Filip Rudan za HELLO!:”Ako barem jednoj osobi srce bude lakše nakon koncerta, moj posao je obavljen”

Nakon godina građenja autorskog identiteta, zapaženih singlova i hvaljenog albuma prvijenca, Rudan večer u Petom kupeu opisuje kao trenutak kada se sve tišine studija napokon pretaču u glasnu, živu emociju. Pred publikom će, kaže, prvi put u punom koncertnom formatu predstaviti novo poglavlje svog zvuka, produkcijski hrabrije i zrelije nego ikad prije.

„To je trenutak potpune ranjivosti, ali i nevjerojatnog oslobođenja“, govori o izlasku na pozornicu s novim pjesmama koje mjesecima nastaju daleko od reflektora. Kada ih iznese pred ljude, pjesme prestaju biti samo njegove i postaju zajednički prostor emocija. Upravo u tim prvim reakcijama publike, u tišini prije pljeska ili u prvim otpjevanim stihovima, pronalazi potvrdu da je odabrao pravi put.

Put, međutim, nije bio linearan. Nakon televizijskog natjecanja i početne medijske pažnje uslijedili su, priznaje, trenuci neizvjesnosti kada su se svjetla ugasila, a ostala je samo vizija o tome kakav glazbenik želi biti. Odlučio je odbiti utabane staze i sačuvati integritet, čak i kada je to značilo sporiji uspon. „Glazba je maraton, a ne sprint“, naglašava, svjestan da autentičnost dugoročno vrijedi više od prolazne popularnosti.

Koncert u Petom kupeu zato nije tek još jedan nastup, nego simbol rasta cijelog tima koji stoji iza njega. Set listu slaže kao dramaturšku cjelinu, s uvodom, zapletom i vrhuncem, vodeći publiku od energičnih početaka prema intimnijim, introspektivnim trenucima. Svaka pjesma mora imati svoje mjesto, a svaki prijelaz svoju logiku, jer želi da večer ima jasan emotivni luk.

U novijim pjesmama, poput singla „Delusion“, Rudan istražuje bogatiju produkciju i širu zvučnu sliku, no pritom ne odustaje od organske note koja je postala njegov zaštitni znak. Eksperimentira, ali nikada zbog trenda, nego zato što to traži sama pjesma. „Identitet se ne gubi promjenom zvuka, već gubitkom iskrenosti“, poručuje.

Veliku važnost pridaje bendu s kojim oblikuje aranžmane u demokratičnom procesu, vjerujući da se kemija s proba izravno prenosi na publiku. Upravo mu ta sigurnost na pozornici omogućuje da se prepusti interpretaciji i svakom stihu udahne dodatnu emociju. Iskustva s prethodnih klupskih i dvoranskih koncerata naučila su ga kako „čitati“ publiku i reagirati na nepredviđene situacije, jer energija je ista bilo da svira pred deset ili tisuću ljudi.

Dobitnik Porina ističe kako nagrade doživljava kao priznanje struke, ali i kao podsjetnik da svaku novu pjesmu mora iznova dokazati. Najvećim uspjehom ipak smatra to što je ostao vjeran sebi i što njegove pjesme danas prate ljude u njihovim najvažnijim životnim trenucima. To, kaže, nijedna brojka ne može nadmašiti.

Pred najveći solo koncert karijere osjeća zahvalnost, ali i pozitivnu tremu. Mentalno se priprema u tišini nekoliko minuta prije izlaska na scenu, fokusirajući se na poruku koju želi prenijeti, dok fizičku kondiciju održava discipliniranim radom na glasu. Želja mu je da publika iz Petog kupea izađe ispunjena, inspirirana i s onim dobrim umorom od pjevanja i plesa.

„Ako barem jednoj osobi srce bude malo lakše nakon koncerta, moj posao je završen“, zaključuje Rudan, svjestan da je večer u Petom kupeu velika stepenica, ali i tek početak sljedećeg, još hrabrijeg poglavlja njegove karijere.

Kako biste opisali osjećaj kada na pozornici prvi put predstavite pjesme s novog koncertnog poglavlja publici koja ih čuje uživo?

To je trenutak potpune ranjivosti, ali i nevjerojatnog oslobođenja koji se teško može opisati samo riječima. Mjesecima radite u tišini studija, brusite svaki detalj, i onda te pjesme konačno iznosite pred ljude koji su im dali priliku. Gledati njihove prve reakcije daje mi potvrdu da sve to ima smisla. To je trenutak u kojem pjesma prestaje biti moja i postaje njihova. Svaki put me to iznova podsjeti zašto sam se uopće počeo baviti glazbom.

