Marijana Mikulić o svom predškolcu s poteškoćama: Kako kao majka ne biti zabrinuta do ludila
Poznata glumica često s pratiteljima dijeli svoja razmišljanja i životne izazove s kojima se nosi.
24 studenoga 2024
Noelle je umjetničko ime iza kojeg stoji mlada pjevačica i plesačica iz Osijeka, Ivana Crnković. Glazba je oduvijek bila njezina velika ljubav i neizostavni dio života jer dolazi iz glazbeničke obitelji. Tijekom srednje škole Ivana se počinje baviti plesom koji je njezina trenutna profesija. Već više od 10 godina vodi vlastiti plesni studio u Osijeku s kojim je ostvarila brojne uspjehe na domaćim i međunarodnim plesnim natjecanjima.
Prvi pokušaj ozbiljnijeg bavljenja glazbom dogodio se 2010. godine, angažmanom u grupi Alibi u koju je stigla nakon Franke Batelić. Nažalost, grupa je nedugo nakon toga prestala s radom, a Ivana se vratila u Osijek i potpuno posvetila plesu.
Početkom 2021. godine ponovo se okreće glazbi i pod umjetničkim imenom Noelle potpisuje ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Menart. Njezin prvi singl „Halo” postiže izvanredan uspjeh i Noelle kao novu i do tada potpuno nepoznatu izvođačicu, dovodi na 1. mjesto službene top liste HR TOP 40. Pjesma „Halo” je postigla i međunarodni uspjeh ulaskom u polufinale svjetskog natjecanja „International songwriting competition” u Nashvilleu u SAD-u između više od 20 000 pjesama iz cijelog svijeta.
U protekle tri godine Noelle je imala dva zapažena nastupa na CMC festivalu. 2022. godine je nominirana za regionalnu nagradu MAC (Music Awards Ceremony) i prestižnu nagradu TOP.HR u kategoriji najbolji mladi izvođač. Noelle je posebno ponosna na prošlogodišnju pjesmu „Bye Bye” koja je čak pet uzastopnih tjedana provela na prvom mjestu službene top liste HR TOP 40.
Nastup na Dori za Noelle je veliko priznanje, ali i izazov za koji priprema atraktivnu koreografiju i efektan nastup. Uvjerena je da će zajedno sa svojim plesačima uspješno dočarati dramatiku pjesme i gledateljima prirediti sjajan doživljaj za pamćenje, na nivou spektakla kao što je Dora. Iza Noelle stoji autorsko producentski tim Hit Factory (Ivan i Miroslav Zečić) koji za nju rade pjesme “po mjeri” u modernom pop R’n’B stilu koji polako postaje njezin zaštitni znak.
Noelle je ime koje mi se na početku glazbene karijere i trenutka objave mog prvog singla „Halo” učinilo najzvučnije i najprimjerenije glazbenom izričaju. Željela sam povući jasnu crtu između glazbene karijere i odvojiti privatno od poslovnog. Sam proces izbora umjetničkog imena nije baš bio lagan. Napravila sam dugi popis imena koja mi se sviđaju i koja su mi pala na pamet. Nakon toga eliminirala sam ona koja su mi na prvu zazvučala neuvjerljivo ili obično. U užem izboru do zadnjeg trena ostala su tri imena. Noelle je na kraju ipak odnijela pobjedu. Kod izbora imena nisam vodila računa o nekom skrivenom značenju. Iako bi se ime Noelle moglo povezati s rođendanom ili Božićem, to mi nije bila namjera. Ali, čim ste vi oko toga postavili pitanje, znači da je ime izazvalo Vaš interes i time ispunilo cilj. To mi je bila i namjera. Da pjesme objavljujem pod svojim pravim imenom, mislim da to ne bi bilo tako zanimljivo. Ovako ipak postoji neki misterij i znak upitnika. Sigurna sam da je nakon uspjeha mog prvog singla “Halo” dosta ljudi pretraživalo internet i tražilo tko stoji iza imena Noelle.
