Ako ste ikad voljeli, nova Devinova pjesma “I could never” će vas slomiti
Nastala u trenucima potpune intime, pjesma predstavlja Devina koji prvi put bez zadrške progovara o ljubavi kao prijelomnoj točki vlastitog odrastanja i suočavanja sa stvarnošću.
Istarski umjetnik Devin, na ovogodišnjoj Dori široj se publici predstavio pjesmom „Over me“, te stekao status jednog od najuvjerljivijih novih autorskih glasova. Nakon upečatljivog i snažnog nastupa, mladi pjevač nastavlja graditi svoj umjetnički identitet. Njegov nastup nije bio samo televizijski trenutak, već jasna izjava o senzibilitetu, ranjivosti i spremnosti da vlastite priče dijeli iskreno, otvoreno i bez zadrške. Upravo ta autentičnost, koja je odjeknula i kod publike i kod struke, postavlja temelj za novo poglavlje koje sada otvara singlom „I could never“.
Nova pjesma donosi zreliji, dublji i introspektivniji autorski izraz, ali i jasno pokazuje umjetnika koji se više ne skriva iza idealiziranih narativa. Singl nastaje kao prvi stvarni doticaj s realnošću ljubavi, trenutak u kojem prestaje fatalna romantizacija adolescentskih emocija i počinje suočavanje s onim što ljubav uistinu jest. Kroz tekst, Devin progovara iz perspektive osobe koja si napokon postavlja ona teška, često neizgovorena pitanja o trajanju, žrtvi, identitetu i promjeni. U toj emotivnoj realnosti ljubav više nije izolirani osjećaj, već prijelazna točka, korak prema sljedećoj fazi vlastitog postojanja. Upravo ta transformacija čini srž pjesme: trenutak kada shvaćaš da ljubav nije samo nešto što ti se događa, nego nešto što te oblikuje, redefinira i, na neki način, mijenja tijek tvog života.
Posebnu težinu pjesmi daje i unutarnji konflikt koji proizlazi iz života umjetnika. Nestabilnost kao konstanta između stvaranja, sumnje i opstanka, sudara se sa strahom od gubitka osobe koju voliš. U toj tenziji, Devin precizno hvata osjećaj rastrganosti između osobnog i profesionalnog, između potrebe da ostaneš vjeran sebi i straha da ćeš pritom izgubiti ono najvažnije. Upravo to je prostor u kojem „I could never“ postaje više od ljubavne pjesme, postaje iskren zapis o odrastanju, odgovornosti i izborima koji nemaju jednostavne odgovore.
Nastavite čitati nakon oglasa
Autentičnost pjesme dodatno naglašava i njezin proces nastanka. Devin ju je napisao u automobilu, jednom od rijetkih mjesta gdje je mogao pronaći privatnost i mir. U vremenu kada većina ideja nastaje i ostaje zarobljena u digitalnim bilješkama, ovaj tekst nastao je isključivo na papiru, kemijskom olovkom. Taj povratak osnovama daje pjesmi dodatnu slojevitost, osjećaj neposrednosti, sirovosti i potpune iskrenosti.
„Od prvog trenutka znao sam da ova pjesma ima širu priču nego što sam prvotno mislio. Kao da je sama pronašla svoj smjer. Za mene je ona svojevrsno obećanje jer vjerujem da sve što napišem, prije ili kasnije postane moja stvarnost“, poručuje Devin.
Nastavite čitati nakon oglasa
„I could never“ tako ne funkcionira samo kao novi singl, već kao osobni manifest, trenutak u kojem se umjetnik ne samo izražava, već i definira. To je pjesma o ljubavi, ali još više o spoznaji, hrabrosti i prihvaćanju neizvjesnosti koja dolazi s odlukom da ideš dalje, čak i kada ne znaš gdje će te taj put odvesti.
Publika će Devina i pjesmu „I could never“ uživo moći doživjeti 7. svibnja u klubu Boogaloo, na Eurosong Warm Up Partyju.
