Postoje mnogi vicevi koji se bave starijim osobama koji se bude prije izlaska sunca, a još više viceva o navikama kasnog spavanja adolescenata. Ispostavlja se da u tim vicevima ima istine: vrijeme kada naše tijelo prirodno ide spavati odnosno kada se budi, nije samo dio naše genetike, već i dio prirodnog procesa starenja.
Kako starimo, naša tijela se mijenjaju kako izvana tako i iznutra, što je glavni faktor promjena u spavanju koje dolaze kasnije u životu. “Većina stvari se mijenja s godinama, ne postoji samo jedan razlog za to, svi razlozi su međusobno povezani”, rekla je Cindy Lustig, profesorica psihologije na Sveučilištu Michigan.
Zbog mnogih zdravstvenih čimbenika stariji ustaju ranije
Kao i drugi aspekti našeg fizičkog i mentalnog zdravlja, mozak postaje manje aktivan kako starimo. “Vjerojatno živčani sustav mozga ne detektira i ne reagira na podražaje onako dobro kao što bi trebao jer mozak star”, rekao je dr. Sairam Parthasarathy, direktor Centra za znanosti o spavanju i cirkadijskim ritmovima na Sveučilištu Arizona Health Sciences. Ti podražaji uključuju zalazak sunca, svjetlost sunca, obroke, društvene znakove i fizičku aktivnost koji pomažu označiti gdje se nalazimo u tijeku dana.
“To je sve ono što nazivamo davaocima vremena, odnosno daju vrijeme mozgu”, rekao je. Drugim riječima, pomažu mozgu da osjeti gdje se nalazi u 24-satnom cirkadijskom ciklusu. Dakle, kod mlađe osobe vrijeme večere može pomoći mozgu da shvati da je vrijeme za spavanje za nekoliko sati; kod starije osobe ova se veza možda neće dogoditi.
“Živci koji bi trebali mozgu davati signale o vremenu prošli su isti stupanj degeneracije kao i mozak”, rekao je Parthasarathy. Ova nesposobnost osjećaja vremenskih signala jedan je od razloga zašto starije osobe obično postanu umorne prije svoje djece ili unuka. I kao rezultat toga, bude se potpuno odmorne prije ostatka svijeta.
Tu je i svjetlost koju primaju naši oči. “Zanimljivo je da su promjene u vidu koje dolaze s godinama smanjile intenzitet svjetlosne stimulacije koju naš mozak prima, a koja igra važnu ulogu u ‘postavljanju’ našeg cirkadijskog sata i održavanju njegove točnosti”, rekla je Cindy Lustig.
Sairam Parthasarathy je objasnio da je to istina za ljude s kataraktama, uobičajenim stanjem oka koje pogađa više od 50% Amerikanaca starijih od 80 godina. Katarakte uzrokuju zamagljen vid, dvostruki vid i općenito probleme s vidom. “Kod katarakte svjetlost na večer ne ulazi toliko u oči, pa prema mozgu zalazak sunca dolazi prije nego što se stvarno dogodio”, rekao je Sairam Parthasarathy.
Stariji ustaju ranije zato što idu spavati prije
Zašto je to važno? Budući da zbog problema s vidom koje uzrokuju katarakte u oči ulazi manje svjetlosti, tijelo počinje oslobađati melatonin (hormon spavanja) ranije nego što bi trebalo. Za mlađe osobe, melatonin “počinje rasti nakon zalaska sunca”, rekao je Sairam Parthasarathy, zbog čega se obično osjećate umorno nekoliko sati kasnije. Za osobe s kataraktama čiji mozak misli da je zalazak sunca bio ranije, doživljaj zalaska sunca je raniji, što znači da se ranije umore. Raniji odlazak na spavanje znači i ranije buđenje.
“Postoji neki dokazi da operacija uklanjanja katarakte može poboljšati kvalitetu i trajanje sna pomažući tim svjetlosnim signalima da prođu”, rekla je Cindy Lustig. Ako se borite s ovim problemom, možete poduzeti nekoliko koraka kako biste bolje spavali.
Prema Parthasarathyju, ako imate problema s kataraktama, trebali biste zanemariti savjet o odvajanju od ekrana i umjesto toga izložiti se svjetlu kasno navečer. To može značiti šetnju prije zalaska sunca, čitanje knjige na mobitelu, postavljanje umjetnih svjetala u svoj dom ili gledanje televizije na svijetlom ekranu. Ova svijetla će reći mozgu da sunce još nije zašlo, što će zadržati proizvodnju melatonina. Kako biste se održali budnima malo duže (i time spavali malo dulje), Sairam Parthasarathy je rekao da biste ovo trebali pokušati 30 do 60 minuta prije zalaska sunca, što će varirati ovisno o dobu godine i o tome gdje živite.
Vrijeme izlaganja svijetlu varira, i možda će biti potrebno malo isprobavanja i pogrešaka, ali rekao je da biste trebali ciljati na oko dva sata izlaganja svijetlu – i svakako biste trebali držati svjetla upaljena nakon zalaska sunca.
Cindy Lustig je dodala da biste trebali izbjegavati alkohol prije spavanja – “Iako vas taj noćni napitak može uspavati, zapravo narušava kvalitetu vašeg sna.” Također je rekla da vježbanje može pomoći da bolje spavate, a jutarnje sunce može pomoći vašem cirkadijskom satu da slijedi znakove izlaska i zalaska sunca.
Sve u svemu, promjene u obrascima spavanja su dio života. Iako neki od ovih faktora nisu pod vašom kontrolom, možete ih nadoknaditi zdravim navikama kako biste se kvalitetno odmorili.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