Zanimljivo je da zbog mnogobrojnih obaveza vezanih uz moj plesni studio Illusion, Doru ove godine uopće nisam planirala. Jednostavno nisam imala dovoljno slobodnog vremena koje bih posvetila stvaranju pjesama. Sasvim slučajno se poklopilo da su mi neke obaveze iznenada otkazane, u isto vrijeme kada su i moji autori imali slobodnih termina. To smo odmah iskoristili za snimanje ideja za nove pjesme. Na prvo slušanje ideja za pjesmu „Baby Baby” odmah nam je zapela za uho i izdvojila se od ostalih. Učinilo nam se da ima potencijala za nešto više od običnog singla, pa čak i za Doru. Nakon što smo je sutradan poslušali hladne glave, bila nam je još bolja. Iako nije rađena namjenski za Doru i nije imala sve potrebne elemente koje zahtjeva pjesma za Eurosong, smatrali smo da je ipak dovoljno dobra da je pošaljemo na Doru. Imala je zarazan refren i odličan groove koji me je istog trena privukao i inspirirao da počnem razmišljati o koreografiji. U glavi su se počele vrtjeti neke plesne ideje. Nekada mi se dogodi da me neka pjesma posebno inspirira i izazove poseban interes. To su rijetki slučajevi, ali uvijek kada se to dogodi, riječ je o dobroj pjesmi. Nadam se da me taj osjećaj ne vara i da će “Baby Baby” biti uspješna kao i njezine prethodnice.
Hit Factory je moj stalni autorsko-producentski tim koji čine otac i sin, Miroslav i Ivan Zečić Zetz. Oni su Osječani koji već duže vrijeme žive i rade u Zagrebu. Miroslav i moj otac Berislav, zajedno su svirali i imali band još prije nego što smo se Ivan i ja rodili. Uglavnom, naša suradnja je počela spontanim razgovorom nakon susreta u backstageu CMC festivala u Vodicama. Zetz me je pitao planiram li se ponovo početi baviti pjevanjem. Rekao je da bi to bilo jako interesantno i da na našoj glazbenoj sceni baš i nema neko sličan, tko to može spojiti na visokom nivou. Ja sam već prije razmišljala o tome, ali za tako nešto nisam uspijevala pronaći autore koji bi za mene radili pjesme kakve sam ja željela pjevati. Zetz je inače radio jako zanimljivu glazbu i postigao odlične uspjehe s nekoliko drugih izvođača. To me je ponukalo da ga pitam ima li interesa da probamo nešto zajedno napraviti. Njegov odgovor je bio potvrdan, ali kako je tada bio opterećen brojnim obavezama, nismo ništa konkretno dogovorili. Uskoro se pojavila korona i sve je stalo, tako da smo i ja i on imali više slobodnog vremena. Zetz me jedan dan nazvao i rekao da ima odličnu pjesmu za mene. Bio je to „Halo”, moj prvi singl i odmah ogroman uspjeh ulaskom na 1. mjesto službene top liste HR TOP 40. Za novog i do tada potpuno nepoznatog izvođača, bio je to fantastičan rezultat i nešto što se ne pamti da je nekome pošlo za rukom. Uglavnom, početak karijere koji bi svatko poželio, ali s druge strane i ogroman teret i pritisak da i buduće pjesme budu na istom ili sličnom nivou.
Na prvu me je osvojio njezin jak plesni ritam. Meni kao plesačici, to je vrlo bitna stavka, čak bih rekla i najvažnija. Odmah sam osjetila da ima „ono nešto”. To je jako teško objasniti riječima, a da bude razumljivo čitateljima i ljudima izvan plesnog svijeta. Osim toga, pjesma ima taj retro dark electro pop dramatičan vibe, što je, vjerujem, izdvaja od ostalih pjesama s Dore. I dalje je to moj karakterističan R’n’B zvuk, upakiran u modernu glazbenu produkciju. Čim sam je čula, znala sam da je to pjesma s kojom bih se željela predstaviti na Dori. Iako je do kraja natječaja preostalo tek nekoliko dana, odlučili smo je završiti. Zetz je do zadnjeg trena radio na pjesmi. Na Doru ju je poslao doslovno u zadnji tren. Prošle godine s pjesmom “Bye Bye” nisam imala sreće, tako da si nisam željela postavljati nikakva očekivanja. Hvala Bogu, ovaj put mi se posrećilo i to me jako razveselilo. Raduje me da su reakcije glazbenih urednika na radio postajama i njihovih slušatelja, stvarno odlične. Čak i bolje nego što smo očekivali. Nakon prvog tjedna u radijskom eteru, pjesma je ušla u sam vrh top liste HR TOP 40 i trenutno je među prvih 5 najemitiranijih pjesma s Dore. To me jako veseli. Publika i slušatelji su za mene najbolji i najbitniji žiri. Oni pjesmu prihvate ili ne prihvate. Ako se po jutru dan poznaje, onda nas na Dori čeka puno toga lijepoga.
