Više od 10.000 gledatelja već je pogledalo Koke. Film Igora Jelinovića ovog je ljeta jedan od onih koje ne želite propustiti
Nakon velikog festivalskog uspjeha i izvrsnog početka kinodistribucije, nagrađivani film Koke nastavlja privlačiti hrvatsku publiku, dok ga uskoro očekuje i predstavljanje regionalnoj publici.
Dugometražni igrani film Koke redatelja i scenarista Igora Jelinovića u prvim tjednima redovne kinodistribucije ostvario je zapažen rezultat te je od početka prikazivanja 23. srpnja u hrvatskim kinima dosegnuo više od 10.000 gledatelja, odnosno njih 10.520, čime je film dobio važnu potvrdu izravno od publike i pokazao da festivalski uspjeh može biti uspješno pretočen u interes gledatelja za domaći film. Distribuciju filma u Hrvatskoj vodi Kino Mediteran, čiji distribucijski program ove godine uključuje niz europskih i regionalnih naslova, među kojima je Koke jedan od istaknutijih domaćih filmova ljetne kino sezone.
Rezultat ostvaren u kinima dolazi nakon iznimno snažnog festivalskog puta koji je film započeo svjetskom premijerom u programu Bright Future Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu, nakon čega je uslijedilo njegovo predstavljanje hrvatskoj publici na 19. Festivalu mediteranskog filma Split, gdje je projekcija u Ljetnom kinu Bačvice bila rasprodana.
Najvažniju dosadašnju potvrdu Koke su dobile na 73. Pulskom filmskom festivalu, gdje je film proglašen najboljim hrvatskim filmom i osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, dok je Igor Jelinović nagrađen Zlatnom arenom za najbolji scenarij, Snježana Sinovčić Šiškov Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu, a Aleksandra Janković Zlatnom arenom za najbolju sporednu žensku ulogu. Filmu je pripala i Nagrada Kino mreže za najbolji hrvatski film u predstojećoj distribuciji, čime je već u festivalskom kontekstu uspostavljena izravna poveznica između priznanja struke i očekivanja publike.
Ocjenjivački sud Pulskog filmskog festivala pritom je posebno istaknuo način na koji film spaja mediteranski ambijent, izraženu teatralnost, obiteljsku dramu, humor i snažne glumačke interpretacije, dok je scenarij Igora Jelinovića prepoznat zbog precizno izgrađene dramaturgije, autentičnih dijaloga i uspješnog povezivanja lokalnog karaktera s klasičnim dramskim pripovijedanjem. Upravo ta kombinacija ozbiljne obiteljske teme i humornog pristupa filmu daje mogućnost da istodobno funkcionira kao autorsko ostvarenje i kao komunikativan naslov namijenjen široj publici.
Publika je taj interes počela potvrđivati već tijekom prvih hrvatskih projekcija, a posebno je zapažen bio odaziv na zagrebačku premijeru u Ljetnom kinu Tuškanac, koja je bila rasprodana i na kojoj je film pogledalo više od 600 gledatelja. Projekcija je protekla uz izražene reakcije publike na humoristične situacije u filmu, a nakon završetka uslijedio je dugotrajan pljesak filmskoj ekipi, što je dodatno pokazalo da se komunikacija filma s publikom ne završava projekcijom, nego se nastavlja kroz neposredan susret autora, glumaca i gledatelja.
Koke pritom svoju publiku ne pokušavaju osvojiti velikim efektima, nego pričom koja počiva na vrlo prepoznatljivim obiteljskim odnosima, neriješenim računima, različitim pogledima na život i pitanju vlasništva nad prostorom koji za članove obitelji istodobno predstavlja imovinu, nasljeđe i mjesto emocionalne pripadnosti. U središtu filma nalaze se sestre Tonina i Tajana, čiji sukob započinje nakon što Tonina potajno otkupi dio obiteljske kuće na otoku, premda su se prethodno dogovorile da će je kupiti zajedno, a naizgled konkretan spor oko nekretnine postupno otvara mnogo dublje slojeve njihovog odnosa i godina nakupljenih zamjeranja.
