Na kraju svijeta postoji svjetlo: Priča o posljednjem svjetioničaru Palagruže
Na samome rubu Jadrana, ondje gdje se more i nebo stapaju u beskrajnu modrinu, a tišina poprima gotovo opipljivu gustoću, smjestila se priča koja nadilazi dokumentaristički okvir i prerasta u meditaciju o vremenu, pripadanju i neizbježnim odlascima. Upravo takvu priču donosi Hrvatska radiotelevizija, koja u ponedjeljak, 6. travnja, na Prvome programu Hrvatske televizije premijerno prikazuje dokumentarni film „Plovput 7, Palagruža je“ – vizualno snažno i duboko atmosferično ostvarenje koje se ne gleda samo očima, nego i unutarnjim osjećajem za tišinu, prostor i prolaznost.
U središtu ovog autorskog rada redateljice Andree Buče nalazi se život koji se odvija daleko od svakodnevne užurbanosti, na Palagruži – najudaljenijem naseljenom otoku Hrvatske, mjestu koje istovremeno izaziva divljenje i strahopoštovanje. To nije tek geografska točka na karti, nego prostor snažne simbolike, stoljećima ključan za pomorske puteve i sigurno utočište brodovima izgubljenima u nemirima otvorenog mora. Na toj visokoj, gotovo nepristupačnoj hridi uzdiže se svjetionik koji već stoljeće i pol bdije nad plovidbom, dok ljudi koji mu posvećuju svoj život postaju njegovi tihi, ali neizostavni čuvari.
Film nas uvodi u intimni svijet svjetioničara Vojislava Šajina, čovjeka koji nakon gotovo trideset godina provedenih na Palagruži zatvara jedno veliko životno poglavlje, prepuštajući svjetionik mlađim generacijama. Njegova posljednja zima na otoku nije samo kronika svakodnevice, nego i tiha refleksija o navikama koje postaju identitet, o prostoru koji se uvlači pod kožu i o nevidljivoj niti koja čovjeka zauvijek veže uz mjesto kojemu je dao dio sebe. Kroz surove vremenske uvjete, dugu izolaciju i gotovo asketsku jednostavnost života, film gradi slojevitu priču o izdržljivosti i pripadanju, ali i o unutarnjoj borbi koju donosi odlazak.
Redateljica se, nakon prethodnog serijala o pučinskim otocima, vraća Palagruži s osobitim razlogom – kako bi zabilježila trenutak prijelaza, onu krhku granicu između „biti“ i „biti nekada“. Upravo ta osobna i emotivna perspektiva prožima cijeli film, čineći ga ne samo dokumentom jednog vremena, nego i intimnim zapisom odnosa čovjeka i prostora koji ga oblikuje. U tom odnosu važnu ulogu imaju i tihe, gotovo neprimjetne svakodnevne radnje: ribarenje, branje samoniklog bilja, održavanje svjetionika – rituali koji, iako naizgled jednostavni, postaju temelj opstanka i kontinuiteta.
Nastavite čitati nakon oglasa
Posebnu težinu filmu daje i njegova produkcijska pozadina, obilježena nepredvidivošću prirode koja diktira tempo života na Palagruži. Dugotrajno čekanje povoljnih vremenskih uvjeta, borba s jakim jugom i nemogućnošću pristanka dodatno naglašavaju koliko je ovaj prostor istodobno veličanstven i neumoljiv. Tek kada se otvorio kratki vremenski prozor stabilnosti, filmska ekipa uspjela je nakon dugog putovanja stići na otok, gdje su ih dočekali poznati likovi i emocije koje su, kako redateljica ističe, snažno utjecale na vizualni identitet i cjelokupni redateljski pristup.
Nastavite čitati nakon oglasa
Vizualna snaga filma, koju su oblikovali snimatelji Milan Latković i Marjan Živić, ne počiva samo na impresivnim kadrovima prirode, nego i na sposobnosti da uhvati ono neizrecivo – osjećaj samoće koja nije nužno praznina, nego prostor introspekcije, te tišine koja govori više od riječi. U toj suptilnoj ravnoteži između čovjeka i prirode, između rada i kontemplacije, film pronalazi svoju najveću vrijednost.
„Plovput 7, Palagruža je“ tako nadilazi priču o jednom svjetioničaru i jednom otoku; on postaje posveta pozivu koji, iako često nevidljiv, nosi golemu odgovornost – čuvanje svjetla koje spašava živote. Istodobno, riječ je o univerzalnoj priči o odlasku, o prihvaćanju promjena i o tragovima koje mjesta ostavljaju u nama. Jer, kako sam protagonist kaže, postoje prostori koji se ne napuštaju u potpunosti – oni nastavljaju živjeti u čovjeku, tiho i postojano, poput svjetionika koji nikada ne prestaje svijetliti.
U Dubrovniku je danas svečano otvoreno jubilarno, peto izdanje Dubrovnik EXPO-a, jednog od najvažnijih regionalnih događaja za mlade koji donose odluke o svom daljnjem obrazovanju i karijeri. Tijekom dva dana, 26. i 27. ožujka, u hotelu Rixos Premium Dubrovnik okuplja se više od 4.000 maturanata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, uz sudjelovanje više od 60 srednjih škola, 30 visokoobrazovnih institucija i ukupno 48 izlagača.