Trema je uvijek prisutna. Nekada manje, nekada više, ali to je u biti pozitivno. Biti ravnodušan prema bilo čemu nije dobro. Publika to odmah osjeti i prepozna. Ne vjerujem da postoje izvođači koji nemaju apsolutno nikakvu tremu. Netko to možda doživljava kao povećano uzbuđenje ili neki mali hype, ali u biti to je to. Na nastupima uvijek dajem sve od sebe, čak i više od toga. Normalno je da u tom slučaju razmišljam i pazim da sve prođe kako treba. Da baš svaki pokret bude upravo onakav kakvim sam ga i zamislila. U trenucima prije nastupa, dok u glavi prolazim kroz koreografiju, uvijek se javlja uzbuđenje i dašak treme. Kada nastup krene, trema odjednom nestaje. U tom trenutku adrenalin preuzima stvar u svoje ruke. Tako će, vjerujem, biti i na Dori. Ne mislim da će mi moj nastup na Dori uzrokovati neko posebno uzbuđenje i tremu koju neću moći prevladati. Do sada sam u karijeri imala jako puno nastupa na velikim plesnim natjecanjima, pa i na Supertalentu, tako da to za mene nije nešto novo. S nestrpljenjem očekujem grandioznu pozornicu i scenografiju Dore.
Pripreme za Doru počele su čim sam saznala da sam prošla. Odmah sam krenula smišljati nastup i scenografiju. Kako bi moj nastup na Dori bio što atraktivniji planirala sam angažirati moje prijatelje, vrhunske plesače iz inozemstva. Željela sam gledateljima Dore pružiti nešto što do sada nisu imali priliku vidjeti. Kada sam sve dogovorila i mislila da je već pola posla odrađeno, doživjela sam razočaranje. Na moju žalost, svi planovi su odjednom pali u vodu. Saznala sam odluku organizatora da na pozornici ne mogu biti strani državljani. To je poništilo sve što sam do tada napravila i vratilo me skroz na početak. Bila sam prisiljena ponovno krenuti od nule. Za sada je sve u redu i ide kako treba. Nastojim sve uskladiti i što bolje posložiti uz moje redovne poslovne obaveze. Paralelno pripremam nastup na Dori i uvježbavam plesače iz mog plesnog studija Illusion za međunarodna plesna natjecanja. Do Dore ima još dosta vremena tako da vjerujem da će sve biti OK. Jedva čekam da konačno počnu službene probe na Dori, da dobijem osjećaj pozornice. Jedno je vježbati u dvorani, a sasvim drugo kada staneš na veliki stage, kada te obasjaju i zaslijepe svjetla reflektora.
