Da bi bila zdrava, djeca trebaju napraviti ovo

Djeca i mladi u dobi od 5-17 godina koji sudjeluju u tjelesnim aktivnostima imaju brojne zdravstvene koristi, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO). WHO definira tjelesnu aktivnost kao igru, sport, svakodnevne aktivnosti, rekreaciju, nastavu tjelesnog odgoja, planirane sportske aktivnosti u obiteljskom, školskom ili zajedničkom kontekstu. Fizička aktivnost djece jako je bitna, uz kvalitetnu i raznovrsnu prehranu.

Fizička aktivnost djece izuzetno je bitna

Evo nekoliko najvažnijih koristi aktivnih stilova života:

• Zdrav razvoj zglobova, kostiju i mišića,
• Razvoj zdravog kardiovaskularnog sustava (srce i pluća),
• Kontrola i koordinacija motoričkih pokreta (razvoj svijesti o neuromišićima),
• Optimizacija i održavanje tjelesne mase,
• Mogućnost kontrole simptoma koji ukazuju na depresiju i anksioznost,
• Pružanje prilika za izražavanje osobnih potreba, razvoj samopouzdanja, interakciju s drugima i uspješno integriranje u društvo.

Fizička aktivnost djece: preporuke WHO-a

Stoga WHO preporučuje da djeca u dobi od 5 do 17 godina tijekom tjedna imaju najmanje 60 minuta umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti. Fizička aktivnost djece trebala bi uključivati mnogo aerobnih aktivnosti.

Najmanje tri puta tjedno trebali bi se uključiti u aktivnosti koje povećavaju intenzitet, poput vježbi za jačanje mišića i kostiju. Zaključci WHO-a su jednostavni: bavljenje sportom je dobro za djecu i mlade.

Zbog toga je uobičajeno da roditelji svoju djecu upisuju u sportske aktivnosti već od 4. ili 5. godine života. Mnogi roditelji čine pogrešku jer ne shvaćaju da njihovo dijete ponekad provodi previše vremena baveći se sportom ili je prekomjerno uključeno u određenu aktivnost.

Roditelji bi trebali dati djetetu slobodu da odabere što će trenirati, što će raditi. Također je važno osigurati djetetu slobodno vrijeme tijekom dana u kojem može raditi druge stvari. To su neke pogreške s kojima se često susrećemo.

PROČITAJTE: Prezgodni Vlaho Arbulić uživa u popularnom sportu

Kao rezultat toga, djeca mogu biti pod stresom, što dovodi do slabije  izvedbe i nezdravog načina života. Roditelji bi trebali pratiti aktivnosti svoje djece i pružiti im usmjerenje i podršku.