Glenn Martens oprostio se od Diesela. Njegova posljednja kolekcija izgleda upravo onako kako smo očekivali

Martens je kreativno vodstvo Diesela preuzeo u listopadu 2020., u trenutku kada je već bio poznat po radu u Y/Projectu i po izrazito konstruktivnom pristupu odjeći, u kojem se poznati komadi rastežu, uvijaju, udvostručuju i sastavljaju na neočekivane načine. S Dieselom je zapravo surađivao i prije imenovanja, kroz projekt Red Tag 2018. godine, pa njegov dolazak nije bio potpuni rez s prethodnim razdobljem. Ono što se promijenilo bila je ambicija. Diesel je pod Martensom ponovno počeo koristiti reviju kao spektakl, ali odjeća pritom nije postala sporedna. Njegove kolekcije često su počivale na vrlo zahtjevnim tretmanima trapera, konstrukcijskim trikovima i trompe-l’œil tehnikama koje su jednostavan komad pretvarale u nešto sasvim drugo.

U Milanu je taj šestogodišnji period završio onako kako je uglavnom i izgledao, glasno, fizički i bez pretjerane sentimentalnosti. Umjesto neutralne piste, Diesel je unutar prostora izgradio klub. Metalna konstrukcija, rasvjeta i zbijena publika stvarali su atmosferu noćnog prostora, a među gostima se nalazilo 200 izvođača francuskog umjetničkog kolektiva (LA)HORDE iz Marseillea. Publika u početku nije nužno znala tko je izvođač, a tko običan gost. Kako je revija odmicala, pojedinci u publici počeli su se približavati, ljubiti, grliti i izvoditi sve otvorenije tjelesne intervencije, pa se granica između modne publike i same predstave postupno izgubila. Njihovo ponašanje izgledalo je spontano, ali bilo je dio unaprijed osmišljene izvedbe koja je pratila ritam revije.

Glazba je dodatno pojačavala atmosferu. Kako se izvedba približavala kraju, prostorom se širila reinterpretacija pjesme „Love to Love You Baby“ Donne Summer, jednog od najpoznatijih erotski nabijenih disco singlova sedamdesetih. Izbor nije bio slučajan jer se cijela kolekcija vrtjela oko želje, tijela, noćnog života i trenutka u kojem se odjeća prestaje ponašati uredno. Na modelima su komadi bili pomaknuti, zgužvani, uvijeni, razrezani i spojeni kao da su prošli cijelu noć zajedno s osobom koja ih nosi. Umjesto savršeno kontrolirane zavodljivosti pojavila se seksualnost koja je djelovala neurednije i neposrednije.

Prvi dio kolekcije pokazao je koliko je Martens tijekom rada za Diesel razvio ideju hibridnog komada. Kožna jakna mogla se pojaviti preko blejzera s naglašenim prošivima, ispod njega rebrasto pletivo, a zatim ovratnik sportske majice i manšete košulje. Na prvi pogled djelovalo je kao nekoliko slojeva odjeće, ali su se različiti dijelovi spajali u jednu konstrukciju. Granice između jakne, košulje, pulovera i sportske odjeće namjerno su postale nejasne. Slična logika dovela je do takozvanog pantasocka, hibrida hlača i čarape izvedenog u koži i denimu.

Kroz te slojeve počele su se pojavljivati orhideje. Nekad su bile izvezene, nekad pretvorene u nakit, a često su upravo njihovi obrisi određivali oblik izreza na odjeći. Na prugastom jacquard pletivu dijelovi tkanine nestajali su u formi cvijeta, na polo haljinama izrezi su se širili od donjeg ruba, dok su krojene suknje i uske hlače spuštene vrlo nisko na bokove dobivale vezene floralne detalje. Orhideja se pojavila i na novoj Diesel lingerie liniji te na naušnicama, narukvicama, lancima i ukrasima za tijelo. Motiv je povezan i s Dieselovim mirisom Only Desire, čiji je zaštitni cvijet upravo orhideja.