Koji Vam je trenutak u dosadašnjoj karijeri bio emocionalno najzahtjevniji i što ste iz njega naučili o sebi kao glazbeniku?

Svakako trenuci neizvjesnosti nakon natjecanja, kada se svjetla reflektora ugase i ostajete sami sa svojom vizijom. Trebalo je hrabrosti za reći “ne” nekim utabanim stazama kako bih ostao vjeran svom zvuku i autorskom putu. Naučio sam da je integritet važniji od trenutnog uspjeha ili prolazne popularnosti na društvenim mrežama. Bilo je izazovno nositi se s očekivanjima javnosti dok sam istovremeno pokušavao pronaći svoj pravi glas. Ti su me trenuci naučili strpljenju i važnosti vjerovanja vlastitom instinktu, čak i kad se čini da je put teži. Danas znam da je glazba maraton, a ne sprint, i da je najvažnije ostati autentičan.

Na koji način pripremate repertoar za koncert kako bi svaki dio nastupa imao jasnu priču i emotivni luk

Slaganje set liste za mene je proces sličan pisanju pjesme, jer koncert mora imati svoj uvod, zaplet i vrhunac. Volim započeti energično kako bismo odmah uspostavili kontakt i razbili led, a zatim polako uvoditi publiku u introspektivne dijelove. Pazim na dinamiku, na to kako se jedna pjesma pretapa u drugu, i zvukom i pričom koju nose. Želim da publika prođe kroz cijeli spektar osjećaja, kako kroz glazbeno tako i vizualno iskustvo.

Što za Vas znači činjenica da je ovaj nastup najavljen kao najveći solo koncert u Vašoj karijeri do sada?

Osjećam ogromnu zahvalnost, ali i jednu zdravu dozu odgovornosti prema svima koji su kupili kartu i odlučili tu večer provesti sa mnom i mojim bendom. To je svojevrsna potvrda svega što smo gradili svih ovih godina. Činjenica da rastemo kao tim i da publika to prepoznaje daje mi vjetar u leđa. Naravno, postoji i ona pozitivna trema jer želim opravdati povjerenje i pružiti ljudima spektakl. Ovo nije samo moj uspjeh, već uspjeh cijelog benda i ljudi koji su vjerovali u moju glazbu od prvog dana. Svjestan sam da je ovo velika stepenica, ali joj pristupam sa zahvalnošću, kao i velikom željom za dokazivanjem.

Kako balansirate između želje za eksperimentiranjem u zvuku i potrebe da zadržite prepoznatljiv identitet koji publika voli?

Uvijek težim nečem novom, jer ne želim stagnirati kao umjetnik. Eksperimentiranje mi pomaže da ostanem svjež i uzbuđen oko onoga što radim, a to se osjeti i u finalnom zvuku. Nikada ne bih mijenjao zvuk samo radi trenda, nego samo ako to pjesma u tom trenutku zaista traži. Identitet se ne gubi promjenom zvuka, već gubitkom iskrenosti u izvedbi.

Koje Vam je iskustvo s prethodnih koncerata u klubovima i dvoranama najviše pomoglo u pripremi za ovaj nastup?

Svaki koncert me naučio da je kontakt s publikom jako bitan. Naučio sam kako reagirati na nepredviđene situacije, kako “čitati” publiku i prilagoditi se njihovoj energiji u trenutku. Sva ta iskustva su donijela veliko znanje koje sada primjenjujem u pripremi ovog nastupa. Shvatio sam da je energija ista ispred deset ili tisuću ljudi – ako se predaš do kraja.

Na koji način suradnja s bendom pridonosi energiji i dinamici koncerta te kako zajednički oblikujete aranžmane?

Proces oblikovanja aranžmana je vrlo demokratičan, cijenim viziju svakog člana benda i njihov doprinos zvuku. Zajedno isprobavamo različite ideje dok ne kliknemo na onaj pravi “vibe” koji nas sve pokreće. Ta kemija koja se stvori u prostoriji za probe prenosi se direktno na publiku tijekom koncerta. Oni mi daju sigurnost da se mogu prepustiti interpretaciji.

Što Vas je motiviralo da u novijim pjesmama krenete u zvučno hrabrijem i produkcijski bogatijem smjeru?

Motivacija je proizašla iz prirodne potrebe za evolucijom i želje da istražim granice onoga što mogu ponuditi kao autor. Želio sam da zvučna slika bude modernija, ali da i dalje zadrži onu moju prepoznatljivu organsku notu. Hrabrost u zvuku za mene znači ne bojati se pogreške i dopustiti si igru u studiju. Pjesme kao što je “Delusion” tražile su tu širinu i atmosferičnost kako bi se priča ispričala na pravi način. Osjećam da sam sada zreliji i da imam jasniju viziju toga kakav trag želim ostaviti u glazbenom prostoru.

