Ples oko šipke (pole dance) sve je popularniji oblik vježbanja koji kombinira snagu, fleksibilnost i umjetnički izražaj.
Iako je nekad bio vezan isključivo uz zabavnu industriju, danas se prepoznaje kao ozbiljna disciplina koja pruža brojne fizičke i mentalne koristi.
Osim što jača mišiće cijelog tijela, poboljšava koordinaciju i ravnotežu, ples oko šipke pomaže i u izgradnji samopouzdanja te smanjenju stresa.
Ples oko šipke je izvrsna fizička aktivnost
Jedan od glavnih razloga zašto je ples oko šipke izvrstan oblik vježbanja je njegova sposobnost aktiviranja svih mišićnih skupina. Tijekom izvođenja pokreta koriste se ruke, noge, trbušni mišići i leđa, čime se razvija snaga i izdržljivost. Ova vrsta vježbanja također poboljšava fleksibilnost, što smanjuje rizik od ozljeda i poboljšava opću mobilnost tijela.
Osim toga, ples oko šipke može biti izuzetno učinkovit u sagorijevanju kalorija. Intenzivni treninzi često uključuju ponavljanje zahtjevnih pokreta koji podižu puls i potiču trošenje energije. Kao rezultat, redovito prakticiranje ove discipline može pomoći u smanjenju tjelesne masnoće i oblikovanju tijela.
Ples oko šipke donosi mnoge psihološke benefite
Osim fizičkih prednosti, ples oko šipke donosi i brojne mentalne koristi. Mnoge osobe koje ga prakticiraju ističu kako im pomaže u razvijanju samopouzdanja i pozitivne slike o vlastitom tijelu. Kroz učenje novih pokreta i postizanje ciljeva, dolazi do osjećaja postignuća, što dodatno motivira za napredak.
Također, ples oko šipke može biti odličan način za smanjenje stresa i poboljšanje raspoloženja. Fokusiranje na koreografiju i kontrolu pokreta djeluje terapeutski, dok istovremeno omogućuje izražavanje kroz pokret. Budući da treninzi često uključuju podršku zajednice, mnogi ih doživljavaju kao siguran i motivirajući prostor u kojem se osjećaju dobrodošlo.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Mlada zvijezda domaće glazbene scene, Alen Đuras, ove godine ponovno se vraća na Dorinu pozornicu, ovog puta s pjesmom “From Ashes To Flame”, koja već u samom naslovu nosi simboliku obnove, snage i emotivne transformacije. Kao autor i izvođač, Đuras ističe kako je pri stvaranju pjesme najvažnije bilo da ona polako gradi intenzitet i atmosferu, ostavljajući prostor slušatelju za vlastitu interpretaciju, bez nametanja i pretjerane dramatizacije. U razgovoru s nama otkrio je da scenski nastup nije zamišljen kroz klasičnu koreografiju, već kroz prirodno kretanje, intimnu prisutnost i pažljivo oblikovanu atmosferu, uz klavijaturista i četiri gudača koji dodatno naglašavaju emotivnu dubinu pjesme.
