
Zagreb kakav još niste upoznali: Ova besplatna muzejska vodstva otkrivaju grad iz sasvim druge perspektive
6. i 7. studenoga osam žena s migrantskim iskustvom vodit će građane kroz Muzej grada Zagreba i Tehnički muzej Nikola Tesla.
28 listopada 2026

Zagrebačka galerija Trotoar od 27. studenoga 2026. ugostit će međunarodnu skupnu izložbu It’s Only a Rehearsal, koja okuplja šestero suvremenih umjetnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Rumunjske i Moldavije. Izložba će biti otvorena u petak u 19 sati, u galerijskom prostoru na adresi Mesnička 7, a posjetitelji će je moći razgledati do 30. siječnja 2027. godine. Riječ je o dosad najopsežnijem međunarodnom izložbenom projektu galerije Trotoar, čiju koncepciju potpisuje slovenski kustos Tevž Logar. Odabrani radovi obuhvaćaju skulpturu, slikarstvo, fotografiju, performans i intervencije u galerijskom prostoru, a povezuje ih istraživanje osobnog i kolektivnog pamćenja, pripadnosti, međuljudskih odnosa te načina na koje prošla iskustva oblikuju naš odnos prema sadašnjosti.
Naslov izložbe preuzet je iz filma Raspoloženi za ljubav (In the Mood for Love) hongkonškog redatelja Wonga Kar-waija, čija je filmska poetika poslužila kao polazište kustoske koncepcije. U središtu filma nalazi se odnos dvoje susjeda koji, suočeni sa sumnjom u nevjeru svojih partnera, pokušavaju rekonstruirati njihove susrete i razgovore. Tijekom tog procesa između njih nastaje bliskost koju nikada ne uspijevaju potpuno izraziti. Njihov se odnos razvija kroz svakodnevne geste, slučajne susrete, suzdržane razgovore i ponavljanja situacija čije značenje ostaje otvoreno. Logar upravo u takvom prikazu ljudskih odnosa pronalazi poveznicu sa suvremenim iskustvom komunikacije, u kojem fizička ili digitalna dostupnost druge osobe ne podrazumijeva nužno i međusobno razumijevanje. Izložbeni koncept polazi od pretpostavke da se osobna iskustva, sjećanja i osjećaji često prenose neizravno, kroz predmete, prostore, slike i postupke koji zadržavaju tragove onoga što nije moguće u potpunosti izreći.
U takvom kustoskom okviru umjetnički radovi ne slijede jedinstvenu priču niti nude zajednički odgovor na pitanja kojima se bave. Svaki autor pristupa temi iz vlastitog iskustva, koristeći se različitim materijalima i umjetničkim postupcima. Pojedini radovi istražuju povijest mjesta i obiteljsko nasljeđe, drugi se bave odnosom ljudskog tijela i prirodnog okoliša, dok se dio izložbe usmjerava na fizičko iskustvo prostora i prolaznost materijalnih tragova. Njihova međusobna povezanost proizlazi iz činjenice da se sjećanje ne može promatrati kao nepromjenjiv zapis prošlosti. Ono se mijenja pod utjecajem novih iskustava, društvenih okolnosti i osobnih interpretacija, zbog čega isti događaji i mjesta tijekom vremena mogu poprimiti drukčija značenja.

Među sudionicima izložbe nalazi se kosovski umjetnik Petrit Halilaj, rođen 1986. godine, koji živi u Berlinu i čiji je rad međunarodno prepoznat po povezivanju osobne biografije s političkom i društvenom poviješću Kosova. Halilaj je dobitnik nagrade Nasher Prize za 2027. godinu, međunarodnog priznanja posvećenog suvremenoj skulpturi, a njegovi su projekti predstavljeni u institucijama poput njujorškog Metropolitan Museuma i madridskog muzeja Reina Sofía te na Venecijanskom bijenalu. Zagrebačko predstavljanje bit će njegovo prvo u Hrvatskoj nakon osam godina i tek drugo dosad. Njegova umjetnička praksa proizlazi iz iskustva odrastanja u sredini obilježenoj ratom, društvenim promjenama i pitanjima nacionalnog identiteta, ali se ne zadržava na dokumentiranju povijesnih događaja. Osobne uspomene, predmete i motive iz svakodnevnog života pretvara u skulpture i instalacije kojima istražuje mogućnost drukčijeg razumijevanja naslijeđene prošlosti.
Na izložbi će biti predstavljeni radovi iz Halilajevih serija Abetare i Like the Tail of Arnauts, u kojima se osobna sjećanja isprepleću s kulturnim i povijesnim nasljeđem njegova rodnog kraja. U seriji Abetare umjetnik se bavi tragovima djetinjstva i načinima na koje se iskustva mladih ljudi upisuju u kolektivno pamćenje. Nasuprot službenim povijesnim prikazima, koji se uglavnom temelje na političkim događajima i institucionalnim zapisima, Halilaj polazi od pojedinačnih iskustava i vizualnih motiva koji često ostaju izvan takvih interpretacija. U seriji Like the Tail of Arnauts nastavlja istraživati odnos povijesti, tijela i identiteta kroz skulpturalne oblike i neuobičajene kombinacije materijala. Među radovima iz te serije nalazi se skulptura Si Bishti i Arnautëve / Like the Tail of Arnauts iz 2026. godine, izrađena od mjedi, ekstenzije za kosu, drva i ljepila. Takav izbor materijala omogućuje mu povezivanje tjelesnih obilježja s predmetima i simbolima koji pripadaju području kulturnog pamćenja, pri čemu se naslijeđeni identitet promatra kao nešto što se može preispitivati i mijenjati.

