Više od 10.000 gledatelja već je pogledalo Koke. Film Igora Jelinovića ovog je ljeta jedan od onih koje ne želite propustiti
Nakon velikog festivalskog uspjeha i izvrsnog početka kinodistribucije, nagrađivani film Koke nastavlja privlačiti hrvatsku publiku, dok ga uskoro očekuje i predstavljanje regionalnoj publici.
Dugometražni igrani film Koke redatelja i scenarista Igora Jelinovića u prvim tjednima redovne kinodistribucije ostvario je zapažen rezultat te je od početka prikazivanja 23. srpnja u hrvatskim kinima dosegnuo više od 10.000 gledatelja, odnosno njih 10.520, čime je film dobio važnu potvrdu izravno od publike i pokazao da festivalski uspjeh može biti uspješno pretočen u interes gledatelja za domaći film. Distribuciju filma u Hrvatskoj vodi Kino Mediteran, čiji distribucijski program ove godine uključuje niz europskih i regionalnih naslova, među kojima je Koke jedan od istaknutijih domaćih filmova ljetne kino sezone.
Rezultat ostvaren u kinima dolazi nakon iznimno snažnog festivalskog puta koji je film započeo svjetskom premijerom u programu Bright Future Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu, nakon čega je uslijedilo njegovo predstavljanje hrvatskoj publici na 19. Festivalu mediteranskog filma Split, gdje je projekcija u Ljetnom kinu Bačvice bila rasprodana.
Najvažniju dosadašnju potvrdu Koke su dobile na 73. Pulskom filmskom festivalu, gdje je film proglašen najboljim hrvatskim filmom i osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, dok je Igor Jelinović nagrađen Zlatnom arenom za najbolji scenarij, Snježana Sinovčić Šiškov Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu, a Aleksandra Janković Zlatnom arenom za najbolju sporednu žensku ulogu. Filmu je pripala i Nagrada Kino mreže za najbolji hrvatski film u predstojećoj distribuciji, čime je već u festivalskom kontekstu uspostavljena izravna poveznica između priznanja struke i očekivanja publike.
Ocjenjivački sud Pulskog filmskog festivala pritom je posebno istaknuo način na koji film spaja mediteranski ambijent, izraženu teatralnost, obiteljsku dramu, humor i snažne glumačke interpretacije, dok je scenarij Igora Jelinovića prepoznat zbog precizno izgrađene dramaturgije, autentičnih dijaloga i uspješnog povezivanja lokalnog karaktera s klasičnim dramskim pripovijedanjem. Upravo ta kombinacija ozbiljne obiteljske teme i humornog pristupa filmu daje mogućnost da istodobno funkcionira kao autorsko ostvarenje i kao komunikativan naslov namijenjen široj publici.
Publika je taj interes počela potvrđivati već tijekom prvih hrvatskih projekcija, a posebno je zapažen bio odaziv na zagrebačku premijeru u Ljetnom kinu Tuškanac, koja je bila rasprodana i na kojoj je film pogledalo više od 600 gledatelja. Projekcija je protekla uz izražene reakcije publike na humoristične situacije u filmu, a nakon završetka uslijedio je dugotrajan pljesak filmskoj ekipi, što je dodatno pokazalo da se komunikacija filma s publikom ne završava projekcijom, nego se nastavlja kroz neposredan susret autora, glumaca i gledatelja.
Koke pritom svoju publiku ne pokušavaju osvojiti velikim efektima, nego pričom koja počiva na vrlo prepoznatljivim obiteljskim odnosima, neriješenim računima, različitim pogledima na život i pitanju vlasništva nad prostorom koji za članove obitelji istodobno predstavlja imovinu, nasljeđe i mjesto emocionalne pripadnosti. U središtu filma nalaze se sestre Tonina i Tajana, čiji sukob započinje nakon što Tonina potajno otkupi dio obiteljske kuće na otoku, premda su se prethodno dogovorile da će je kupiti zajedno, a naizgled konkretan spor oko nekretnine postupno otvara mnogo dublje slojeve njihovog odnosa i godina nakupljenih zamjeranja.
Upravo se u toj obiteljskoj situaciji nalazi jedan od razloga zbog kojih film tako izravno komunicira s publikom, jer priča o kući, nasljeđu, novcu i pitanju kome nešto pripada vrlo brzo prerasta granice konkretnog obiteljskog sukoba i postaje priča o potrebi za priznanjem, o nejednako podijeljenim očekivanjima unutar obitelji i o odnosima koji se često najviše narušavaju upravo ondje gdje bi trebali biti najčvršći. Mediteranski prostor pritom nije tek kulisa, nego važan dio identiteta filma, dok humor omogućuje da se teške i konfliktne situacije promatraju s dovoljno distance da njihova emocionalna ozbiljnost postane još vidljivija.
