Pred nama je sezona promjena: Zašto više nije dovoljno pitati internet kada je riječ o našem tijelu?
Postoji nešto posebno u mjesecima koji dolaze. Upravo nakon ljeta, putovanja i užurbanog rasporeda mnogi počinju razmišljati o sebi na drugačiji način. Jesen je tradicionalno razdoblje donošenja novih odluka, novih rutina i promjena koje dugo odgađamo. Dok jedni kreću s novim poslovnim projektima, drugi napokon pronalaze vrijeme za zdravlje, brigu o sebi i odluke koje žele donijeti već godinama.
Upravo zato nije iznenađenje što se u ordinacijama estetske medicine i kirurgije tijekom jeseni bilježi povećan interes za konzultacije. No, za razliku od vremena kada su se odluke donosile u privatnosti liječničke ordinacije, danas gotovo svaki korak najprije prolazi kroz filter društvenih mreža.
Instagram, TikTok i online grupe postali su mjesta na kojima mnogi traže odgovore o vlastitom tijelu. Fotografije prije i poslije, iskustva nepoznatih ljudi i savjeti samozvanih stručnjaka često imaju veći utjecaj nego medicinske činjenice. Upravo je to fenomen koji posljednjih godina sve češće primjećuje doc. prim. dr. sc. Johann Nemrava, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za estetsku, plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju. Tijekom svakodnevnog rada u JN Medical Group susreće pacijentice koje dolaze s unaprijed formiranim mišljenjima temeljenima na sadržajima koje su pronašle na internetu, a ne tijekom stručnih konzultacija.
Problem pritom nije informiranje. Problem nastaje kada se iskustvo jedne osobe pokušava preslikati na drugu. Tijelo nije predložak, a kirurgija nije proces kopiranja fotografija. Upravo zato dr. Johann Nemrava godinama naglašava kako ne postoje dvije iste žene, dvije iste dojke niti dva identična kirurška plana. Ono što je za jednu osobu idealno rješenje, za drugu može biti potpuno pogrešan izbor.
Takav individualni pristup danas je jedan od temelja rada JN Medical Group, moderne zagrebačke poliklinike koja je posljednjih godina postala jedno od prepoznatljivih imena domaće estetske kirurgije. Pod vodstvom dr. Johanna Nemrave poseban se naglasak stavlja na prirodne rezultate, detaljno planiranje zahvata i dugoročnu stabilnost rezultata, a ne na kratkotrajne trendove koji dominiraju društvenim mrežama.
Možda je upravo riječ „prirodnost” ona koja najbolje opisuje suvremeni smjer estetske kirurgije. Dok su nekada dominirale naglašene promjene, danas sve više žena želi izgledati odmornije, svježije i skladnije, bez dojma da je učinjen veliki zahvat. Takav pristup zahtijeva mnogo više iskustva, preciznosti i razumijevanja anatomije nego što se na prvi pogled čini.
Zanimljivo je da se upravo tu vidi najveća razlika između stvarne medicine i sadržaja koji svakodnevno gledamo na ekranima. Društvene mreže prikazuju završni rezultat. Rijetko prikazuju mjesece planiranja, proces oporavka, složenost zahvata ili činjenicu da konačan rezultat često postaje vidljiv tek nakon određenog vremena.
Dr. Johann Nemrava tijekom svoje je karijere gradio iskustvo u Hrvatskoj i inozemstvu, surađujući s brojnim međunarodnim stručnjacima te usavršavajući napredne tehnike estetske kirurgije. Danas to iskustvo prenosi kroz rad JN Medical Groupa, gdje je svaka odluka individualna i svaki se plan prilagođava konkretnoj osobi.
Možda je zato upravo ovo idealno vrijeme za promjene. Ne zato da postanemo netko drugi, nego zato da donesemo odluke koje se temelje na znanju, iskustvu i povjerenju. A to je nešto što nijedna društvena mreža ne može ponuditi.
U suvremenom društvu koje neprestano naglašava važnost društvenih mreža, međuljudskih kontakata i stalne povezanosti, pojam samoće često biva pogrešno shvaćen i doživljen gotovo kao slabost ili neuspjeh. No, samoća u svojoj suštini ne znači izolaciju niti emocionalnu prazninu, već predstavlja iznimno vrijedan prostor za introspektivno promišljanje, samopouzdanje i unutarnji rast. Ona je prilika da se čovjek poveže sa samim sobom, da prepozna vlastite potrebe, želje i granice, te da nauči cijeniti trenutke u kojima nije okružen vanjskim podražajima ili očekivanjima drugih.
Postoje životne promjene koje se ne događaju naglo, u jednom dramatičnom trenutku preokreta, nego polako, gotovo neprimjetno, kroz niz svakodnevnih odluka koje u početku djeluju beznačajno, a s vremenom postaju temelj potpuno drugačijeg života. Transformacija kroz navike upravo je takav proces, tih, uporan i često nevidljiv izvana, ali duboko radikalan iznutra. Posebno kada govorimo o muškarcima koji su godinama živjeli unutar obrazaca koji su im postupno narušavali zdravlje, energiju i emocionalnu stabilnost, pa su tek u nekom trenutku, često potaknuti umorom, zdravstvenim upozorenjem ili osobnim gubitkom, odlučili prekinuti s onim što su do tada smatrali normalnim.