Kako reagirate na usporedbe Vašeg autorskog i vokalnog izričaja s globalnim glazbenim imenima?

Svaka takva usporedba mi laska jer je velika čast biti spomenut u istom kontekstu s imenima koja su oblikovala modernu glazbu. To mi govori da radim nešto što je na razini koju ljudi prepoznaju kao kvalitetnu i relevantnu. Ipak, moj krajnji cilj je uvijek bio i ostao biti najbolja verzija sebe, a ne nečija kopija. Drago mi je ako ljudi u mojoj boji glasa ili načinu sviranja gitare čuju utjecaje koje volim, jer to pokazuje našu zajedničku ljubav prema istoj estetici. Usporedbe su super kao putokaz, ali moj put je samo moj.

Koji je za Vas najveći izazov kada nastupate pred publikom koja Vaše pjesme poznaje i kroz streaming platforme?

Najveći izazov je nadmašiti očekivanja koja se stvore slušanjem studijskih verzija pjesama. Ljudi na streaming platformama čuju savršeno ispoliran proizvod, a moj je zadatak je da uživo pružimo nešto više – sirovu emociju i energiju. Želim da koncertna verzija pjesme bude novo iskustvo, da ih iznenadi neki novi solo na gitari ili drukčija vokalna dionica. Publika koja zna tekstove napamet najljepša je nagrada, ali i najveća odgovornost koju osjećam dok stojim pred njima. Moram ih uvjeriti da je ono što čuju uživo čak i stvarnije od onoga što slušaju u slušalicama. To je ta magija live nastupa kojoj uvijek težim.

Na koji način nagrada Porin utječe na Vaš osjećaj odgovornosti prema publici i struci?

Porin je za mene priznanje struke i potvrda da ono što radim ima vrijednost u očima kolega koje iznimno poštujem. Naravno da to donosi određenu težinu i osjećaj da letvica mora ostati visoko podignuta, ako ne i viša. Ipak, trudim se da me nagrade ne sputavaju u kreativnosti, već da mi budu poticaj za još veći trud. Odgovornost prema publici uvijek je bila primarna, sa statuom na polici ili bez nje. Nastojim ostati skroman i fokusiran na rad, jer se svaki novi projekt dokazuje ispočetka.

Koje emocije želite da publika ponese sa sobom nakon koncerta u Petom kupeu?

Želim da ljudi odu kući s osjećajem ispunjenosti i inspiracije, kao da su na par sati pobjegli u neki ljepši svijet. Volio bih da osjete i moju strast, ali i da pronađu djelić sebe u mojim pričama i melodijama. Glazba ima tu moć da nas poveže na razinama kojih nismo ni svjesni – i to je ono što želim postići tu večer. Nadam se da će ponijeti onaj dobar “umor” od pjevanja i plesa. Ako barem jedna osoba nakon koncerta osjeti da joj je srce malo lakše, moj posao je završen. To je ta razmjena energije koja koncert čini posebnim i nezaboravnim iskustvom za sve nas.

Kako se mentalno i fizički pripremate za nastup u kojem publici pružate energičnu i uvjerljivu izvedbu?

Fizička priprema uključuje disciplinu u vježbanju glasa i održavanju kondicije jer koncert zahtijeva puno snage. No, mentalna priprema je ono što čini razliku; tih nekoliko minuta prije izlaska na scenu provodim u tišini, fokusirajući se na ono što želim prenijeti. Moram se “resetirati” od svih briga i postati potpuno prisutan u tom trenutku, spreman na davanje. Vizualiziram nastup i pokušavam kanalizirati uzbuđenje u kreativnu energiju koja će me nositi. Kad zakoračim na pozornicu, želim se osjećati snažno i sigurno, kako bi publika mogla dobiti moj maksimum. To je neki moj proces, koji mi omogućava da pred publikom iznesem najbolje od sebe.

Koji Vam je savjet ili iskustvo iz ranijih suradnji s glazbenicima najviše pomoglo u vlastitom umjetničkom razvoju?

Najvredniji savjet koji sam dobio bio je onaj da uvijek učim i budem znatiželjan, bez obzira na to koliko uspjeha ostvario. Suradnja s iskusnijim glazbenicima naučila me važnosti slušanja – slušanja drugih dok sviraju, ali i slušanja tišine unutar glazbe. Naučio sam da manje često znači više i da jedan pravi ton može reći više od stotinu onih koji su tu samo radi pokazivanja vještine. Vidio sam kako se profesionalci nose s pritiskom i kako čuvaju strast prema glazbi nakon desetljeća na sceni. To mi je usadilo radnu etiku i svijest o tome da je talent samo početna točka, a sve ostalo je rad i posvećenost.

