Prije nekih desetak godina odlučio sam se na jedan veliki korak, točnije jednu veliku promjenu za svoje zdravlje. Kako je došlo do toga? Iskreno, više se ni sam ne sjećam, ali znam da sam na Jarunu bio svaki dan, pio i jeo i komentirao ljude koji svakodnevno trče oko jezera. U nekom momentu se i u meni nešto prelomilo i odlučio sam se na taj prvi korak. Bojao sam ga se strašno, bio sam uvjeren da ja to ne mogu i da se to nikad dogoditi neće.
Nakon nekoliko tjedana, prelomio sam i kupio svu opremu. To je bilo razdoblje kada sam čak imao i osobnog trenera jer sam toliko van svake discipline da nije postojala šansa da sam treniram u teretani ili još gore, trčim oko Jaruna. Disciplina nula. Sjećam se točno tog dana, bilo je negdje oko 16 h. Otišao sam na Jarun. Prognoza je za taj dan bila božanstvena, sve se nekako poklopilo s time da ja prvi put u životu otrčim krug oko Jaruna. I to se dogodilo. Ja sam ga otrčao. Vjerujte mi da nisam vjerovao tada da ću imati disciplinu koju imam danas.
Počeo sam polako, korak po korak, u svom nekom tempu jer nisam znao raspodijeliti snagu za trčanje, ni kakve korake raditi, ni kako pravilno dizati noge, a još manje da je upravo hidratacija najvažniji suputnik u ovom pothvatu. Da, dobro ste pročitali, otišao sam trčati bez bočice vode kao svaki pravi nadobudni trkač koji misli da odmah sutra može otrčati maraton bez da trepne. Bravo ja.
Korak po korak, zalet po zalet, brzina se dizala i ja sam svakim krugom bio sve bolji i bolji. Trčanjem oko Jaruna sam počeo shvaćati što zapravo i znači da je za svaku vid tjelesne aktivnosti potrebna energija (u vidu hrane i vode). Do tada sam vješto rukom odmahivao i mislio se ma to je samo jedan krug, jedno trčanje, što je to za mene. Nakon toga obilna večera i dobro je sve. Najčešće McDONALD’S. Doslovno sam griješio u svakom koraku, najviše u koraku hidratacije.
Nemali broj puta mi se dogodilo da mi tijekom trčanja nije bilo dobro. Sjećam se da sam jednom prilikom razgovarao s majkom i rekao joj: “Doslovno mi se muti pred očima, ako padnem nalazim se tu i tu”. A GLAVNI RAZLOG tome je upravo to što uopće nisam pio vode prije, tijekom ili još gore nakon trčanja. Kući bih popio jednu čašu ili ono malo pod tušem jer kao to je meni dovoljno. Bravo ja.
Koliko je zapravo bitna hidratacija prije, tijekom i nakon trčanja, ALI I TIJEKOM DANA, ma koliko god bili lijeni popiti vode najbolje govori činjenica ta da u ljudskom tijelu ima gotovo 70 % vode. Vode koja je život koji živimo.
S obzirom na to da sam, kao što sam i rekao, na teži način naučio koliko je bitna hidratacija, odlučio sam uvesti neke promjene u svoj život, posebice zato što sam došao do razine da dnevno otrčim i dva kruga oko Jaruna, nekoliko puta mjesečno čak i tri, te mislim da nakon ovoliko godina trčanja moram prekinuti navike koje mi štete. Ako sam već prelomio u sebi i pronašao disciplinu da svakodnevno trčim oko Jaruna, nešto što mi u slučaju teretane nije pošlo za rukom, onda vjerujem da promjene vezane uz hidrataciju mogu usvojiti bez problema.
Tako je i bilo. Zadnjih šest mjeseci u uredu na poslu do mene je bočica Cetine. Ne mogu zamisliti dan da ne popijem barem 3 bočice. Kod kuće imam nekih pedesetak tih bočica koje svakodnevno nadopunjavam da slučajno ne ostanem bez njih. Upravo zahvaljujući pravilnijoj hidrataciji koju sam osvijestio nakon puno previše godina, ja trčim brže-bolje-jače te mi se više ne ponavljaju epizode slabosti dok treniram. Mnogi će se složiti, bolje ikad nego nikad.