Pitanjima doma, odrastanja i pripadnosti iz drukčije perspektive pristupa moldavska fotografkinja Maria Guțu, rođena 1996. godine. Njezina umjetnička praksa usmjerena je na udaljene zajednice, ruralne krajolike i ljude čije se svakodnevne okolnosti rijetko nalaze u središtu javne pozornosti. Diplomirala je filmsko snimanje na Akademiji za glazbu, kazalište i likovne umjetnosti u Kišinjevu, a dodatno se obrazovala na području suvremene fotografije. Međunarodnu pozornost privukla je dugogodišnjim projektom Homeland, za koji je 2024. osvojila nagradu Leica Oskar Barnack Newcomer Award. Njezini portreti iz istog ciklusa prethodno su bili u užem izboru natjecanja Sony World Photography Awards 2022. i 2023. godine, dok su njezini radovi prepoznati i u okviru projekta Portrait of Humanity, koji organizira časopis British Journal of Photography.
U ciklusima Homeland i By the Water, zastupljenima na zagrebačkoj izložbi, Guțu istražuje povezanost ljudi s prostorima u kojima žive ili iz kojih potječu. Njezine fotografije nastaju kroz susrete s pojedincima i zajednicama, a portreti i prizori krajolika otkrivaju svakodnevicu obilježenu obiteljskim odnosima, odrastanjem, migracijama i promjenama životnih okolnosti. Posebnu pozornost posvećuje mladima i razdoblju u kojem se oblikuje osjećaj osobnog identiteta, često u sredinama u kojima su mogućnosti ostanka ili odlaska povezane s ekonomskim i društvenim prilikama. Fotografija Nadia with flowers on the last school day, Butesti, Moldova iz 2022. godine pripada tom području njezina interesa. Prizor djevojke na posljednji dan škole povezuje konkretan trenutak odrastanja s iskustvom prijelaza iz jednog životnog razdoblja u drugo. U takvim radovima krajolik nije tek pozadina portreta, nego sastavni dio osobne povijesti fotografiranih ljudi, čiji se odnos prema domu može mijenjati čak i kada mjesto fizički ostaje isto.

Slikarica Blerta Hashani, rođena 1997. godine na Kosovu, također polazi od iskustva života izvan velikih urbanih središta, ali stvarne prizore pretvara u slike u kojima se prepoznatljivi oblici postupno stapaju s apstraktnim elementima. Diplomirala je na Fakultetu umjetnosti Sveučilišta u Prištini, a živi i radi u Mirashu na Kosovu. Njezino slikarstvo obilježavaju motivi ruralnog života, vegetacije, životinja, ljudskih figura i predmeta iz neposrednog okruženja. Umjesto doslovnog prikazivanja krajolika, Hashani istražuje način na koji se određeno mjesto zadržava u sjećanju te kako se stvarni prizori mijenjaju pod utjecajem osobnog doživljaja. Boju, teksturu i kompoziciju koristi za oblikovanje prostora u kojima se konkretna iskustva povezuju s intuitivnim i simboličkim prikazima.
Hashani je sudjelovala na bijenalu Manifesta 14 u Prištini, izlagala u pariškoj galeriji Galleria Continua te predstavljala radove u umjetničkim institucijama i galerijama u Tirani, Prizrenu, Bonnu i drugim europskim gradovima. Godine 2025. našla se među trima finalistima nagrade Artists of Tomorrow Award u Prištini, a Art Basel iste ju je godine uvrstio u izbor deset mladih umjetnika na koje je skrenuo pozornost međunarodne umjetničke javnosti. Na izložbi It’s Only a Rehearsal njezino slikarstvo uspostavlja poveznicu između neposrednog iskustva krajolika i načina na koji se ono naknadno rekonstruira. Rad Rruges / On the Way iz 2022. godine, izveden uljem, smeđim papirom na dasci i ljepilom na juti, primjer je njezina pristupa materijalnosti slike. Različite površine i slikarski postupci sudjeluju u oblikovanju prizora koji zadržava tragove stvarnog prostora, ali ne pokušava ponuditi njegov objektivan prikaz.