Što smatrate najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri i zašto Vam je taj trenutak posebno važan?

Moj najveći uspjeh nije nijedna konkretna nagrada ili brojka na internetu, već to što sam uspio ostati vjeran sebi u svijetu koji često traži kompromise. Činjenica da danas mogu stvarati glazbu kakvu volim i da imam publiku koja to cijeni, za mene je vrhunac. Posebno mi je važan trenutak kada sam shvatio da ljudi moje pjesme puštaju u svojim važnim životnim trenucima, od vjenčanja do onih tužnijih dana. To što je moja glazba postala dio nečijeg sjećanja je uspjeh koji se ne može mjeriti nikakvim nagradama. Ponosan sam i na svoj tim, na album prvijenac i na koncerte koji postaju sve veći. Svaki mali korak naprijed koji sam napravio držeći se svojih principa, smatram pobjedom. Taj unutarnji mir koji imam dok stvaram je moj najveći kapital.

Na koji način birate teme koje obrađujete u tekstovima pjesama i koliko one proizlaze iz osobnih promišljanja?

Teme me obično same pronađu, često u trenucima kada o tome uopće ne razmišljam aktivno. One gotovo u potpunosti proizlaze iz mojih osobnih promišljanja, strahova, ljubavi i zapažanja svijeta oko sebe. Ne znam pisati “po narudžbi” ili o stvarima s kojima nemam nikakvu emotivnu poveznicu jer smatram da bi to zvučalo šuplje. Često su to intimni razgovori sa samim sobom koje sam odlučio podijeliti s drugima kroz glazbu. Pišem o prolaznosti, o čežnji, o ljepoti malih trenutaka koji nam često izmiču. Proces pisanja teksta mi je ponekad bolan, ali u konačnici vrlo ljekovit jer izbacujem stvari iz sebe. Najveći mi je kompliment kad mi netko kaže da je u mojoj pjesmi pronašao riječi za ono što on sam osjeća.

Kako gledate na budućnost svoje karijere i koje ciljeve želite ostvariti u sljedećih nekoliko godina?

Cilj mi je nastaviti rasti kao autor i glazbenik, istražujući nove žanrove i produkcijske mogućnosti bez gubitka vlastite biti. Volio bih snimiti još albuma koji će ostati relevantni i nakon što prođu trenutni trendovi. Jedan od velikih snova je i inozemna karijera, jer glazba koju radim nema granica i volio bih je predstaviti i široj publici. Želim i dalje nastupati uživo što je više moguće, jer me ti susreti s ljudima najviše oblikuju. Važno mi je da ostanem sretan u ovom procesu i da nikada ne zaboravim zašto sam počeo svirati u svojoj sobi.

Na koji način suradnja s medijima i promocija utječu na percepciju vaše glazbe u javnosti?

Mediji su važan most između moje glazbe i ljudi koji bi je mogli zavoljeti, i tu suradnju cijenim. Trudim se u intervjuima biti što iskreniji kako bi publika stekla pravu sliku o tome tko sam i što želim poručiti. Ipak, pazim da fokus uvijek ostane na glazbi, a ne na mom privatnom životu, jer pjesme su te koje trebaju pričati moju priču. Dobra promocija može pomoći da pjesma dođe do više ušiju, ali njezina dugovječnost ovisi isključivo o njezinoj kvaliteti. Percepcija u javnosti je nešto na što ne mogu u potpunosti utjecati, ali mogu paziti na svoj integritet. Želim da me ljudi doživljavaju prvenstveno kao predanog glazbenika koji stoji iza svake svoje riječi.

Kako zamišljate sljedeće poglavlje svoje karijere i što biste voljeli da publika prepozna u vašem razvoju?

Sljedeće poglavlje zamišljam kao još hrabriji iskorak u autorskom smislu, možda s još više eksperimentiranja u produkciji i zvuku. Volio bih da publika prepozna moju iskrenu želju za napretkom i da osjete moju zrelost koja dolazi s godinama. Planiram raditi na novim pjesmama, više surađivati s kolegama koje cijenim i proširiti krug ljudi koji slušaju moju glazbu. Važno mi je da prepoznaju tu strast koja ne blijedi, već postaje jača sa svakim novim nastupom. Moja karijera je putovanje na kojem želim istražiti svaku stazu koja mi se otvori. Nadam se da će publika i dalje uživati u toj vožnji sa mnom, jer najbolje tek dolazi.