Dodaci prehrani odavno više ne dolaze samo u obliku tableta i kapsula koje držimo u kuhinjskom ormariću i pokušavamo se sjetiti popiti uz doručak. Gumeni vitamini posljednjih su godina postali zasebna kategorija, dijelom zato što su jednostavni za uzimanje, a dijelom zato što su okusom i izgledom bliži slatkišu nego klasičnom suplementu. Danski brend VitaYummy upravo je na tome izgradio svoju ponudu, a na hrvatskom tržištu trenutačno nudi proizvode namijenjene kosi i noktima, koži, unosu vitamina i minerala, magnezija, omega-3 masnih kiselina te formulaciju povezanu s njegom kože i pigmentacijom.
Postoje dani kada gotovo i ne ustanemo od radnog stola, a navečer imamo osjećaj kao da smo istrčali maraton. Sastanak za sastankom, deseci mailova, poruke koje stižu dok odgovaramo na druge poruke, otvoreni tabovi na računalu, rokovi, obaveze i neprestano prebacivanje pažnje s jednog zadatka na drugi. Naše tijelo možda miruje, ali mozak radi prekovremeno. Upravo je mentalno opterećenje postalo jedno od obilježja suvremenog načina života. Od jutarnjeg pogleda na mobitel do posljednjeg maila navečer, svakodnevno obrađujemo veliku količinu informacija i od sebe očekujemo da pritom ostanemo koncentrirani, organizirani i produktivni.
Intimna estetska kirurgija posljednjih je godina postala tema o kojoj se govori otvorenije nego ikada prije, a među zahvatima koji privlače pozornost muškaraca nalazi se i kirurška korekcija veličine penisa, područje koje istodobno otvara pitanja anatomije, očekivanja, samopouzdanja, seksualnog života i sigurnosti samog operativnog postupka. U tom je kontekstu posebno važno razumjeti da povećanje penisa nije jednostavna estetska intervencija koju je moguće promatrati samo kroz broj centimetara, nego zahvat koji zahtijeva individualnu procjenu anatomije, zdravstvenog stanja i razloga zbog kojih osoba o takvoj operaciji uopće razmišlja.
Tetovaže su tijekom posljednjih desetljeća od snažnog osobnog simbola postale gotovo univerzalan oblik izražavanja, pa ono što je nekada predstavljalo određenu životnu fazu, odnos, uvjerenje ili jednostavno trenutak impulsa danas može ostati trajno zabilježeno na koži čak i onda kada se naš život potpuno promijeni. Upravo zato odluka o uklanjanju tetovaže više nije nužno povezana samo s estetskim nezadovoljstvom, nego može proizaći iz profesionalnih okolnosti, promjene osobnog stila, želje za novim početkom ili jednostavne potrebe da se određeni trag prošlosti više ne nalazi na tijelu.
Cristiano Ronaldo već desetljećima veliku pažnju posvećuje prehrani, treningu i oporavku. Portugalski nogometaš i u 41. godini održava fizičku spremu koja mu omogućuje igranje na najvišoj razini. Iako se često pretpostavlja da iza takve dugovječnosti stoje komplicirani jelovnici, skupi dodaci prehrani i posebne metode, njegova svakodnevna prehrana zapravo je prilično jednostavna.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Hrvatska dizajnerica Diana Viljevac predstavila je novu kolekciju za sezonu jesen/zima 2026. na događanju održanom u zagrebačkom prostoru Holographik. Predstavljanje je okupilo brojne poznate osobe, dugogodišnje suradnike i prijatelje brenda, a proteklo je u nešto drukčijem formatu od uobičajenih modnih događanja. Umjesto klasične revije s modelima na pisti, dizajnerica je gostima odlučila približiti proces nastanka kolekcije i predstaviti ideju koja stoji iza njezine nove kampanje nazvane Juste Comme Ça.
Prema Mouretovim riječima, problem je nastao kada je zaposlenica njegova tima pokušala vratiti posuđene haljine te se pritom obratila stilistici Kate Middleton.
Glumica je otkrila i da je razmišljala o zahvatu poznatom kao buccal fat removal, odnosno uklanjanju masnog tkiva iz obraza, kojim se lice može učiniti užim, a jagodice izraženijima.