U vremenu kada stres gotovo svakodnevno ispunjava naš raspored i oblikuje naš emocionalni pejzaž, pronalaženje učinkovitih strategija za očuvanje unutarnjeg mira postaje ne samo poželjno, već i nužno za zdravlje i kvalitetu života. Jedna od najmoćnijih, a istovremeno često zanemarenih, praksi koja se pokazala izuzetno učinkovitom u regulaciji stresa i jačanju psihološke otpornosti jest ritual zahvalnosti i hvale, koji, kada se redovito prakticira, može transformirati način na koji doživljavamo svakodnevicu, preoblikovati naše emocionalne reakcije i produbiti osjećaj životnog zadovoljstva.
U suvremenom svijetu, u kojemu se od muškaraca često očekuje čvrstina, emocionalna otpornost i sposobnost samopouzdanog nošenja s izazovima svakodnevnog života, introspektivna snaga postaje rijetko prepoznata, a još rjeđe njegovana kvaliteta. Pisanje dnevnika, iako se tradicionalno percipira kao intimna, gotovo ženstvena praksa, zapravo predstavlja moćan alat za razvoj emocionalne otpornosti, samosvijesti i unutarnje ravnoteže kod muškaraca, te pruža prostor u kojem se misli, osjećaji i životni događaji mogu razložiti, istražiti i reinterpretirati.
U suvremenom društvu, u kojem se tempo života ubrzava do granica izdržljivosti, a očekivanja od pojedinca postaju sve zahtjevnija, mentalno zdravlje više nije tema koja se može promatrati kao sporedna ili privatna. Ono je postalo središnje pitanje kvalitete života, osobito u profesionalnim područjima koja zahtijevaju visoku razinu emocionalne uključenosti, osjetljivosti i stalne introspekcije. Među takvim područjima posebno se ističe umjetnost, gdje se granica između osobnog identiteta i profesionalnog izraza često briše, a kreativni proces postaje istodobno i prostor oslobađanja i prostor dubokog unutarnjeg preispitivanja.
U svijetu koji je ubrzan, nepredvidiv i često prepun izazova, sposobnost upravljanja vlastitim emocijama postala je jednako važna kao i fizička kondicija, a ponekad i važnija. Pojam emocionalnog fitnessa označava sposobnost pojedinca da prepoznaje, razumije i svjesno upravlja svojim emocionalnim stanjima, razvijajući pritom otpornost koja omogućava smireno reagiranje u stresnim situacijama, očuvanje unutarnje ravnoteže i zadržavanje fokusa na vlastite ciljeve. Kao i fizička izdržljivost, emocionalna otpornost zahtijeva kontinuirani trening i svakodnevnu praksu, a kratke, ciljane vježbe mogu značajno doprinijeti dugoročnom mentalnom zdravlju i stabilnosti.
U obitelji u kojoj je medicina desetljećima dio svakodnevice, odluka o odabiru liječničkog poziva može se činiti gotovo očekivanom. Ipak, za mladog liječnika Luku Ostojića, specijalizanta plastične kirurgije, nastavak obiteljske tradicije nije bio unaprijed određen put. Odrastao je uz oca, dr. Duju Ostojića, osnivača zagrebačke Poliklinike Ostojić, koji je privatnu liječničku praksu započeo 1995. godine. Još kao dječak imao je priliku upoznati svakodnevicu liječnika izvan ordinacije, od razgovora o pacijentima do telefonskih poziva tijekom obiteljskih vikenda i godišnjih odmora. Takvo okruženje omogućilo mu je da rano razumije koliko liječnički posao zahtijeva vremena, odgovornosti i osobne predanosti, ali roditelji mu nikada nisu nametali odluku o studiranju medicine.
Više od trideset godina liječničke karijere, iskustvo u zahtjevnoj onkološkoj kirurgiji, razvoj privatne estetske medicine u Hrvatskoj i nastavak obiteljske liječničke tradicije obilježili su profesionalni put dr. Duje Ostojića. Od prvih operacija u bolničkom sustavu do današnjeg rada u Poliklinici Ostojić u Zagrebu, njegova se karijera razvijala usporedno s promjenama u estetskoj medicini, koja je tijekom proteklih desetljeća prošla put od pretežno kirurških zahvata do sve veće primjene minimalno invazivnih metoda. Iako je tijekom godina svjedočio promjenama estetskih ideala, razvoju novih materijala i drukčijim očekivanjima pacijenata, njegov pristup i dalje se temelji na individualnoj procjeni, poznavanju anatomije i nastojanju da rezultat zahvata bude prirodan.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom društvu koje neprestano naglašava važnost društvenih mreža, međuljudskih kontakata i stalne povezanosti, pojam samoće često biva pogrešno shvaćen i doživljen gotovo kao slabost ili neuspjeh. No, samoća u svojoj suštini ne znači izolaciju niti emocionalnu prazninu, već predstavlja iznimno vrijedan prostor za introspektivno promišljanje, samopouzdanje i unutarnji rast. Ona je prilika da se čovjek poveže sa samim sobom, da prepozna vlastite potrebe, želje i granice, te da nauči cijeniti trenutke u kojima nije okružen vanjskim podražajima ili očekivanjima drugih.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Obitelj je uživala u vožnji biciklom, a na fotografijama se vidi kako su zastali na plavom mostu iznad rijeke, okruženi zelenilom i prostranim krajolikom.