Kako je revija odmicala, odjeća je otkrivala sve više tijela. Majice, sweatshirti i jersey haljine rezani su tako da su od pojedinih komada ostajale gotovo samo trake materijala. T-shirt se skupljao i uvijao dok nije postao grudnjak, bandeau top ili kratka haljina, dok su floralne haljine i slip modeli bili povučeni i uhvaćeni na tijelu kao da su se slučajno zapleli tijekom odijevanja. Tailoring je prošao isti tretman. Sako više nije morao sjediti pravilno na ramenima, a košulja nije morala ostati tamo gdje je konstrukcijski očekujemo. Martens je poznate komade namjerno izbacivao iz ravnoteže, ali iza dojma nereda ostajala je vrlo precizna konstrukcija.

Seksipil kolekcije zato nije počivao samo na količini gole kože. Proizlazio je iz načina na koji se odjeća pomicala oko tijela. Strukovi su padali vrlo nisko, otvori su se širili prema bokovima, suknje koje su sprijeda izgledale relativno zatvoreno potpuno su se mijenjale kada bi se model okrenuo, a haljine su izgledale kao da ih je netko uvio nekoliko sekundi prije izlaska. Martens je godinama koristio sličnu napetost između tehnički zahtjevne odjeće i namjerno neurednog završnog dojma, a u posljednjoj Diesel kolekciji tu je ideju doveo gotovo do karikature jutra poslije izlaska.

Denim je ipak ostao materijal oko kojeg se sve ostalo gradilo. Umjesto da ga koristi samo kao klasični plavi traper, Diesel ga je premazivao i obrađivao laserom dok površina nije počela izgledati poput kože. Ravne traperice tako su iz daljine mogle djelovati kao kožne hlače, dok su bootcut modeli dobili umetke na unutarnjoj strani gležnja koji su dodatno širili nogavicu. Pojavile su se traperice s vidljivim prošivima, modeli s otvorima uz gležanj oblikovanima tako da preko njih može proći stiletto potpetica te varijante kojima je oko struka bila dodana traper košulja, kao da ju je osoba usput skinula i zavezala.

Trompe-l’œil, jedna od tehnika koje su obilježile Martensov Diesel, u ovoj je kolekciji korišten gotovo kao igra s očekivanjima publike. Fotografije i teksture teških kaputa od tvida ili zimskih jakni otisnute su na mnogo lakšim košuljama, pa je komad vizualno djelovao teško i slojevito iako je konstrukcijski bio jednostavan. Denim bomber jakne dobivale su folijske otiske zbog kojih su izgledale kao varsity ili biker jakne. Ono što je izgledalo kao ekstremno kratak traper šorc u pojedinim lookovima zapravo je bilo otisnuto na jerseyju, pri čemu je print namjerno postavljen dovoljno nepravilno da dodatno poremeti percepciju stvarnog ruba odjeće.

Martens je u tu igru ubacio i izravne reference na vlastiti početak u Dieselu. Među trompe-l’œil motivima pojavio se print shearling kaputa sirovih rubova iz njegove prve Diesel revije, dok je jedan top pričvršćen remenom također citirao prvi komad koji je pokazao za kuću. Takvi detalji posljednju kolekciju pretvaraju u svojevrsni osobni arhiv, ali bez doslovnog ponavljanja starih lookova. Umjesto kopiranja, raniji komad postaje slika na novom komadu ili se njegova konstrukcija vraća u promijenjenom obliku.

I modni dodaci nastavili su istu logiku. D-ONE torba pojavila se u nizu obrada i tekstura, s ručkama koje prelaze u duge remene s više kopči. Predstavljena je i nova mekša LOCK-D torba koja kao zatvarač koristi Double D motiv, prethodno prisutan u Diesel nakitu. Humor se pojavio kroz kožne dodatke oblikovane poput sasvim običnih predmeta, pa je čarapa postala mala torbica, a novine clutch. D-ONE kopča prenesena je na salonke, mule cipele, rastezljive čizme i klompe, dok su se u muškom dijelu pojavile traper klompe i čizme s potpeticom inspirirane western obućom. Kolekcija je uključila i manju verziju D-RUSH sata te nove varijante prozirnih TRAN-D-SPARNT naočala.