U elegantnom ambijentu zagrebačkog Matis Absolute Loungea, u četvrtak 19. ožujka, održano je svečano predstavljanje udruge FEMMED – Kluba žena u zdravstvu, događanje koje je već na samom početku pokazalo koliko je potreba za ovakvim inicijativama duboko ukorijenjena u suvremenom profesionalnom okruženju. Okupljanje brojnih uzvanika iz zdravstvenog sektora, ali i srodnih industrija, proteklo je u atmosferi otvorenosti, inspiracije i međusobnog uvažavanja, gdje su razgovori spontano prelazili iz formalnih u osobne, stvarajući pritom temelj za nove suradnje i dugoročne profesionalne odnose.
Završeno je prvo izdanje dobrotvorne izložbe „178 – Lica solidarnosti” u kojoj su sudjelovale brojne osobe iz domaćeg javnog života. Kroz aukciju njihovih 26 fotografija i donacije prikupljeno je 18.000 eura za SOS Dječje selo Hrvatska.
U proljetnom ritmu grada koji se polako budi iz zimskog sna, Zagreb je ove godine dobio jednu posebnu, toplu i gotovo filmsku kulisu — onu u kojoj se susreti ne mjere riječima, nego pogledima, mahanjem repova i tihim razumijevanjem između ljudi i njihovih pasa. Upravo u takvom ozračju, ispunjenom spontanošću i lakoćom postojanja, Dogs’ Café Zagreb ponovno je otvorio svoj prostor zajednici koja ne prestaje rasti, potvrđujući kako ideje koje proizlaze iz iskrene ljubavi imaju snagu trajanja i širenja.
Lijepo vrijeme više ne znači odmak od digitalnog svijeta, već njegovu prirodnu integraciju u svaki trenutak. Obitelji putuju, djeca na stražnjem sjedalu bez prekida prate omiljeni sadržaj, roditelji između dva odmorišta obavljaju video pozive, a sve se odvija gotovo neprimjetno, kao produžetak svakodnevice. Navigacija se u stvarnom vremenu prilagođava prometu, restoran se rezervira u hodu, a dokumenti šalju s parkirališta pred ulazom u nacionalni park.
U pažljivo osmišljenom ambijentu koji je suptilno prizivao buđenje prirode i onu posebnu lakoću koju donosi prijelaz iz zime u proljeće, Lisca je u Ljubljani upriličila intiman, ali iznimno dojmljiv modni susret, okupivši odabrane uzvanice kako bi ih povela iza kulisa vlastitog kreativnog svijeta. Ovaj jedinstveni događaj, simbolično nazvan Kreativni brunch, nije bio tek još jedno predstavljanje kolekcije, već promišljeno iskustvo u kojem su se moda, estetika i proces stvaranja isprepleli u skladnu i inspirativnu cjelinu.
Kraj ožujka u Dubrovniku već odavno ne označava tek smjenu godišnjih doba ni suptilni prijelaz iz tišine zime u živost proljeća, nego i dolazak jednog posebnog trenutka u kojem se grad pretvara u pozornicu ideja, susreta i važnih životnih odluka. U tom vremenu kada sunce sve dulje ostaje nad zidinama, a ulice se ispunjavaju energijom mladosti, Dubrovnik ponovno postaje mjesto na kojem se ispisuju prvi ozbiljni planovi o budućnosti. Upravo će se u tom ozračju, 26. i 27. ožujka 2026. godine, održati jubilarno peto izdanje Dubrovnik EXPO-a – događaja koji je tijekom godina prerastao lokalne okvire i izrastao u relevantnu regionalnu platformu.
Prvi dani proljeća u Zagrebu uvijek dolaze gotovo nečujno, ali ih je nemoguće ne primijetiti – u načinu na koji sunce dulje ostaje na pročeljima zgrada, u sporijem hodu prolaznika i u nekoj novoj, tišoj energiji koja se razlijeva gradskim ulicama. Grad tada počinje disati drukčije, rasterećenije i otvorenije, kao da i sam odlučuje usporiti i prepustiti se jednostavnim ritualima koji iznova dobivaju na važnosti: šetnjama bez cilja, kavama koje se pretvaraju u sate i razgovorima koji se vode bez žurbe. Upravo u takav, proljetni Zagreb, koji se polako vraća sebi i ljudima, prirodno se uklapa i drugo izdanje Dogs’ Caféa Zagreb – događanja koje je u vrlo kratkom vremenu uspjelo izgraditi vlastitu malu, ali snažnu zajednicu.
Na društvenim mrežama otkrili su da borave u Sieni, jednom od najromantičnijih talijanskih gradova, gdje, sudeći po objavama, maksimalno uživaju u svakom trenutku.
Na fotografiji sestre poziraju zagrljene i nasmijane, a posebnu pažnju privukla je kratka, ali emotivna poruka koju je Ana uputila svojoj sestri povodom rođendana.
