam kako odrasta,” prisjetio se razmišljanja tijekom njezinih prvih mjeseci života.“To je moje iskustvo — fasciniran sam njom. Volim se brinuti o njoj. Ali bih li ja umro da netko uđe s pištoljem?”
Srećom, u osmom mjesecu, Cooper se prisjetio: “Onda odjednom, više nema pitanja”, nazivajući svoju kćer uzemljenjem, “masivnim sidrom” u svom brzom i blistavom životu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