Upravo se u toj obiteljskoj situaciji nalazi jedan od razloga zbog kojih film tako izravno komunicira s publikom, jer priča o kući, nasljeđu, novcu i pitanju kome nešto pripada vrlo brzo prerasta granice konkretnog obiteljskog sukoba i postaje priča o potrebi za priznanjem, o nejednako podijeljenim očekivanjima unutar obitelji i o odnosima koji se često najviše narušavaju upravo ondje gdje bi trebali biti najčvršći. Mediteranski prostor pritom nije tek kulisa, nego važan dio identiteta filma, dok humor omogućuje da se teške i konfliktne situacije promatraju s dovoljno distance da njihova emocionalna ozbiljnost postane još vidljivija.
Dodatnu vrijednost kino distribuciji daje činjenica da Koke nisu ograničene samo na velike urbane sredine, nego nastavljaju putovati kroz različite dijelove Hrvatske, uključujući obalu, otoke i manja mjesta, gdje Kino Mediteran tijekom ljetne sezone razvija mrežu projekcija i gostovanja. Takav distribucijski model filmu omogućuje da dođe do publike izvan tradicionalnih festivalskih i gradskih središta, a same projekcije na otvorenim lokacijama dodatno odgovaraju njegovu mediteranskom karakteru. Kino Mediteran tijekom svoje ljetne turneje obilazi brojne dalmatinske gradove i mjesta, čime nastavlja širiti dostupnost filmskog programa izvan klasične kino infrastrukture.
Interes publike pritom se potvrđuje i kroz pojedinačne projekcije koje su rasprodane ili se održavaju pred punim gledalištima, što je osobito značajno za domaći autorski film koji se u kinima natječe za pažnju publike u izrazito konkurentnom ljetnom terminu. Činjenica da Koke nakon svjetske festivalske premijere, hrvatske festivalske sezone i niza nagrada nastavljaju ostvarivati konkretan rezultat na kino blagajnama pokazuje da festivalska priznanja u ovom slučaju nisu ostala samo pitanje struke, nego su postala polazište za širu komunikaciju s gledateljima.
„Rezultati prvih tjedana distribucije za nas predstavljaju posebno važnu potvrdu jer pokazuju da je priča koju smo godinama razvijali pronašla put do gledatelja. Koke govore o obitelji, odnosima, nasljeđu i onim malim, često apsurdnim sukobima koji se s vremenom pretvaraju u velike životne prijepore, pa nam je posebno važno vidjeti da publika u tim situacijama prepoznaje nešto vlastito. Čini se da gotovo svatko u svojoj obitelji ima neku svoju Koku, neku kuću oko koje su se vodile rasprave i neku priču o tome kome nešto pripada, a upravo je ta prepoznatljivost ono što filmu omogućuje da istodobno ostane autorski specifičan i neposredno komunicira s publikom“, istaknula je producentica Rea Rajčić.
Film je nastao u produkciji zagrebačke produkcijske kuće Eclectica i koprodukciji srpske produkcijske kuće Baš Čelik, a projekt je realiziran uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Filmskog centra Srbije, Kreativne Europe – potprograma MEDIA, Grada Splita i Hrvatske radiotelevizije. Eclectica u svom produkcijskom katalogu razvija i producira dugometražne filmove, s posebnim naglaskom na projekte novih autora, a među njezinim naslovima nalazi se i Koke, kao i film Svadba.
Za Igora Jelinovića Koke predstavljaju njegov dugometražni igrani prvijenac, nakon rada na nizu kratkometražnih igranih filmova, a film istodobno predstavlja autorski iskorak i ostvarenje koje je već na svom prvom velikom festivalskom putu uspjelo ostvariti snažnu međunarodnu i domaću vidljivost. Jelinović je autor scenarija i redatelj filma, dok glavne uloge nose Snježana Sinovčić Šiškov i Aleksandra Janković, uz glumačku postavu u kojoj su i Šimun Šitum, Stojan Matavulj, Ana Marija Veselčić, Leon Lučev, Dara Vukić i Mare Rodin.
