Kako je “Reputation” turneja Taylor Swift oblikovala nevjerojatnu izvedbu Anne Hathaway u nadolazećem filmu ‘Mother Mary’ – pogledajte priču iza kulisa
Kada se govori o trenutnoj kulturnoj dinamici u kojoj se različite umjetničke forme i žanrovi prožimaju, rijetko se može pronaći primjer koji tako jasno spaja suvremenu pop glazbu i suvremenu kinematografiju kao što to čini utjecaj Reputation turneje Taylor Swift na film Mother Mary i izvedbu Anne Hathaway. Ovaj utjecaj nije površna referenca niti marketinški trik — radi se o stvarnom, duboko promišljenom i višeslojnom procesu oblikovanja karaktera, vizualne estetike i ambijenta filmskog djela kroz prizmu popularne glazbene kulture.
Režiser i scenarist Mother Mary, David Lowery, otvoreno je priznao da je Taylor Swift i njezin koncertni film Taylor Swift: Reputation Stadium Tour imao ključnu ulogu u stvaranju filmskog svijeta koji je zamislio. U intervjuima je istaknuo kako se Reputation turneja, snimljena i izdana kao koncertni film 2018. godine, neprestano koristila kao referentni materijal tijekom pripreme i produkcije. Bio je to vodič, ne toliko po sadržaju narativa, koliko po osjećaju, ritmu i intenzitetu live izvedbe koja se u filmu želi dočarati.
Lowery nije gledao Reputation samo površno — on je s tim materijalom radio analitički, gotovo inženjerski, razlažući nekoliko pjesama “shot-by-shot”, kadar po kadar, kako bi sa svojim timom razumio što znači graditi se spektakularnu izvedbu pred publikom. Ono što je htio nije bila tek imitacija senzacije stadionskog koncerta, nego pronalaženje načina da se takva skala, energija i prisutnost prerade u filmski jezik, čak i s ograničenjima koja nezavisna produkcija može imati u usporedbi s globalnim pop spektaklom.
No taj utjecaj nije ostao samo u sferi tehničke pripreme. Lowery je Harrwayev lik u filmu — naslovnu “Mother Mary” — zamišljao i opisivao gotovo kao “Taylor Swift za deset ili petnaest godina”, konstrukciju koja omogućava glumici da uđe u psihološki i emocionalni svijet pop zvijezde koja je istodobno svjetski priznati performer i pojedinac sa složenim unutarnjim životom. Ta vizija nije samo metaforička; ona je služila kao mentalni model za Hathaway kako bi vlastitu izvedbu izgradila ne samo kao pjevačku i plesnu, već i kao emotivnu, narativnu i identitetsku.
Anne Hathaway, koja u filmu ne samo glumi, nego također pjeva i nastupa u mnogim scenskih sekvencama, dugo je pripremala ovu ulogu. Taj proces uključivao je intenzivne treninge pjevanja, plesnih rutina i scenografskih izvedbi, a cijeli angažman bio je usmjeren na to da publika ne samo vjeruje da je gledala filmsku glumicu, nego da gleda osobu koja bi zaista mogla biti globalna glazbena zvijezda. Taj element autentičnosti u izvedbi ključan je za tonalitet filma i njegov emocionalni učinak.
Osim toga, Lowery i Hathaway čak su zajedno sudjelovali na jednoj od Swiftovih Eras Tour postaja u Europi, što je dodatno učvrstilo taj proces inspiracije i omogućilo im da iz prve ruke dožive atmosferu, publiku i energiju takve turneje. Nakon završetka snimanja, Hathaway je redatelju poklonila narukvicu inspiriranu Taylor Swift i pjesmom “Anti‑Hero”, simboličan podsjetnik na snažnu povezanost između izvornog glazbenog materijala i filmskog projekta koji su zajedno stvarali.
No utjecaj Reputation turneje nadilazi tehničku i motivacijsku sferu; on se reflektira u samoj estetici Mother Mary. Način na koji je Lowery pristupio koncertnim scenama — od dizajna svjetla, kretanja kamere i glazbenog ritma pa do emocionalne dinamike između protagonistice i publike koju ona nosi — nosi jasne odjeke onoga što Reputation turneja predstavlja u modernoj pop kulturi: spoj monumentalnih vizualnih slika, vrlo osobnih emotivnih narrative i performansa koji balansira između privatnog identiteta i javne masovne projekcije.
U konačnici, način na koji je Taylor Swiftova Reputation turneja oblikovala izvedbu Anne Hathaway u Mother Mary svjedoči o sve složenijem i međuzavisnom odnosu između glazbe i filma, gdje jedno umjetničko djelo služi kao inspirativna arhitektura za drugo.
To nije samo hommage: to je proces koji omogućuje glumici da kreira lik s dubinom, vjerodostojnošću i slojevitim unutarnjim životom, a sve to u kontekstu spektakla koji osvaja i publiku i kritiku.
Više od tri desetljeća nakon što su Winifred, Mary i Sarah Sanderson prvi put uskrsnule u Salemu, Disney priprema njihov novi povratak. Hocus Pocus 3 više nije samo ideja o kojoj povremeno govore glumice ili nastavak koji postoji zahvaljujući željama obožavatelja, nego projekt koji se nalazi u razvoju u Disneyju. Put do trećeg filma ipak traje mnogo dulje nego što se moglo očekivati nakon velikog interesa koji je izazvao Hocus Pocus 2. Disney je razvoj trećeg nastavka potvrdio još 2023. godine, tijekom sljedećih nekoliko godina stizale su tek povremene informacije o scenariju i razgovorima s glumačkom postavom, a konkretniji pomak dogodio se 2026. godine, kada je potvrđeno da se Bette Midler, Sarah Jessica Parker i Kathy Najimy planiraju ponovno okupiti kao tri sestre Sanderson.
