Neke uobičajene navike koje ljudi imaju s pametnim telefonima mogle bi povećati razinu stresa, ustvrdila je liječnica.
Danas su pametni telefoni sastavni dio života mnogih ljudi – od održavanja kontakta s bližnjima, preko društvenih mreža i praćenja novosti i događaja te igranja igrica. Ali takva povezanost tijekom dana, a posebno noću, može negativno utjecati na naše mentalno zdravlje.
Dr. Aditi Nerurkar istaknula je tri uobičajene navike koje mogu negativno utjecati na razinu stresa. Govoreći u podcastu Dairy of a CEO poduzetnika Stevena Bartletta, dr. Nerurkar je zagovarala odricanje od ovih navika kako bi se smanjio stres.
Mnoge navike s pametnim telefonima nisu dobre za naš san
Iako se zalaže za smanjenje svjetline na telefonu, postoje i druge navike koje bi trebalo smanjiti.
Prvi je smanjiti kasno noćno listanje. Dr. Nerurkar kaže da bismo svoje telefone trebali ostaviti na miru – posebno kada smo u krevetu – jer nam može biti teško odvojiti se i dobiti dobar san kakav se preporučuje.
Kaže da je raditi nešto drugo prije spavanja što vam može pomoći da se opustite – umjesto pregledavanja stranica s vijestima ili društvenih mreža – pogodnije za dobar san.
Ove navike s pametnim telefonima trebali biste promijeniti
Tu je i smanjenje gledanja traumatičnog sadržaja. Vijesti i stranice društvenih mreža često dijele videozapise ili slike uznemirujućeg sadržaja, poput onih iz ratnih zona, prirodnih katastrofa ili čak tučnjava na ulici snimljenih mobilnim telefonima. Gledanje ovih sadržaja može povećati emocionalni stres i dovesti do neizravne traume, budući da ostavljaju gledatelje pod stresom. Slike mogu potaknuti reakciju tijela i povećati stres, čak i ako niste izravno uključeni.
Konačno – i možda neizbježno – dr. Nerurkar zagovara smanjenje upotrebe telefona. Rekla je da ljudi u prosjeku provjeravaju svoje telefone 2600 puta dnevno, a pola nas ga provjerava i usred noći. Preporučila je ograničavanje korištenja telefona na 20 minuta dnevno. Ako je potrebno, treba postaviti tajmer i zatim isključiti telefon.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