Ono što je sigurno i što mogu obećati je da će biti puno dobrog plesa. Sretna sam da ples kao pozitivnu i zdravu fizičku aktivnost mogu promovirati i putem spektakla kao što je Dora. Spomenuli ste hobi iako se plesom i pjevanjem bavim profesionalno. Ja sam svoje hobije i moje dvije najveće ljubavi, pretvorila u posao i mogu reći životni stil. Zaista se time mogu baviti od 0 – 24.To me u potpunosti ispunjava i veseli. Kažu da su sretni ljudi koji za profesiju imaju nešto što vole i što bi u životu ionako radili bez naknade. Tu su potpuno u pravu. Nastup na Dori će svakako biti energičan, dinamičan i maštovit, koliko mi to okolnosti budu dozvoljavale. Na pozornici će uz mene biti još četiri plesačice. Pravila Dore su stroga i ograničavaju nastupe na maksimalno 6 izvođača na pozornici. Da nije tako, na Doru bih dovela sve moje plesače iz Illusiona, ha, ha. Pjevati i plesati u isto vrijeme jako je zahtjevno i teško. Zbog toga će moja koreografija jednim dijelom morati biti ograničena i podređena vokalnoj izvedbi, koja je ipak najvažnija. U svakom slučaju potrudit ću se predstaviti se gledateljima u što boljem svjetlu i naravno kao i uvijek, dati sve od sebe. Dora je velika prilika za promociju i prezentaciju brojnom auditoriju, tako da tu priliku svakako želim iskoristiti na najbolji mogući način.
Nakon što pobijedim na Dori, prvo ću se dobro naspavati, ha, ha. Od početka godine sam kronično umorna i neispavana. Inače sam realna i čvrsto stojim na zemlji. O pobjedi uopće ne razmišljam. Vjerujte da mi pobjeda nije ni na kraj pameti. Svjesna sam svojih dobrih i manje dobrih strana. Iskreno, stvarno nemam nikakvih očekivanja. Sretna sam što se uopće imam priliku predstaviti na Dori i to mi je više nego dovoljno. Jedino mi je bitno da svoj nastup izvedem najbolje što mogu i gledateljima priredim ugodan glazbeno-scenski doživljaj, koji će im ostati u lijepom sjećanju. Jako je bitno da te ljudi zapamte po nečem dobrom. Ovo je moja prva Dora, nadam se ne i zadnja. Uglavnom, nastojim što više naučiti i prikupiti što više iskustva za neke buduće prilike. Još sam mlada i ispred mene je mnogo ciljeva i želja koje trebam ispuniti i ostvariti. Naravno, kada za to dođe vrijeme. Mislim da u životu treba biti strpljiv i uporno i vrijedno raditi na sebi. Što više znaš, to više vrijediš, ne kaže se tek tako. Nagrada za to će jednog dana doći onda kada to najmanje očekujemo.
Poslušala sam sve pjesme s Dore i ugodno se iznenadila. Mislim da ove godine imamo stvarno jako natjecanje i dosta pjesama koje će ostaviti neki trag. Tu ima svega i stvarno svatko može naći nešto što mu se sviđa. Iako ima nekoliko pjesama koje su mi sjele, moj favorit je Baby Lasagna. Koliko čujem i vidim moje mišljenje dijeli mnogo ljudi i fanova Eurosonga. To nije slučaj samo kod nas već i diljem Europe. Od rezerve se preko noći prometnuo u glavnog favorita. Po mom mišljenju, s jako dobrim razlogom. Njegova pjesma je drugačija i rađena bez kompromisa, isključivo s namjerom da što više bude primjerena formatu današnjeg Eurosonga, koji više nije samo izbor najbolje pjesme. Sada je to jedan širi paket koji osim dobre pjesme uključuje popularnost, izgled i karizmu samog izvođača, vokalnu izvedbu i scenski nastup, senzaciju i medijsku zanimljivost te obavezno veliku prisutnost i interes na društvenim mrežama. Izvođač koji u najvećoj mjeri zadovolji sve nabrojane kriterije, po meni bi trebao pobijediti na Dori. Za sada, sve te kriterije daleko najbolje ispunjava Baby Lasagna. Isto tako, vjerujem da će njegov scenski nastup biti u skladu s pjesmom. Sigurna sam da će stručni žiri i glasači znati prepoznati i odabrati najbolju pjesmu i izvođača koji će nas uspješno predstaviti na Eurosongu. Ma tko to bio, želim mu sve najbolje i puno sreće u Švedskoj. Ja ću navijati za njega i držati mu palčeve.