Dodatnu vrijednost kino distribuciji daje činjenica da Koke nisu ograničene samo na velike urbane sredine, nego nastavljaju putovati kroz različite dijelove Hrvatske, uključujući obalu, otoke i manja mjesta, gdje Kino Mediteran tijekom ljetne sezone razvija mrežu projekcija i gostovanja. Takav distribucijski model filmu omogućuje da dođe do publike izvan tradicionalnih festivalskih i gradskih središta, a same projekcije na otvorenim lokacijama dodatno odgovaraju njegovu mediteranskom karakteru. Kino Mediteran tijekom svoje ljetne turneje obilazi brojne dalmatinske gradove i mjesta, čime nastavlja širiti dostupnost filmskog programa izvan klasične kino infrastrukture.
Interes publike pritom se potvrđuje i kroz pojedinačne projekcije koje su rasprodane ili se održavaju pred punim gledalištima, što je osobito značajno za domaći autorski film koji se u kinima natječe za pažnju publike u izrazito konkurentnom ljetnom terminu. Činjenica da Koke nakon svjetske festivalske premijere, hrvatske festivalske sezone i niza nagrada nastavljaju ostvarivati konkretan rezultat na kino blagajnama pokazuje da festivalska priznanja u ovom slučaju nisu ostala samo pitanje struke, nego su postala polazište za širu komunikaciju s gledateljima.
„Rezultati prvih tjedana distribucije za nas predstavljaju posebno važnu potvrdu jer pokazuju da je priča koju smo godinama razvijali pronašla put do gledatelja. Koke govore o obitelji, odnosima, nasljeđu i onim malim, često apsurdnim sukobima koji se s vremenom pretvaraju u velike životne prijepore, pa nam je posebno važno vidjeti da publika u tim situacijama prepoznaje nešto vlastito. Čini se da gotovo svatko u svojoj obitelji ima neku svoju Koku, neku kuću oko koje su se vodile rasprave i neku priču o tome kome nešto pripada, a upravo je ta prepoznatljivost ono što filmu omogućuje da istodobno ostane autorski specifičan i neposredno komunicira s publikom“, istaknula je producentica Rea Rajčić.
Film je nastao u produkciji zagrebačke produkcijske kuće Eclectica i koprodukciji srpske produkcijske kuće Baš Čelik, a projekt je realiziran uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Filmskog centra Srbije, Kreativne Europe – potprograma MEDIA, Grada Splita i Hrvatske radiotelevizije. Eclectica u svom produkcijskom katalogu razvija i producira dugometražne filmove, s posebnim naglaskom na projekte novih autora, a među njezinim naslovima nalazi se i Koke, kao i film Svadba.
Za Igora Jelinovića Koke predstavljaju njegov dugometražni igrani prvijenac, nakon rada na nizu kratkometražnih igranih filmova, a film istodobno predstavlja autorski iskorak i ostvarenje koje je već na svom prvom velikom festivalskom putu uspjelo ostvariti snažnu međunarodnu i domaću vidljivost. Jelinović je autor scenarija i redatelj filma, dok glavne uloge nose Snježana Sinovčić Šiškov i Aleksandra Janković, uz glumačku postavu u kojoj su i Šimun Šitum, Stojan Matavulj, Ana Marija Veselčić, Leon Lučev, Dara Vukić i Mare Rodin.
Nakon uspješnog početka hrvatske distribucije, kino put Koka nastavlja se tijekom kolovoza i narednih tjedana, kada će film i dalje biti dostupan publici u kinima diljem Hrvatske, uključujući brojne ljetne projekcije na obali i otocima. Dosadašnji odaziv pritom pokazuje da interes za film nije vezan isključivo uz festivalski trenutak, nego da postoji kontinuitet gledateljskog interesa koji filmu omogućuje stabilan život u redovnoj kino distribuciji.
Istodobno se otvara i novo poglavlje međunarodnog života filma, jer nakon festivalskih predstavljanja i hrvatske kino distribucije Koke nastavljaju prema regionalnoj publici, čime se njihov dosadašnji put iz međunarodnog festivalskog konteksta preko hrvatskih kina širi na prostor jugoistočne Europe. Film je već ostvario međunarodnu vidljivost kroz sudjelovanje na festivalima poput Rotterdama, Krakova, Los Angelesa i drugih regionalnih i europskih festivalskih programa, dok njegov daljnji festivalski život potvrđuje kontinuiran interes za ostvarenje Igora Jelinovića.