Rumunjska umjetnica Nona Inescu, rođena 1991. godine, u svojem se radu udaljava od tradicionalnog razumijevanja ljudskog tijela kao zasebne cjeline i promatra ga u odnosu prema prirodnom okolišu. Živi i radi između Atene i Bukurešta, a školovala se na Chelsea College of Art & Design u Londonu, Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu i Nacionalnom sveučilištu umjetnosti u Bukureštu. Njezina interdisciplinarna praksa obuhvaća fotografiju, skulpturu, instalaciju i video, pri čemu se oslanja na znanstvena istraživanja, književnost i teorijske pristupe koji preispituju čovjekovo mjesto u prirodnom svijetu. Njezini su radovi izlagani u pariškom Musée de l’Homme, bečkom Künstlerhausu, muzeju Lentos u Linzu, MAMAC-u u Nici i drugim međunarodnim institucijama.
Inescu u svojim fotografijama i objektima povezuje dijelove ljudske anatomije s biljnim, mineralnim i geološkim strukturama, istražujući sličnosti između oblika koji se u svakodnevnom životu obično promatraju odvojeno. Takav pristup proizlazi iz posthumanističkog razumijevanja svijeta, prema kojem čovjek nije izdvojen iz prirodnih procesa, nego je dio složenih odnosa s drugim živim organizmima i materijalnim okruženjem. U radu Brugmansia (Angels Trumpet of Death) iz 2021. godine umjetnica koristi fotografski medij kako bi istražila odnos prirodnog oblika i značenja koja mu ljudi pridaju. Njezini radovi otvaraju pitanja tjelesnosti i prolaznosti iz perspektive koja nadilazi pojedinačno ljudsko iskustvo, uključujući procese promjene i međusobne ovisnosti koji se odvijaju tijekom različitih razdoblja.
Među izlagačima je i hrvatska umjetnica Sara Salamon, rođena 1991. godine, čiji se rad razvija na sjecištu vizualne umjetnosti, pokretnih slika, prostorne instalacije i eksperimentalnih medijskih postupaka. Posebno je zanima odnos umjetničkog djela i mjesta na kojem nastaje, zbog čega često razvija projekte koji proizlaze iz konkretnih arhitektonskih ili društvenih okolnosti. Dobitnica je priznanja na 35. Salonu mladih i 55. Zagrebačkom salonu, a sudjelovala je u međunarodnim rezidencijalnim programima Akademie Schloss Solitude, Q21 u bečkom MuseumsQuartieru i Bergen Centre for Electronic Arts u Norveškoj. Njezini su radovi predstavljeni u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, na Muzičkom biennalu Zagreb i u drugim izložbenim prostorima.
Za izložbu u Trotoaru Salamon predstavlja prostornu intervenciju The Colunm, koja izravno ulazi u odnos s arhitekturom galerije. Rad se temelji na objektu koji se polagano približava postojećem arhitektonskom elementu i udaljava od njega, čime se mijenja doživljaj prostora i njegove prividne nepomičnosti. Posjetitelj se pritom susreće s elementom koji nalikuje sastavnom dijelu građevine, ali se ponaša drukčije od onoga što se od arhitektonske konstrukcije očekuje. Takav postupak dovodi u pitanje uobičajenu podjelu između umjetničkog objekta i prostora u kojem je postavljen. Kretanje, udaljenost i promjena položaja postaju sastavni dijelovi rada, a arhitektura galerije prestaje biti neutralna pozadina izložbe. Salamon tako istražuje koliko se naše razumijevanje prostora oslanja na pretpostavku da su njegovi osnovni elementi stalni i predvidljivi.
Otvorenje izložbe obilježit će performans Historija kamenu, budućnosti vjetru bosanskohercegovačkog umjetnika Bojana Stojčića, rođenog 1988. godine. Njegova umjetnička praksa povezana je s iskustvom odrastanja u Bosni i Hercegovini tijekom ratnih i poslijeratnih godina te s pitanjima kolektivnog identiteta, povijesnog nasljeđa i društvenog položaja prostora nekadašnje Jugoslavije. U svojim multimedijskim radovima Stojčić istražuje načine na koje se politička povijest prenosi u privatni život, kako se oblikuje osjećaj pripadnosti i što se događa s iskustvima pojedinaca čije priče ostaju izvan dominantnih povijesnih prikaza. Njegov umjetnički jezik često se temelji na jednostavnim gestama i svakodnevnim materijalima, kojima pristupa kroz osobnu biografiju, humor i društvenu kritiku.