Kao što sam već rekla, Eurosong je davno prestao biti samo izbor najbolje pjesme. Danas je to spektakl koji uključuje mnoge faktore koje treba zadovoljiti da biste imali bilo kakve šanse za dobar plasman. Koliko imam priliku vidjeti, HRT sa svoje strane ulaže ogroman trud i radi stvarno veliki posao. Naravno, sve u okviru svojih mogućnosti i kapaciteta. Na tom projektu radi mnogo ljudi, čiji rad obični ljudi ne vide sve do same Dore. Mislim da je problem na drugoj strani i da se od HRT-a možda očekuje previše. Većina toga uglavnom i nije dio njihovog posla. Ako gledamo na sam izbor pjesama za Doru, možemo primijetiti nedostatak odgovarajućih pjesma koje imaju realne šanse za neki dobar plasman na Eurosongu. To nije krivica HRT-a već problem autora, izvođača i domaće glazbene industrije općenito. Dosta njih na Doru uglavnom gleda samo kao priliku za dobru promociju lokalnog karaktera. Na kraju je najlakše svu krivicu svaliti na HRT i optužiti ih za lošu organizaciju i plasman. Let 3 je prošle godine svima pokazao kako se to radi. Isključivo svojim vlastitim idejama, ulaganjem te radom i trudom, ušli su u finale Eurosonga. Cijela priča oko Mame ŠČ je odrađena vrhunski i to je isključivo zasluga Let 3. Pjesma kao pjesma, po mom skromnom mišljenju u svemu tome je bila najmanje bitan faktor. To se vidjelo iz glasova žirija koji su im dali jako mali broj bodova. S druge strane, glasovima publike su došli do stvarno odličnog plasmana. To je glavni pokazatelj kako treba raditi i u kojem smjeru treba ići ako se želi uspjeti na Dori i Eurosongu.
Iskreno, uopće nemam vremena razmišljati o tome. Isto tako ne smatram da sam ja relevantna uopće o tome govoriti. Prvi put se susrećem s takvim natjecanjem i teško mi je o tome bilo što reći. Ako baš moram, jedino što bih mogla napomenuti, da bi možda više pažnje trebalo obratiti na kvalitetu pjesama i njihovu kompatibilnost s formatom Eurosonga. Sam proces izbora pjesama je maltene isti kao u prošlom stoljeću. Jedina je razlika što se danas prijava radi putem interneta i pjesma dostavlja u mp3 formatu. Sve ostalo je isto kao i prije, a danas skoro da možemo snimiti pjesmu i spot na svom mobitelu. Mislim da bi isto tako trebalo postaviti neke dodatne kriterije kod same prijave pjesama i uvesti da npr. izvođači moraju dostaviti i a cappella otpjevanu i needitiranu verziju refrena. Također bi bilo poželjno da se uz prijavu dostave fotografije i snimka nekog scenskog nastupa izvođača. Sve to je dodatni pokazatelj ozbiljnosti samog izvođača i njegove prijave na Doru. S jedne strane imamo uvjet da se na natječaj mora poslati gotova master snimka pjesme, a s druge strane se ne traži nikakav podatak o izvođaču, osim imena, adrese i OIB-a. Kako znamo da je danas osim pjesme, izvođač i njegov scenski nastup izuzetno važna stavka, zašto se i tome ne posveti jednaka pažnja kod izbora? Često smo imali priliku vidjeti da na Doru dolaze potpuno nepoznati izvođači kojima je to prva pjesma u životu, pa čak možda i prvi javni nastup. Možda u tome jednim dijelom leži problem zbog kojeg dolazi do problema i srozavanja renomea same Dore.
Mislim da je Baby Lasagna sasvim opravdano došao u fokus javnosti. Kako sam već rekla, ponudio je pjesmu koja najbolje odgovara formatu Eurosonga. Kako smo svi imali priliku čuti, ona drastično odskače od ostatka pjesama na Dori. Nakon što su prvi put puštene sve pjesme, njegova pjesma je svima bila ugodno iznenađenje i pravo osvježenje. Ne mislim da iza toga stoji bilo kakva PR mašinerija. Pogledajte samo broj pregleda na YouTube kanalu Dore i sve je puno jasnije. Interes za Baby Lasagnu nije slučajan i to potvrđuje da je s pjesmom odradio odličan posao. Čak mislim da je više prašine podigao u Europi nego kod nas. Da nije bilo tolikog haypa iz inozemstva i ogromnog interesa europskih fanova Eurosonga, koji se prelio na Hrvatsku, mislim da bi kod nas taj hype oko njega već polako slabio.
