Postoje mnogi vicevi koji se bave starijim osobama koji se bude prije izlaska sunca, a još više viceva o navikama kasnog spavanja adolescenata. Ispostavlja se da u tim vicevima ima istine: vrijeme kada naše tijelo prirodno ide spavati odnosno kada se budi, nije samo dio naše genetike, već i dio prirodnog procesa starenja.
Kako starimo, naša tijela se mijenjaju kako izvana tako i iznutra, što je glavni faktor promjena u spavanju koje dolaze kasnije u životu. “Većina stvari se mijenja s godinama, ne postoji samo jedan razlog za to, svi razlozi su međusobno povezani”, rekla je Cindy Lustig, profesorica psihologije na Sveučilištu Michigan.
Zbog mnogih zdravstvenih čimbenika stariji ustaju ranije
Kao i drugi aspekti našeg fizičkog i mentalnog zdravlja, mozak postaje manje aktivan kako starimo. “Vjerojatno živčani sustav mozga ne detektira i ne reagira na podražaje onako dobro kao što bi trebao jer mozak star”, rekao je dr. Sairam Parthasarathy, direktor Centra za znanosti o spavanju i cirkadijskim ritmovima na Sveučilištu Arizona Health Sciences. Ti podražaji uključuju zalazak sunca, svjetlost sunca, obroke, društvene znakove i fizičku aktivnost koji pomažu označiti gdje se nalazimo u tijeku dana.
“To je sve ono što nazivamo davaocima vremena, odnosno daju vrijeme mozgu”, rekao je. Drugim riječima, pomažu mozgu da osjeti gdje se nalazi u 24-satnom cirkadijskom ciklusu. Dakle, kod mlađe osobe vrijeme večere može pomoći mozgu da shvati da je vrijeme za spavanje za nekoliko sati; kod starije osobe ova se veza možda neće dogoditi.
“Živci koji bi trebali mozgu davati signale o vremenu prošli su isti stupanj degeneracije kao i mozak”, rekao je Parthasarathy. Ova nesposobnost osjećaja vremenskih signala jedan je od razloga zašto starije osobe obično postanu umorne prije svoje djece ili unuka. I kao rezultat toga, bude se potpuno odmorne prije ostatka svijeta.
Tu je i svjetlost koju primaju naši oči. “Zanimljivo je da su promjene u vidu koje dolaze s godinama smanjile intenzitet svjetlosne stimulacije koju naš mozak prima, a koja igra važnu ulogu u ‘postavljanju’ našeg cirkadijskog sata i održavanju njegove točnosti”, rekla je Cindy Lustig.
Sairam Parthasarathy je objasnio da je to istina za ljude s kataraktama, uobičajenim stanjem oka koje pogađa više od 50% Amerikanaca starijih od 80 godina. Katarakte uzrokuju zamagljen vid, dvostruki vid i općenito probleme s vidom. “Kod katarakte svjetlost na večer ne ulazi toliko u oči, pa prema mozgu zalazak sunca dolazi prije nego što se stvarno dogodio”, rekao je Sairam Parthasarathy.
Stariji ustaju ranije zato što idu spavati prije
Zašto je to važno? Budući da zbog problema s vidom koje uzrokuju katarakte u oči ulazi manje svjetlosti, tijelo počinje oslobađati melatonin (hormon spavanja) ranije nego što bi trebalo. Za mlađe osobe, melatonin “počinje rasti nakon zalaska sunca”, rekao je Sairam Parthasarathy, zbog čega se obično osjećate umorno nekoliko sati kasnije. Za osobe s kataraktama čiji mozak misli da je zalazak sunca bio ranije, doživljaj zalaska sunca je raniji, što znači da se ranije umore. Raniji odlazak na spavanje znači i ranije buđenje.
“Postoji neki dokazi da operacija uklanjanja katarakte može poboljšati kvalitetu i trajanje sna pomažući tim svjetlosnim signalima da prođu”, rekla je Cindy Lustig. Ako se borite s ovim problemom, možete poduzeti nekoliko koraka kako biste bolje spavali.
Prema Parthasarathyju, ako imate problema s kataraktama, trebali biste zanemariti savjet o odvajanju od ekrana i umjesto toga izložiti se svjetlu kasno navečer. To može značiti šetnju prije zalaska sunca, čitanje knjige na mobitelu, postavljanje umjetnih svjetala u svoj dom ili gledanje televizije na svijetlom ekranu. Ova svijetla će reći mozgu da sunce još nije zašlo, što će zadržati proizvodnju melatonina. Kako biste se održali budnima malo duže (i time spavali malo dulje), Sairam Parthasarathy je rekao da biste ovo trebali pokušati 30 do 60 minuta prije zalaska sunca, što će varirati ovisno o dobu godine i o tome gdje živite.
Vrijeme izlaganja svijetlu varira, i možda će biti potrebno malo isprobavanja i pogrešaka, ali rekao je da biste trebali ciljati na oko dva sata izlaganja svijetlu – i svakako biste trebali držati svjetla upaljena nakon zalaska sunca.
Cindy Lustig je dodala da biste trebali izbjegavati alkohol prije spavanja – “Iako vas taj noćni napitak može uspavati, zapravo narušava kvalitetu vašeg sna.” Također je rekla da vježbanje može pomoći da bolje spavate, a jutarnje sunce može pomoći vašem cirkadijskom satu da slijedi znakove izlaska i zalaska sunca.
Sve u svemu, promjene u obrascima spavanja su dio života. Iako neki od ovih faktora nisu pod vašom kontrolom, možete ih nadoknaditi zdravim navikama kako biste se kvalitetno odmorili.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Pjesma „Kao stranac“, koju je Josipa Lisac prvi put objavila 1973. godine na albumu „Dnevnik jedne ljubavi“, nakon 53 godine dobila je novu studijsku verziju u suradnji sa Zoran Čalić Bandom. Nova snimka donosi suvremeniji rock aranžman Zorana Čalića i Damira Trkulje, dok je Josipa Lisac za ovu verziju ponovno snimila vokal. Singl je objavljen pod imenom Zoran Čalić Band feat. Josipa Lisac, a prati ga videospot u režiji Radislava Jovanova Gonza.
U prvoj objavi pojavila se u potpuno opuštenom izdanju, bez šminke i s raspuštenom kosom, a svoju odluku da se pridruži Instagramu objasnila je uz dozu karakterističnog humora.