Postoje koncerti na koje se odlazi zbog jedne pjesme, jedne nostalgije ili jednog velikog imena, a postoje i oni rijetki koncerti koji u sebi nose mnogo više od običnog glazbenog nastupa jer na pozornicu dovode cijelu jednu povijest rock’n’rolla, njezine heroje, njezine mitove, njezine ožiljke i onu neobjašnjivu energiju zbog koje je rock desetljećima bio više od glazbenog žanra. Upravo takva večer očekuje Zagreb 3. rujna 2026., kada Hollywood Vampires prvi put dolaze u Hrvatsku, a publiku će u Areni Zagreb dočekati Alice Cooper, Joe Perry, Johnny Depp i Tommy Henriksen, četvorka čiji se zajednički nastup ne može promatrati samo kroz prizmu zvjezdanih imena koja stoje na plakatu, nego kao susret različitih generacija i različitih lica rock kulture.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
Scena Amadeo nastavlja svoju 27. sezonu drugim programskim ciklusom koji će se od 29. kolovoza do 13. rujna održavati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon uspješnog srpanjskog dijela programa, publiku očekuje nastavak sezone obilježen susretima različitih glazbenih poetika, renomiranih domaćih i međunarodnih umjetnika te projekata koji povezuju glazbu s drugim oblicima umjetničkog izraza.
Manikura se danas često promatra kroz prizmu estetike, trendova i aktualnih boja, no pravi izbor noktiju zapravo počinje puno prije pitanja o tome je li određena nijansa trenutno popularna, jer savršena manikura nije nužno ona koja izgleda najbolje na fotografiji, nego ona koja se prirodno uklapa u način na koji živimo, radimo, putujemo, treniramo i svakodnevno koristimo ruke. Duljina, oblik, završni efekt, način izrade i zahtjevnost održavanja trebali bi biti prilagođeni osobi koja manikuru nosi, njezinim navikama, prirodnom noktu i željenom rezultatu.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bez obzira na to vraćamo li se u poznate školske klupe, krećemo u novu školsku godinu ili započinjemo studentsko poglavlje koje sa sobom donosi drukčiji ritam, nove obaveze i nove izazove. Upravo je zato povratak u školu mnogo više od samog povratka svakodnevnim obavezama, jer označava trenutak kada ponovno slažemo svoj ritam, susrećemo poznata lica, vraćamo se treninzima, dogovaramo druženja i polako prihvaćamo sve ono što donosi nova sezona.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bilo da se nakon ljetne pauze vraćamo u poznate školske klupe, krećemo na fakultet ili jednostavno ulazimo u novu sezonu s potrebom da osvježimo svakodnevni stil. Povratak u školu odavno više nije samo pitanje rasporeda, novih udžbenika i prvog dana nastave, nego i trenutak u kojem se ponovno slaže vlastita svakodnevica, upoznaju novi ljudi, stvaraju nove uspomene i traže načini da osobni stil dobije novo lice. Upravo zato Back to School sezona postaje prilika da se početak nove školske godine obilježi komadima koji nisu samo praktični, nego i dovoljno upečatljivi da postanu dio osobnog stila.
Postoje modne revije koje predstavljaju novu kolekciju i postoje one koje pokušavaju izgraditi cjelovit autorski svijet, a predstavljanje kolekcije SILENCE dizajnerice Amine Hasanbegović na Mamuli pripada upravo ovoj drugoj skupini jer je njezina vrijednost manje u klasičnom predstavljanju odjevnih komada, a više u načinu na koji su moda, arhitektura, priroda, tehnologija i povijest jednog prostora povezani u jedinstvenu kreativnu cjelinu. Revija održana 24. kolovoza 2026. na otoku Mamula u Crnoj Gori postavljena je u ambijent koji sam po sebi nosi snažan vizualni i povijesni identitet, zbog čega kolekcija nije djelovala kao sadržaj naknadno smješten u atraktivan prostor, nego kao projekt koji je iz konkretnog prostora izrastao i s njim uspostavio neposredan odnos.
Korčula je jedan od onih dalmatinskih gradova čiju ljepotu nije moguće potpuno razumjeti pri prvom susretu, jer se iza njezine prepoznatljive mediteranske scenografije, kamenih kuća, uskih ulica i pogleda prema plavetnilu Pelješkog kanala nalazi slojevita povijest koja se ne otkriva odjednom, nego postupno, dok se hodajući kroz staru gradsku jezgru počinju povezivati arhitektura, pomorska tradicija, srednjovjekovno pravo, sakralna baština, umjetnost i svakodnevni život ljudi koji su ovaj prostor oblikovali kroz stoljeća.
