Velika sveta džamija Aja Sofija mjesto je koje turisti obavezno posjećuju kad stignu u Istanbul. Izvorno je izgrađena po naredbi bizantskog cara Justinijana I. Velikog od 532. do 537. godine. Bila je najveća crkva na svijetu više od tisuću godina, do izgradnje katedrale u Sevilli. Ulaz u Aja Sofiju od sada će se naplaćivati pozamašnom svotom, no samo ako niste te vjere.
Aja Sofija je 1600 godina stara bizantska katedrala pretvorena u džamiju i jedna je od najpopularnijih istanbulskih atrakcija – ali sada će svatko tko nije islamski vjernik morati platiti pristojbu.
Zašto se ulaz u Aja Sofiju od sada naplaćuje za turiste?
Aja Sofija nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine i svake godine primi oko 3,5 milijuna posjetitelja. Kako bi se osiguralo očuvanje povijesne atrakcije, UNESCO je preporučio da se mora učiniti više za kontrolu broja posjetitelja – i tako su, kao dio šireg plana upravljanja posjetiteljima, postavljene sigurnosne kamere, sustavi za otkrivanje požara i komunikaciju u hitnim slučajevima, a novi uvedena je naknada za strane posjetitelje.
Ministar kulture i turizma Mehmer Nuri Ersoy rekao je da bi plan upravljanja posjetiteljima trebao ‘usmjeriti protok posjetitelja, smanjiti prenapučenost i zaštititi povijesni i kulturni značaj Aja Sofije’, prenosi Greek Reporter.
Putovanje zgrade od ‘Crkve božanske mudrosti’ 537. godine nove ere do džamije 1453., do muzeja 1935. i zatim ponovno do džamije, odražava raznoliku povijest Istanbula. Postoji od kada je grad poznat kao Konstantinopol, sve u cijelom Osmanskom carstvu do danas.
Skupa karta za ulaz u Aja Sofiju po nekima nije dovoljna
Stručnjak Ilber Ortayli smatra da je Aja Sofija u velikoj opasnosti i da već 20-30.000 posjetitelja godišnje može riskirati oštećenje džamije. On vjeruje da bi je trebalo zatvoriti radi obnove, te je sugerirao da čak i njezina funkcija mjesta bogoslužja naglašava njezino stanje, budući da nema načina da se u zgradu postave toaleti ili fontane.
Veljača u Europi ima gotovo prepoznatljiv scenarij: jutra bez sunca, gradovi obavijeni sivim nebom i ulice na kojima se još uvijek osjeća težina zime. Upravo zato odlazak na drugi kraj svijeta u takvom trenutku djeluje gotovo nestvarno. Dok su europski gradovi još uvijek živjeli u zimskom ritmu, na indonezijskom otoku Bali zrak je već prije podne bio topao, more mirno, a temperatura se bez napora penjala iznad trideset stupnjeva.
Ako tražite putovanje koje nije samo obilazak, nego mali bijeg u povijest, u estetiku i u onu starinsku romantiku gradova koji dišu stoljećima — onda je Venecija uvijek dobar odgovor. Nije to samo grad kanala i gondola, nego mjesto gdje svaki trg priča priču, a svaki kafić nosi u sebi sjećanje na ljude koji su tamo sjedili prije nas. Upravo takva institucija je i legendarni Caffè Florian — mjesto koje nije samo točka na turističkoj mapi, nego iskustvo koje se pamti.
Hrvatska je država koja se gotovo u pravilu doživljava kao sinonim za Jadransko more, sunce, plaže i srednjovjekovne gradove, no njena stvarna vrijednost leži u jedinstvenoj kombinaciji prirodnih ljepota, kulturne i povijesne baštine te urbane vitalnosti.
Jeste li znali da se svega tridesetak minuta od Zagreba, skriven među zelenilom Turopolja, nalazi dvorac koji izgleda kao kulisa iz povijesnog romana, a funkcionira kao luksuzni boutique hotel s potpisom? Mjesto na kojem, kako i sami kažu, možete spavati poput kraljevstva, a osjećati se kao kod kuće. Hotel Dvorac Jurjevec nije samo još jedna vikend-destinacija – on je iskustvo koje briše granicu između prošlosti i suvremenog lifestylea.
Postoje koncerti koji se pamte po glazbi, oni koji se pamte po atmosferi, ali i oni rijetki koji ostaju upisani u kolektivno sjećanje publike kao snažno emotivno iskustvo. Upravo takvu večer Zagreb je doživio u velikoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, gdje je umjetnik Božo Vrećo još jednom potvrdio zašto se njegovo ime danas izgovara s posebnim poštovanjem kada je riječ o suvremenoj interpretaciji sevdaha.
U prepunoj dvorani Arena Zagreb održan je veliki koncert jednog od najvoljenijih regionalnih pjevača – Hari Mata Harija – kojim je obilježio impresivnih četrdeset godina svoje bogate glazbene karijere. Večer prožeta emocijama, nostalgijom i zajedničkim pjevanjem tisuća glasova bila je više od koncerta; bila je svojevrsno putovanje kroz desetljeća glazbe koja je obilježila živote mnogih generacija.
Gotovo dvadeset godina nakon što je modni svijet kina osvojila oštra, duhovita i nezaboravna priča o ambiciji, karijeri i moći, publika se ponovno vraća u svijet časopisa Runway. Dugoočekivani nastavak kultnog filma Vrag nosi Pradu 2 uskoro stiže na velika platna, a vijest da su ulaznice već dostupne u prodaji razveselit će sve obožavatelje filma koji je obilježio jednu generaciju.
Postoji nešto neobično iskreno u rukama. Dok lice često skrivamo iza šminke, raspoloženja ili dobro uvježbanog osmijeha, ruke gotovo uvijek govore istinu. Na njima se vidi tempo života, razina stresa, koliko spavamo, koliko vremena odvajamo za sebe – i koliko smo, barem na trenutke, izgubile kontrolu nad vlastitim danima.
U vremenu kada se glazba sve češće konzumira brzo i površno, a emocije se svode na kratke digitalne trenutke, mladi hrvatski glazbenik Josip Čolić odlučuje krenuti suprotnim putem – onim koji vodi prema introspekciji, iskrenosti i dubokoj emotivnoj priči. Nakon što je publiku već zaintrigirao singlovima “Iluzije” i “Mogao sam”, pjesmama koje su otvorile prostor za osobne ispovijedi i promišljanja o odnosima, Čolić sada predstavlja svoj treći singl “Niko k'o ja”, novu glazbenu etapu koja najavljuje nadolazeći album “San”, čije je objavljivanje planirano tijekom ljeta.