Rezultat od 10.520 gledatelja zato predstavlja više od same brojke na početku kinodistribucije, jer pokazuje da se Koke uspješno kreću između dvaju tradicionalno različitih kriterija filmskog uspjeha, onoga koji potvrđuju festivalski žiriji i onoga koji nastaje izravnim odnosom filma i publike. Nakon što su na Pulskom filmskom festivalu osvojile najvažnija priznanja, Koke sada potvrđuju da njihova priča funkcionira i izvan festivalskog konteksta, u svakodnevnom ritmu kina, pred gledateljima koji film biraju zbog priče, glumačke postave, humora i prepoznatljivosti tema koje donosi.
U tom smislu nastavak distribucije predstavlja važnu fazu za film koji je već ostvario snažan festivalski rezultat, ali svoj puni potencijal tek nastavlja razvijati kroz susrete s publikom, a činjenica da više od deset tisuća gledatelja već sada predstavlja njegovu hrvatsku kino publiku daje Kokama čvrstu osnovu za nastavak prikazivanja i daljnju regionalnu promociju.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
U suvremenom ritmu svakodnevice, u kojem se granice između rada, odmora i stalne dostupnosti sve više brišu, kava je odavno prestala biti tek jutarnji napitak i postala je jedan od ključnih kulturnih i psihofizioloških rituala koji oblikuju način na koji započinjemo, održavamo i dovršavamo dan. Iako se često govori o kavi isključivo kroz prizmu navike ili užitka, njezina uloga u regulaciji mentalne energije, koncentracije i osjećaja budnosti daleko je složenija te duboko ukorijenjena u interakciji između biologije, psihologije i svakodnevnih rituala koje nesvjesno ponavljamo.
U suvremenom društvu, u kojem se granice tradicionalno podijeljenih uloga postupno brišu, kuhanje se sve manje promatra kao isključivo „kućanska obveza“, a sve više kao složen, višeslojan i duboko osoban čin koji nadilazi samu pripremu hrane. Posebno kada je riječ o muškarcima, gastronomija se sve jasnije otvara kao prostor u kojem se prelamaju identitet, emocionalna zrelost, kreativnost i odnos prema vlastitom tijelu, zdravlju i svakodnevici. Kuhanje pritom nije samo tehnička vještina, nego i proces u kojem se oblikuju navike, razvija strpljenje, uči odgovornost i, možda najvažnije, uspostavlja unutarnja ravnoteža koja se iz kuhinje prenosi na sve druge segmente života.
U suvremenom svijetu, čimbenici okolišnog zagađenja i izloženost raznim toksinima postali su ključni element kojim treba razumjeti javno zdravlje, posebno kada je riječ o reproduktivnoj funkciji i hormonskoj ravnoteži muškaraca. Globalna proizvodnja plastike i korištenje tisuća kemijskih spojeva u industriji, poljoprivredi i svakodnevnim proizvodima doveli su do situacije u kojoj su mikroplastika i endokrini disruptori neizbježna realnost ljudskog okoliša. Znanstvena zajednica posljednjih godina intenzivno istražuje njihov utjecaj na organizam, a naročito su zabrinjavajući nalazi o njihovom utjecaju na reproduktivni sustav i hormonsku funkciju muškaraca.
Kako bismo prekinuli krug sezonskog stresa i pružili kosi prijeko potreban hair reset, omiljeni nam Olival formulirao je proizvode za njegu i oporavak kose koji djeluju ciljano na problem, a aktualni Black Week čine ih neodoljivo pristupačnim.
Dugo se njega kože kod muškaraca promatrala kroz vrlo jednostavnu prizmu, kao nešto što se svodi na brzo umivanje nakon brijanja, korištenje jednog proizvoda koji mora obaviti sve zadatke i eventualno nanošenje kreme kada se pojavi osjećaj zatezanja kože, no posljednjih godina odnos muškaraca prema vlastitom izgledu i osjećaju ugode postao je mnogo dublji i svjesniji. Suvremeni muškarac više ne traži samo način kako izgledati urednije, već sve češće pronalazi male rituale koji mu pomažu usporiti, posvetiti nekoliko minuta sebi i povezati vanjsku njegu s unutarnjim osjećajem ravnoteže.