Ovako je svima jasno koga je Europa izabrala za našeg predstavnika na Eurosongu, što se već vidi i na kladionicama. Iako je možda opravdan, mislim da ovakav hype za Lasagnu trenutno baš i nije dobar. Pred njega stavlja preveliki teret i pritisak ogromnih očekivanja, što može biti otežavajući faktor i djelovati kontraproduktivno. Sjetite se što se prošle godine dogodilo s Harmonijom Disonance. Prije Dore su bili veliki favorit, a nakon nastupa su za većinu bili najveće razočaranje. Nadam se da će Baby Lasagna uspješno položiti ispit na Dori i odličnim nastupom osvojiti glasače i stručni žiri. Pjesma je samo jedan segment uspjeha na Dori. Sve ostalo je isto tako važno, a ponekad čak i važnije.
Od svih pjesama koje pamtim s Dore, još uvijek mi je u sjećanju najviše ostala “Maria Magdalena”. To je pjesma koja je zamalo pobijedila na Eurosongu, ali isto tako ostavila duboki trag na domaćoj sceni. “Maria Magdalena” je primjer kako se može postići uspjeh kada se pjesma radi namjenski za Eurosong i odličnog izvođača, sve u skladu s tadašnjim glazbenim trendovima i mjestom održavanja samog natjecanja. Njezin uspjeh nije bilo nimalo slučajan. To je recept koji smo negdje zagubili i nikako da ga pronađemo. Od pjesama koje nisu pobijedile, a po mom mišljenju su mogle i to dokazale uspjehom kod domaće publike, izdvojila bih “Čarobno jutro” Nine Badrić i “Odjednom ti” Massima i Meritas. Te pjesme su postale veliki hitovi i svakako bi imale što za reći i pokazati na Eurosongu. Da su pobijedile na Dori, možda bi postigle i međunarodni uspjeh, tko zna. Sjetite se samo što se desilo Danijelu i “Džuli”.
Sigurna sam da je pobjeda na Dori san mnogih izvođača. Možda sam i ja nekada sanjala o tome, ali ovaj put to nije slučaj. Snovi su jedno, a realnost sasvim drugo. Kedži se taj san ostvario, ali nažalost ne do kraja. Iako je s pjesmom “Divlji vjetre” pobijedio na Dori, imao je nesreću da je te godine Eurosong otkazan. Mogu zamisliti njegovo razočaranje, kada je čuo tu vijest. Kolika je vjerojatnost da se tako nešto dogodi?! Sve ono što je uložio u to natjecanje, propalo je. Mogu zamisliti kako se u tom trenutku osjećao. Ako na to gledam kao izvođač, mislim da je Kedžo svakako trebao dobiti priliku i sljedeće godine ići direktno na Eurosong. Naravno, pod uvjetom da njegova nova pjesma bude na dovoljno visokom nivou i odgovarajuća za takav tip natjecanja. Ipak, organizator je taj koji o svemu odlučuje i koji na kraju bira pjesmu ili način izbora. Oni najbolje znaju zašto su donijeli takvu odluku i što ih je na to ponukalo. Srbija je napravila suprotno i ponovo direktno poslala Hurricane. HRT je s druge strane organizirao novi izbor te poslao Albinu. Hurricane su prošle u finale, a Albina nije. Možda je to znak da je HRT ipak napravio krivi potez. Tko zna? Nekoliko puta smo imali direktan izbor pjesama za Eurosong, pa ne vidim problem da je i Kedžo dobio takvu priliku. Mislim da bi to bilo sasvim OK.
