Svi poznajemo onu jednu osobu koja čim ju krene boljeti grlo trči u dućan po sladoled, a zatim važno počne pričati kako je poznato da je sladoled lijek za grlobolju. Poznato je i da se pacijentima koji su uklonili krajnike za oporavak predlaže da jedu sladoled, no ima li istine u tome da je pametno jesti hladan sladoled dok nas boli grlo?
Evo što kažu stručnjaci s kojima je razgovarao portal Healthline.
Je li zaista sladoled lijek za grlobolju?
Konzumiranje sladoleda može pružiti privremeno olakšanje za bolno grlo zahvaljujući njegovom hladnom i umirujućem osjećaju. Međutim, ovo je olakšanje često kratkotrajno, a visok sadržaj šećera u većini sladoleda može povećati upalu i smanjiti vaš imunitet, potencijalno pogoršavajući vaše stanje.
Može li šećer pogoršati grlobolju?
Istraživanja sugeriraju da šećer nije idealan za imunološki sustav jer može izazvati upalu i oslabiti sposobnost vašeg tijela da se bori protiv infekcija.
Visoki unos šećera može smanjiti učinkovitost bijelih krvnih stanica, koje igraju ključnu ulogu u obrani od bolesti. To je osobito istinito ako su virus ili bakterija uzrok grlobolje.
Bolje opcije sladoleda za grlobolju
Ako ste odlučili jesti sladoled protiv grlobolje, odabir određenih vrsta sladoleda mogao bi biti bolji izbor. Evo nekih razmatranja:
Vrste sladoleda s niskim sadržajem šećera: visok sadržaj šećera potencijalno može pogoršati upalu i iritirati grlobolju. Odabir sladoleda s nižim udjelom šećera ili čak alternativa bez šećera može biti nježniji za vaše grlo.
Opcije bez mliječnih sastojaka: Osobe s alergijama na mliječne proizvode mogu doživjeti dodatni stres za svoj imunološki sustav. U takvim slučajevima, nemliječne alternative, poput sladoleda od kokosovog ili bademovog mlijeka, mogu poslužiti kao prikladna opcija. Ove alternative pružaju kremastu i umirujuću poslasticu bez mogućnosti problema povezanih s mliječnim proizvodima.
Voćni sorbeti: sorbeti na bazi voća općenito imaju manje masti i bez mliječnih proizvoda, što ih čini lakšom opcijom za bolno grlo. Često se rade od pravog voća, koje može pružiti neke bitne vitamine i antioksidanse koji vam mogu pomoći u umirivanju grla. Međutim, imajte na umu da voćni sorbeti još uvijek mogu sadržavati puno šećera, pa bi bilo najbolje odabrati marku koja ne sadrži dodani šećer.
Glatke teksture: odlučite se za sladoled glatke i kremaste teksture. Izbjegavajte sladolede s hrskavim ili tvrdim smjesama jer bi mogli iritirati bolna mjesta.
Je li sladoled lijek za grlobolju i pomaže li kod upale krajnika?
Sladoled može ponuditi umirujuće olakšanje nekim osobama s upalom krajnika zbog svoje hladne i kremaste teksture. Ljepota može privremeno umrtviti bolno grlo, dok kremast pruža utješan izvor hranjivih tvari koji se lako može progutati, piše Healthline.
Sladoled bi mogao biti posebno utješan nakon tonzilektomije.
Jedno je istraživanje ispitalo učinak jedenja sladoleda nakon tonzilektomije kod djece na neposrednu postoperativnu bol i usporedilo ga s dijetom na sobnoj temperaturi.
Nalazi su ukazali na značajnu vezu između konzumiranja sladoleda i odsutnosti boli. Osim toga, čini se da djeca školske dobi imaju više koristi od postoperativnog konzumiranja sladoleda u usporedbi s djecom predškolske dobi.
Zaključak – sladoled vam ne može odmoći, no možda bi bilo pametnije da se koncentrirate na pileću juhicu, čaj s medom, limunom i đumbirom te obroke s puno voća i povrća kako biste podigli imunitet.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
