Napokon smo dočekali povratak koji smo čekali desetljećima: „Magija 2” otvara vrata novoj generaciji vještica iz obitelji Owens
U trenutku kada filmska industrija sve češće poseže za nostalgijom kao sigurnim teritorijem emocija, povratak priče o sestrama Owens djeluje gotovo kao rijetko precizno pogođen spoj prošlosti i suvremenog filmskog senzibiliteta. „Magija 2” ne vraća se samo kao nastavak jednog voljenog naslova, nego kao reinterpretacija obiteljske mitologije, prokletstva koje se prenosi kroz generacije i magije koja nikada nije bila samo ukras fantastične priče, nego njezina emocionalna srž.
Već prvi kadrovi trailera jasno daju do znanja da se ne radi o jednostavnom povratku u prepoznatljiv svijet, nego o njegovom proširenju u tamnije, zrelije i emocionalno kompleksnije područje. Ponoćne margarite koje se same pune, predmeti koji reagiraju na nevidljive sile i leteći kišobrani koji prkose gravitaciji samo su vizualni znakovi da je čarolija ponovno probuđena, ali ovaj put s posljedicama koje su daleko ozbiljnije nego u originalnoj priči.
U središtu radnje ponovno su Sally i Gillian Owens, koje tumače Sandra Bullock i Nicole Kidman, vraćajući se u uloge koje su obilježile čitavu generaciju gledatelja. Njihov povratak nije samo nostalgični potez, nego i emocionalno sidro filma koji istražuje što znači živjeti s naslijeđenim teretom sudbine. Ovaj put fokus se pomiče na novu generaciju, osobito na Kylie Owens, čiji se život raspada nakon tragičnog gubitka voljene osobe, događaja koji pokreće niz lančanih reakcija povezanih s davnim obiteljskim prokletstvom.
Kada se počnu otvarati stari obrasci nesreće, postaje jasno da ono što su sestre Owens pokušale zakopati nije nestalo, nego je samo čekalo pravi trenutak da ponovno izroni. Putovanje koje slijedi vodi ih iz poznatih prostora američke svakodnevice prema Londonu, gdje se otkrivaju novi slojevi obiteljske povijesti, ali i misterij koji sugerira da kletva ima daleko dublje korijene nego što je itko mogao pretpostaviti.
Redateljski potpis Susanne Bier naglašava emocionalnu težinu priče, balansirajući između intimne obiteljske drame i spektakla fantastičnog svijeta. Film se oslanja na roman „The Book of Magic” autorice Alice Hoffman, čime nastavlja književnu nit koja je i originalnoj priči dala bogatu mitološku podlogu i osjećaj da se magija ne događa slučajno, nego kao posljedica duboko ukorijenjenih obiteljskih odluka i tajni.
Jedan od najupečatljivijih aspekata trailera jest upravo njegov ton – stalno balansiranje između nostalgije i prijetnje. Prepoznatljivi motivi iz prvog filma, poput ritualnih trenutaka u kuhinji, humorističnih obiteljskih dinamika i osjećaja topline koji je pratio priču, sada su prožeti tamnijom atmosferom. Čini se da ovaj nastavak ne želi samo podsjetiti publiku na ono što je voljela, nego i pokazati koliko se ta ljubav mijenja kada se suoči s gubitkom, krivnjom i naslijeđenim strahovima.
Glazbena podloga dodatno pojačava tu dvoslojnost. U jednom trenutku trailer priziva laganu, gotovo razigranu energiju koja podsjeća na bezvremensku lakoću originala, dok već u sljedećem prelazi u mračniju, emotivno zasićenu interpretaciju pjesme „Season of the Witch” u izvedbi Lane Del Rey, čime se jasno signalizira promjena tona – od bajkovite nostalgije prema emocionalnoj introspekciji.
Glumačka postava dodatno podiže očekivanja. Uz povratak Sandre Bullock, Nicole Kidman, Dianne Wiest i Stockard Channing, u priču ulaze i nova imena kao što su Joey King, Maisie Williams i Lee Pace, što dodatno proširuje generacijski jaz između starog i novog svijeta Owensovih. Upravo taj sukob generacija i različitih pristupa magiji i sudbini čini se kao jedna od ključnih tematskih linija filma.
Ono što „Magiju 2” izdvaja iz standardnog okvira nastavaka jest njezina ambicija da ne ostane zatvorena u vlastitoj nostalgiji. Umjesto toga, film pokušava redefinirati što znači obiteljsko prokletstvo u suvremenom kontekstu, gdje se granica između ljubavi i destrukcije često briše. Magija ovdje nije samo nadnaravna sila, nego i metafora za emocionalne obrasce koji se ponavljaju, čak i kada ih pokušavamo prekinuti.
Premijera zakazana za 10. rujna donosi povratak u svijet koji je istovremeno poznat i nepredvidiv, topao i opasan, romantičan i mračan. „Magija 2” ne nudi jednostavne odgovore, nego otvara prostor za pitanje koliko smo spremni suočiti se s naslijeđem koje nosimo i možemo li ikada zaista pobjeći od priča koje su počele prije nas. Ako je prvi film bio bajka o ljubavi i gubitku u okviru magije, ovaj nastavak djeluje kao njegova zrelija, tamnija i emotivno zahtjevnija verzija – priča u kojoj čarolija više nije samo dar, nego i odgovornost.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom društvu koje neprestano naglašava važnost društvenih mreža, međuljudskih kontakata i stalne povezanosti, pojam samoće često biva pogrešno shvaćen i doživljen gotovo kao slabost ili neuspjeh. No, samoća u svojoj suštini ne znači izolaciju niti emocionalnu prazninu, već predstavlja iznimno vrijedan prostor za introspektivno promišljanje, samopouzdanje i unutarnji rast. Ona je prilika da se čovjek poveže sa samim sobom, da prepozna vlastite potrebe, želje i granice, te da nauči cijeniti trenutke u kojima nije okružen vanjskim podražajima ili očekivanjima drugih.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Obitelj je uživala u vožnji biciklom, a na fotografijama se vidi kako su zastali na plavom mostu iznad rijeke, okruženi zelenilom i prostranim krajolikom.