Vampiri se na filmu pojavljuju dulje od jednog stoljeća, ali malo je filmskih figura koje su se tijekom tog vremena toliko puta mijenjale, a ipak ostale odmah prepoznatljive. Nekada su bili zastrašujuća bića skrivena u dvorcima i mračnim prostorijama, zatim elegantni aristokrati, zavodnici, usamljenici i tragični besmrtnici, a poslije su postali tinejdžeri, ljubavnici, akcijski junaci, stanovnici velikih gradova i protagonisti filmova koji s klasičnim gotičkim hororom na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog. Upravo taj put, od nijemog filma i njemačkog ekspresionizma do suvremenih autorskih i komercijalnih interpretacija vampirskog mita, donosi listopadski ciklus Vampirizam na filmu u sklopu programa Tuškanac u gostima.
Priča o Toši Proeskom svima je poznata, no film o njegovu životu još nije ispričan. Upravo je pitanje kako napraviti film o čovjeku o kojem publika već ima vlastitu sliku bilo u središtu razgovora „Next Big Thing - Toše Proeski film“, održanog na Weekend.19 u Rovinju. Projekt su predstavili producent Pece Taleski, autor projekta Igor Stoimenov, scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin, govoreći o njegovu nastanku, istraživanju života i osobnosti jednog od najvoljenijih glazbenika u regiji te izazovu pretvaranja brojnih osobnih sjećanja u jednu filmsku priču.
Postoje dizajneri koje pamtimo po haljinama, postoje oni koji ostanu vezani uz jednu modnu kuću, a postoje i rijetki pojedinci čija osobnost s vremenom postane jednako prepoznatljiva kao njihov rad. Karl Lagerfeld pripadao je ovoj posljednjoj skupini. Čak i ljudi koji nikada nisu pratili modu mogli su prepoznati njegovu siluetu. Bijela kosa skupljena u rep, tamne naočale, visoki bijeli ovratnik, crno odijelo, rukavice bez prstiju i prstenje s vremenom su postali svojevrsna uniforma. Iza nje se nalazio čovjek koji je desetljećima radio za Chloé, Fendi i Chanel, vodio vlastiti brend, fotografirao kampanje, izdavao knjige, skupljao umjetnost i namještaj, pratio glazbu i popularnu kulturu te gotovo do smrti odbijao živjeti od vlastite prošlosti. Upravo je taj čovjek tema dokumentarca Karl redatelja Nicka Hookera, filma koji ne pokušava samo ispričati kako je Lagerfeld postao slavan, nego pronaći osobu iza slike koju je sam toliko pažljivo napravio.
Postoje putovanja na kojima pokušavamo vidjeti što više, a postoje i ona na kojima jedno stablo, stari zid, vrt iza zatvorenih vrata ili stol postavljen za večeru ostanu u sjećanju dulje od svih znamenitosti koje smo toga dana obišli. Upravo takav način putovanja nalazi se u središtu nove dokumentarne serije „Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom“, koja u ponedjeljak, 28. rujna, u 20:15 sati počinje s prikazivanjem na Prvom programu Hrvatske televizije. Serija ima sedam epizoda, a svaka traje oko 45 minuta.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
U Zagrebu je 2. rujna 2026. godine završeno snimanje dugometražnog igranog filma „Eva nakon pada“, redateljskog i scenarističkog prvijenca Lane Barić. Film je sniman tijekom 24 dana, a riječ je o projektu koji u središte postavlja priču o identitetu, gubitku i pokušaju stvaranja novog života nakon iskustva koje nepovratno mijenja čovjekovu svakodnevicu. Produkciju potpisuje hrvatski Propeler Film, dok na projektu kao koproducenti sudjeluju srpska produkcijska kuća Baš Čelik te hrvatske kuće Focus Media i Passion Project.
Nakon više od desetljeća čekanja Harry Potter se vraća na ekran, ali ovaj put ne kao novi film, nego kao velika televizijska adaptacija koja ima ambiciju ispričati cijelu priču iz knjiga mnogo detaljnije nego što je to bilo moguće u filmskom formatu. HBO je posljednjih mjeseci postupno otkrivao izgled novih likova, scenografiju, kostime i dijelove priče, a novi materijali pokazuju da ova verzija neće pokušavati jednostavno kopirati filmove s drugim glumcima. Umjesto toga, čini se da produkcija želi izgraditi vlastitu verziju čarobnjačkog svijeta, istodobno ostajući vrlo blizu izvornom književnom predlošku.
Glumac, koji je odrastao uz slavnog oca Kirka Douglasa i izgradio vlastitu karijeru s dva osvojena Oscara, u gotovo 500 stranica knjige prisjetio se ljubavnih veza, problema s kokainom i alkoholom, odnosa sa sinom Cameronom te braka s Catherine Zeta-Jones.
Tarik se u objavi osvrnuo na ljubav koju, kako je napisao, nije lako opisati riječima, a Lejli je zahvalio što svojim osmijehom, ljepotom, dostojanstvom i dušom uljepšava svijet.