Nekako mi je Loreen i “Euphoria” najviše ostala u sjećanju kao ultimativni hit Eurosonga. Odlična pjesma i još bolja izvedba i izvođač, pravi recept za pobjedu. Mnogo je pjesama koje su mi ostale u sjećanju, ali moram priznati da mi je jedna starija pjesma s Eurosonga posebno draga. Uvijek ju rado poslušam i uz nju se razveselim. Njezina energija me uvijek podigne i razvedri. To je ABBA i “Waterloo”. Pjesma koja ih je lansirala u orbitu i napravila od njih svjetske zvijezde. “Waterloo” je postao ne samo europski, već i svjetski hit. To je samo jedan od primjera kako Eurosong može pozitivno utjecati na karijere izvođača. Naravno, ako su stvarno kvalitetni i ako dobro rade svoj posao. Nevjerojatno je kako neke pjesme ostanu među ljudima i postanu evergreen bez obzira na promjene trendova i glazbenih stilova. Uvijek ih volimo poslušati i uvijek na nas djeluju jednako pozitivno.
Mislim da je postojeća kombinacija glasovanja žirija i publike ipak puno bolja, nego da o svemu odlučuje samo publika. Sve to treba sagledati iz više kuteva i u obzir uzeti neke druge bitne faktore. Što se tiče Eurosonga, u slučaju da odlučuje samo publika, pjesme iz malih zemalja u startu bi bile u još nepovoljnijem položaju. Velike zemlje bi po defaultu imale daleko veći broj glasača, bez obzira na kvalitetu pjesme. Isto tako, logično je da si glasači iz bogatijih zemalja mogu dozvoliti da na glasanje potroše više novca, nego glasači iz siromašnijih zemalja. Uvijek kada je u pitanju neko natjecanje koje nema jasno vidljive i transparentne kriterije, postoje prijepori i različita mišljenja o izboru pobjednika. Kada gledamo trčanje i utrku na 100 m, svima je jasno da je pobjednik onaj koji prvi prođe kroz cilj i ima najbolje vrijeme. Ovdje je to sasvim drugačije. Nekome se sviđa jedan tip pjesme ili izvođača, drugom nešto sasvim suprotno. Što se tiče Dore, mislim da bi u ovakvom obliku natjecanja, žiri ipak trebao odlučivati zajedno s publikom. Kada bi imali drugačiji format natjecanja u kojem bi u finalu npr. bile samo 4 pjesme, onda bi odluku o pobjedniku trebala donijeti samo publika. Kada gledamo talent show natjecanja, vidimo da u finalu odlučuje samo publika i to je najbolje rješenje. Preduvjet za to je da publika nema prevelik izbor natjecatelja, kako se glasovi ne bi previše disperzirali.
View this post on Instagram
Nikada to nisam pomislila i vjerujte mi, o tome uopće ne želim razmišljati. Uvijek je bilo i bit će kojekakvih glasina. Ja razmišljam afirmativno i želim vjerovati da to nije moguće. Glazba je pozitiva i treba biti užitak za sve, kako za publiku, tako i za nas izvođače. Tako treba i ostati. Sve drugo me ne zanima i mislim da je bavljenje time samo gubitak vremena. Dora je ozbiljno natjecanje u koje HRT ulaže mnogo truda i sredstava. Vjerujem da im je stalo do njihovog ugleda i renomea. Tako nešto sigurno sebi ne bi dozvolili i zbog toga riskirali osudu javnosti. Sigurna sam da ljudi na HRT-u osobno imaju pjesme i izvođače koji im se više ili manje sviđaju. To je njihovo privatno pravo. Profesionalno se prema svima trebaju odnositi na isti način i svima pružiti jednaku šansu da pokažu što znaju i mogu. Koliko sam do sada imala priliku vidjeti, takvo ozračje je prisutno.
