Nova studija objavljena u časopisu The Lancet sugerira da bi se jedan od ranih znakova upozorenja na demenciju mogao pojaviti upravo u snu – noćne more koje se javljaju godinama prije nego što se pojave problemi s pamćenjem. Istraživanja pokazuju da česte noćne more mogu biti rani pokazatelj demencije, otkrivajući problem mnogo prije nego što se manifestiraju tipičniji simptomi bolesti.
Studija naglašava da poremećaj sna može prethoditi kognitivnom padu povezanom s demencijom. Dr. Abidemi Otaiku sa Sveučilišta u Birminghamu, koji je vodio istraživanje, izjavio je: “Prvi put smo pokazali da uznemirujući snovi ili noćne more mogu biti povezani s rizikom od demencije i kognitivnog pada među zdravim odraslim osobama u općoj populaciji.” On je dodao da je to važno jer postoji vrlo malo pokazatelja rizika od demencije koji se mogu uočiti već u srednjoj životnoj dobi.
Unatoč potrebi za daljnjim istraživanjima kako bi se potvrdile ove veze, istraživači vjeruju da bi loši snovi mogli biti koristan način za identificiranje pojedinaca s visokim rizikom od razvoja demencije, čime bi se omogućilo uvođenje strategija za usporavanje početka bolesti. Istraživanje je obuhvatilo pregled podataka više od 600 odraslih osoba u dobi od 35 do 64 godine te 2600 starijih osoba starijih od 79 godina iz Sjedinjenih Država, svi bez demencije na početku. Mlađu skupinu pratili su u prosjeku devet godina, dok su stariju pratili u prosjeku pet godina, prenosi Express.
Rezultati studije pokazuju da sredovječni ljudi (u dobi od 35 do 64 godine) koji imaju noćne more barem jednom tjedno imaju četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti kognitivni pad u sljedećem desetljeću. Nadalje, starije osobe imaju dvostruko veći rizik od dijagnoze demencije. Posebno je istaknuta razlika među spolovima: stariji muškarci koji pate od tjednih noćnih mora imaju pet puta veću vjerojatnost razvoja demencije u usporedbi s onima koji ne doživljavaju takve poremećaje, dok je kod žena rizik povećan za samo 41 posto.
Sveučilište u Birminghamu pozvalo je na dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li noćne more kod mlađih ljudi predvidjeti budući rizik od demencije te mogu li drugi aspekti povezani sa snovima poslužiti kao pokazatelji bolesti. Također, Društvo za Alzheimerovu bolest primijetilo je da problemi sa spavanjem mogu značajno utjecati na osobe koje već pate od demencije, što potencijalno zahtijeva dodatnu podršku.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