Pred sam kraj ponovno je ostao gotovo samo denim, uključujući izrazito kratke šorceve koje je Diesel u službenim bilješkama opisao kao svojevrsni manifest zabave. Posljednji look nosila je Ella Snyder. Njezin izbor nije bio slučajan jer je upravo Snyder nosila prvi look na Martensovoj debitantskoj Diesel reviji. Šest godina kasnije izašla je posljednja i time zatvorila njegovu priču s brendom bez potrebe za klasičnim ceremonijalnim oproštajem.

Martensov period u Dieselu može se pratiti i kroz način na koji je mijenjao format same modne revije. Za proljeće i ljeto 2023. gotovo 5.000 ljudi gledalo je reviju u milanskoj Allianz Cloud Areni, među njima oko 3.000 pripadnika šire javnosti koji su do ulaznica mogli doći besplatno. Prostorom su tada dominirale golemi napuhane figure. Za jesen i zimu 2023. u središte revije postavljeno je oko 200.000 kutija Durex kondoma. U sljedećim sezonama Diesel je organizirao besplatan rave za tisuće ljudi, prikazivao rad studija iza kolekcije, koristio otpatke trapera kao dio scenografije te slao kilometre bijelog materijala umjetničkim školama kako bi studenti na njima ostavili vlastite intervencije. Prošle godine klasična pista ponovno je napuštena kada je kolekcija za proljeće i ljeto 2026. predstavljena kroz velike prozirne „jajne“ konstrukcije postavljene na različitim lokacijama po Milanu.

Takav pristup bio je povezan s Martensovom idejom Diesela kao pristupačnijeg i otvorenijeg modnog brenda, dovoljno velikog da proizvodi komercijalni denim i modne dodatke, ali istodobno sposobnog organizirati revije koje funkcioniraju poput koncerata, raveova ili performansa. Njegov Diesel nije pokušavao izgledati kao tradicionalna luksuzna kuća. Umjesto distance između piste i publike, često je birao masu, glasnu glazbu, seksualnost, humor i situacije napravljene za fizičko iskustvo prostora.

Poslovni rezultat tog razdoblja nije moguće svesti samo na viralnost revija. OTB, grupa u čijem je vlasništvu Diesel, objavila je da je brend 2025. ostvario najbolju profitabilnost u posljednjih deset godina nakon višegodišnjih ulaganja u njegovo repozicioniranje. Martens je u međuvremenu u siječnju 2025. imenovan kreativnim direktorom Maison Margiele, također unutar OTB grupe, a nakon odlaska iz Diesela nastavlja voditi Margielu.

U tom smislu posljednja Diesel kolekcija nije pokušala izmisliti novi dizajnerski jezik nekoliko minuta prije rastanka. Martens je u nju ubacio upravo ono što je tijekom šest godina razvio s Dieselovim timom: denim koji se pretvara u drugi materijal, odjevne hibride kod kojih nije odmah jasno gdje završava jedan komad i počinje drugi, trompe-l’œil, izrezivanje, pretjerane proporcije, vrlo niske strukove i odjeću koja izgleda kao da je već proživjela noć prije nego što je stigla na pistu. Sam je rekao da je 2020., kada je stigao usred pandemije, zatekao tim fokusiran uglavnom na majice i klasične traperice s pet džepova te da je upravo s istim timom tijekom sljedećih šest godina razvio mnogo eksperimentalniji pristup proizvodu.

Oproštaj je zato više nalikovao posljednjoj Diesel zabavi nego modnom testamentu. Dok su modeli prolazili između publike, 200 izvođača (LA)HORDE-a postupno je preuzimalo prostor, Donna Summer prelazila je u sve intenzivniji soundtrack, a odjeća je izgledala sve manje sastavljeno i sve više kao trag prethodne noći. Na kraju nije ostao uredan rezime šest godina rada, nego slika Diesela kakav je Martens ostavio iza sebe: brenda koji svoju povijest trapera koristi kao materijal za rezanje, printanje, lasersku obradu, preslagivanje i optičke trikove, a modnu reviju tretira kao događaj u kojem publika više nije samo mirni promatrač.

Reviji su kao gosti Fashion Companyja prisustvovali Jakov Jozinović i Miach iz Hrvatske te Lores iz Srbije. Njihovo prisustvo dio je regionalnog predstavljanja brenda, dok se Diesel u Hrvatskoj prodaje kroz Diesel trgovinu u Arena Centru Zagreb te kroz Fashion&Friends i XYZ kanale.