Prošle godine sam na Doru poslala pjesmu „Bye Bye” u koju sam uložila mnogo truda i polagala velike nade. Na žalost, pjesma nije odabrana i to me je, priznajem, malo pogodilo. U životu ne ide sve baš onako kako očekujemo i zamislimo. Tada je najlakše krivnju za to svaliti na nekoga drugoga. Bez obzira na to što mi pjesma nije primljena, imala sam razumijevanja za žiri Dore. U kratkom vremenu morali su preslušati više od 200 pjesama, što je zahtjevan posao. Nije baš jednostavno sve vrijeme biti koncentriran i s jednakom pažnjom slušati tolike pjesme. Nakon nekog vremena stalne izloženosti glazbi, naše uho se umori i više nismo u stanju realno rasuđivati i dovoljno dobro razlikovati pjesmu od pjesme. Na kraju, iako nije prošla na Doru “Bye Bye” je punih 5 tjedana za redom bila na prvom mjestu službene top liste HR TOP 40. Vjerujem da je i ljudima s HRT-a na kraju bilo žao što su je propustili odabrali, jer bi sigurno pridonijela kvaliteti i prezentnosti samog natjecanja. U životu nikada ništa nije idealno. Nekada imamo više sreće, nekada manje, ali je bitno da u svemu budemo uporni i vjerujemo u ono što radimo. Tada će to i svi drugi lakše prepoznati i znati cijeniti.
View this post on Instagram
Uopće nemam vremena pratiti komentare na forumima, pa čak i na društvenim mrežama. Uglavnom informacije o tome dobijem od prijatelja ili poznanika kad na njih slučajno nalete. Neki komentari su mi čak i simpatični, bez obzira na to što su negativno intonirani. Svjesna sam da će uvijek biti onih koji razmišljaju drugačije od mene. Ljudi često nisu dobro informirani pa povjeruju polu-informacijama ili neistinama. Nakon toga ih prenose dalje i tako šire tu spiralu negative. Jasno mi je da su naši ukusi različiti i da se ne možemo uvijek svima sviđati. Uglavnom, svako ima pravo na svoje mišljenje. Naravno, uvijek je to lakše iznijeti anonimno na nekom forumu. Ipak, moram reći da ne volim i ne odobravam da se nekoga vrijeđa ili omalovažava zbog bilo čega. Ako se nekome nešto ili neko ne sviđa, to nije razlog za ponižavanje ili vrijeđanje. Na dobrim komentarima i reakcijama zahvalim kad god stignem, a na one “zločeste” ne reagiram. Postoji izreka “samo nek se piše, pa makar i dobro”. Ima nešto u tome.
Uvijek neke teorije zavjere, ha, ha. Na forumu očito imaju bujnu maštu ili insajderske informacije? Vjerujem da je ovo prvo ipak puno vjerojatnije. Da HRT želi Vatru poslati na Eurosong, pa valjda bi onda napravili direktan izbor pjesme bez organiziranja Dore i poštedjeli se muke i truda. Konačno, to bi bilo jeftinije i uštedjeli bi dosta novca. Teorije zavjere su u posljednje vrijeme jako popularne. Što da kažem, kada o tome uopće nemam pojma? Postoji li to i može li se uopće tako nešto izvesti, nije predmet mog interesa. Stalno se priča o nekoj kupovini sim kartica, blokiranim linijama za glasanje itd. Sve su to po meni prazne priče, sve dok o tome netko ne podastre neki relevantan dokaz. Sumnjam da bi Vatri kao uspješnom bendu tako nešto palo na pamet i da bi si to uopće dozvolili. Ako imaju stvarno dobru pjesmu, onda im je pobjeda na Dori najmanji problem i nije za njih ništa nedostižno. Pitanje je samo hoće li im publika i Baby Lasagna to dozvoliti, ha, ha. Ako je uopće postojala nečija namjera ili plan da se napravi nešto nedopušteno i nekom namjesti pobjeda, Baby Lasagna je ove godine to totalno pokvario. Bez obzira na sve, Vatri, Baby Lasagni i svim ostalim kolegama želim sve najbolje i puno uspjeha. Neka pobijedi bolji i ponovo nas odvede u finale Eurosonga.
View this post on Instagram
Poznata glumica često s pratiteljima dijeli svoja razmišljanja i životne izazove s kojima se nosi.
24 studenoga 2024
Omiljeni maneken potpuno se razotkrio!
24 studenoga 2024
Zsa Zsa nije samo majstorica na pozornici, nego i u kuhinji.
24 studenoga 2024
Slavni glumac osvojio je dva Oscara, ali je u bogatoj karijeri i više puta izgubio.
24 studenoga 2024
Novi album još uvijek nepoznatog naslova dolazi u veljači.
24 studenoga 2024