Nakon uspješnog početka hrvatske distribucije, kino put Koka nastavlja se tijekom kolovoza i narednih tjedana, kada će film i dalje biti dostupan publici u kinima diljem Hrvatske, uključujući brojne ljetne projekcije na obali i otocima. Dosadašnji odaziv pritom pokazuje da interes za film nije vezan isključivo uz festivalski trenutak, nego da postoji kontinuitet gledateljskog interesa koji filmu omogućuje stabilan život u redovnoj kino distribuciji.
Istodobno se otvara i novo poglavlje međunarodnog života filma, jer nakon festivalskih predstavljanja i hrvatske kino distribucije Koke nastavljaju prema regionalnoj publici, čime se njihov dosadašnji put iz međunarodnog festivalskog konteksta preko hrvatskih kina širi na prostor jugoistočne Europe. Film je već ostvario međunarodnu vidljivost kroz sudjelovanje na festivalima poput Rotterdama, Krakova, Los Angelesa i drugih regionalnih i europskih festivalskih programa, dok njegov daljnji festivalski život potvrđuje kontinuiran interes za ostvarenje Igora Jelinovića.
Rezultat od 10.520 gledatelja zato predstavlja više od same brojke na početku kinodistribucije, jer pokazuje da se Koke uspješno kreću između dvaju tradicionalno različitih kriterija filmskog uspjeha, onoga koji potvrđuju festivalski žiriji i onoga koji nastaje izravnim odnosom filma i publike. Nakon što su na Pulskom filmskom festivalu osvojile najvažnija priznanja, Koke sada potvrđuju da njihova priča funkcionira i izvan festivalskog konteksta, u svakodnevnom ritmu kina, pred gledateljima koji film biraju zbog priče, glumačke postave, humora i prepoznatljivosti tema koje donosi.
U tom smislu nastavak distribucije predstavlja važnu fazu za film koji je već ostvario snažan festivalski rezultat, ali svoj puni potencijal tek nastavlja razvijati kroz susrete s publikom, a činjenica da više od deset tisuća gledatelja već sada predstavlja njegovu hrvatsku kino publiku daje Kokama čvrstu osnovu za nastavak prikazivanja i daljnju regionalnu promociju.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Postoje filmski i televizijski svjetovi koji s vremenom postanu dio pop kulture, a postoje i oni koji prerastu u nešto mnogo veće, gotovo osobno, pa se njihovim junacima vraćamo desetljećima kasnije s istim osjećajem uzbuđenja koji smo imali kada smo prvi put otvorili knjigu ili sjeli pred televizor. Upravo se takva atmosfera jučer ponovno osjetila u Londonu, gdje je 1. rujna, na dan koji je za obožavatelje Harryja Pottera odavno postao svojevrsni neslužbeni praznik, održan veliki Back to Hogwarts događaj kojim je HBO Max otvorio vrata potpuno novoj eri čarobnjačkog svijeta.
Odjeća koju nosimo kod kuće dugo je pripadala dijelu garderobe koji se nije previše pokazivao drugima, ali se ta granica posljednjih godina gotovo potpuno promijenila. Udobne hlače, mekane košulje, ogrtači, pleteni komadi i odjeća inspirirana pidžamama izašli su iz privatnog prostora i postali dio svakodnevnih kombinacija za grad, putovanja, posao i večernje izlaske. Lisca se tom promjenom bavi kroz novu loungewear kolekciju za sezonu jesen i zima 2026., u kojoj pokušava spojiti ono po čemu je desetljećima poznata s odjećom koja se može nositi tijekom cijelog dana. Službena stranica brenda novu kolekciju predstavlja upravo kroz ideju prelaska „od kuće do grada”, a među glavnim elementima pojavljuju se opušteni krojevi, cvjetni i leopard uzorci te viskozni žakard.
Adriana je jednostavnu haljinu kombinirala s balerinkama modne kuće Liviana Conti sa zebrastim uzorkom. Životinjski uzorak tako je unio dozu razigranosti u inače vrlo nenametljivu kombinaciju.
Dok dio korisnika društvenih mreža smatra da je komičar izgovorio ono što mnogi misle, drugi su se zapitali ima li upravo Davidson pravo prozivati druge zbog načina na koji zarađuju.