Stojčić je 2023. godine osvojio nagradu ZVONO za najboljeg mladog vizualnog umjetnika u Bosni i Hercegovini, a 2024. dobio je Nagradu Galerije na 32. Memorijalu Nadežde Petrović u Srbiji. Tijekom 2026. njegovi su radovi predstavljeni na izložbi Technologies of Peace: Art and Transition in Contemporary Europe (1989. – 2026.) u Irskom muzeju moderne umjetnosti u Dublinu te u projektu Bureau fantôme na pariškoj Sorbonni. Performans koji će izvesti u Zagrebu temelji se na odnosu tijela, fizičkog objekta i sjećanja na prošlost određenih mjesta. Tijekom izvedbe objekt postupno nestaje, dok umjetnikovo tijelo preuzima ulogu privremenog nositelja iskustva koje se ne može trajno sačuvati u materijalnom obliku. Rad se bavi mogućnošću da posljedice povijesnih događaja nastave djelovati i nakon što njihovi neposredni tragovi iščeznu, osobito u društvima u kojima su iskustva gubitka i raseljavanja dio kolektivne memorije.
Kustos izložbe Tevž Logar, rođen 1979. godine u Sloveniji, nezavisni je kustos, urednik i autor koji djeluje između Ljubljane i Rijeke. Njegova profesionalna karijera obuhvaća suradnje s europskim muzejima, umjetničkim zbirkama i međunarodnim izložbenim manifestacijama. Među projektima na kojima je radio nalaze se slovenski paviljon na 55. Venecijanskom bijenalu 2013. godine, trijenale suvremene umjetnosti U3 iz 2024., Art Encounters Biennial iz 2025. te izložba Memory of Touch: Kunsthalle Praha Collection in a Dialogue iz 2026. godine. Od 2009. do 2014. obnašao je dužnost umjetničkog ravnatelja ljubljanske Galerije Škuc, a jedan je od suosnivača Zaklade Ulay u Amsterdamu, u čijem savjetodavnom odboru i danas sudjeluje. Tijekom karijere surađivao je s institucijama i zbirkama kao što su Kunsthalle Praha, Moderna galerija u Ljubljani, Fondazione Sandretto Re Rebaudengo, TBA21, Ludwig Museum u Budimpešti i Kontakt Collection.
Logarova koncepcija izložbe It’s Only a Rehearsal proizlazi iz promišljanja odnosa koji se ne mogu potpuno objasniti niti svesti na jedno iskustvo. Umjesto kronološkog prikaza događaja ili tematski odvojenih umjetničkih cjelina, izložba povezuje radove prema srodnostima koje se pojavljuju u njihovim pristupima vremenu, materijalu i osobnom iskustvu. Pritom se filmska referencija Wonga Kar-waija ne koristi kao predložak koji bi umjetnici trebali ilustrirati, nego kao polazište za promatranje različitih oblika bliskosti, odsutnosti i sjećanja. U vremenu u kojem se velik dio međuljudske komunikacije odvija putem digitalnih platformi, a osobni odnosi često nastaju i održavaju se na udaljenosti, takva pitanja dobivaju dodatnu dimenziju. Izložba se stoga može promatrati i kao razmatranje razlike između dostupnosti informacija o drugim ljudima i stvarnog poznavanja njihovih iskustava.
Različiti umjetnički mediji pritom omogućuju posjetiteljima da se s temom susretnu na više razina. Fotografije zadržavaju konkretne prizore i osobe iz određenog trenutka, slike rekonstruiraju doživljaje mjesta kroz osobnu percepciju, skulpture prenose povijesne i tjelesne motive u materijalne oblike, dok prostorna intervencija i performans uvode kretanje i trajanje kao sastavne dijelove umjetničkog iskustva. Takva organizacija postava omogućuje da se pojedini radovi promatraju samostalno, ali i u odnosu prema drugim djelima. Njihove se teme pritom susreću bez potrebe za jedinstvenim tumačenjem, a posjetitelju ostaje mogućnost da vlastitim iskustvom poveže prikazane prizore, predmete i situacije.
Izložba It’s Only a Rehearsal otvara se 27. studenoga u 19 sati u galeriji Trotoar, na adresi Mesnička 7 u Zagrebu, uz prisutnost kustosa i većine umjetnika. U sklopu otvorenja Bojan Stojčić izvest će najavljeni performans Historija kamenu, budućnosti vjetru. Izložbeni program trajat će do 30. siječnja 2027. godine, a za 16. siječnja najavljen je i popratni razgovorni program Trotoar Talks, čiji će detalji biti objavljeni naknadno. Vizualni identitet izložbe oblikovala je Rafaela Dražić, oblikovanje svjetla potpisuje Bojan Gagić, a postav je realizirao JP tim. Dodatne informacije o izložbi i programu dostupne su putem službene internetske stranice galerije trotoar-galerija.hr.

U suvremenom društvu u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, kontrola i visoka razina funkcionalnosti bez vidljive ranjivosti, glazba se sve češće prepoznaje kao jedan od najpristupačnijih, ali i najdubljih oblika emocionalne regulacije i psihološke samopomoći. Iako se u javnom diskursu glazba najčešće promatra kao kulturni ili zabavni fenomen, brojna znanstvena istraživanja posljednjih desetljeća potvrđuju da njezin utjecaj na ljudsku psihu nadilazi estetiku i ulazi u područje neurobiologije, psihologije i terapijskih intervencija. Sustavne analize kliničkih studija pokazuju da slušanje i strukturirana primjena glazbe može značajno smanjiti razinu anksioznosti, poboljšati raspoloženje te doprinijeti općem osjećaju psihološke stabilnosti, pri čemu se osobito ističe njezin učinak u smanjenju stresa i napetosti u različitim populacijskim skupinama, uključujući odrasle muškarce izloženije kroničnom stresu i društvenim pritiscima.
18 studenoga 2026

Voda je univerzalni izvor života, temelj svih bioloških procesa i tihi, ali moćan saveznik čovjekova zdravlja, a posebice muške energije, koja se često promatra isključivo kroz fizičku snagu ili hormonsku ravnotežu. Premda je svijest o važnosti hidratacije u svakodnevnom životu sve prisutnija, rijetki razumiju kako svakodnevno unošenje vode direktno utječe na sposobnost tijela da proizvodi energiju, regulira hormone, održava vitalnost i mentalnu jasnoću te optimizira seksualnu i reproduktivnu funkciju muškaraca. Hidracija nije tek pitanje sprječavanja žeđi; ona je ključan faktor u složenom sustavu koji uključuje metabolizam, cirkulaciju, probavu i endokrini sustav.
18 studenoga 2026

Zagrebački Europski trg i ove će zime biti jedno od mjesta okupljanja tijekom Adventa, uz koncerte domaćih glazbenika, svakodnevne DJ programe, humanitarna kulinarska događanja i raznovrsnu gastronomsku ponudu. Ovogodišnji EU Advent održavat će se od 25. studenoga 2026. do 7. siječnja 2027. godine, a posjetitelje očekuje više od 40 dana programa namijenjenog različitim generacijama. Adventske kućice počet će s radom 25. studenoga, dok je službeno otvorenje najavljeno za subotu, 28. studenoga, u 20 sati, kada će za glazbeni program biti zadužen zagrebački Soma Kolektiv. Organizatori su za ovogodišnje izdanje pripremili nekoliko novosti, među kojima se izdvajaju suradnja s Hrvatskom radiotelevizijom, koncerti subotom u podne i prošireni nedjeljni sadržaji za djecu.
18 studenoga 2026

Veza britanske kraljevske obitelji i filmskog serijala o Jamesu Bondu traje desetljećima.
18 studenoga 2026

Marko Tolja novu je pjesmu najprije predstavio publici iz vlastitog doma, bez studijske produkcije, pratećih glazbenika i velike najave. Sjeo je za klavir, uključio kameru i na Instagramu objavio izvedbu dotad nepoznate autorske pjesme. Reakcije koje su uslijedile potaknule su ga da je službeno objavi, a singl „Pusti da vjerujem” sada je dostupan u dvije verzije. Istodobno se priprema za niz prosinačkih koncerata i veliki nastup u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zakazan za Valentinovo 2027. godine.
18 studenoga 2026