Valentina Anić za HELLO!: ‘Čoko Jagodica nastala je iz inata, lockdowna i velike ljubavi’

U vrijeme kada je svijet stao, Valentina Anić odlučila je krenuti. Bez poslovnog plana, bez iskustva u poduzetništvu, ali s jasnom željom da stvori nešto drugačije, na Valentinovo 2021. godine rodila se Čoko Jagodica. Iz jedne spontane ideje i nekoliko čokoladnih jagoda nastao je brend koji danas simbolizira ljubav, pažnju i male životne radosti. Čoko Jagodica nije samo slastica – ona je dio prosidbi, vjenčanja, rođendana i intimnih trenutaka koji ostaju u sjećanju. U iskrenom razgovoru za HELLO! mlada poduzetnica govori o počecima iz inata, kaosu prvih narudžbi, ulozi Instagrama, obitelji koja je uskočila kad je bilo najpotrebnije te o snovima koje tek planira ostvariti.

Kako je nastala ideja za Čoko Jagodicu i što te potaknulo da tog dana uopće kreneš u ovu slastičarsku avanturu?

Ideja za Čoko Jagodicu nastala je vrlo spontano, upravo na Valentinovo 2021. godine, u vrijeme potpunog lockdowna. Oduvijek sam voljela slastice, čokoladu i male znakove pažnje koji ljudima izmamljuju osmijeh. Tog dana nisam imala veliki poslovni plan ni razrađenu strategiju, već samo snažan osjećaj da želim pokušati. Budući da je i meni i mojoj mami bio imendan, javili su se ljutnja i frustracija zbog manjka kreativnosti i dosade, osjećaj da nitko nije kreativan i da je sve uvijek isto. Danas u šali znam reći da je Čoko Jagodica nastala iz inata.

Potaknula me želja da spojim kreativnost, emociju i hranu u nešto što ima smisla. Čokoladne jagode činile su mi se savršenim simbolom ljubavi, pažnje i malih životnih radosti. Krenula sam iz znatiželje, ali i iz hrabrosti da izađem iz zone komfora. Taj prvi korak bio je više emocionalan nego racionalan – dok su ljudi zatvarali svoje dugogodišnje poslove zbog pandemije, ja sam odlučila započeti nešto novo; dok je cijeli svijet stajao, ja sam krenula naprijed.

Nisam znala hoće li se ljudima svidjeti, ali sam znala da u to ulažem srce. Motivirala me i želja da stvorim brend koji će ljudima biti povezan s posebnim trenucima. Tog dana shvatila sam da ne želim samo izrađivati slastice, već stvarati iskustvo. Čoko Jagodica krenula je iz male ideje, ali s velikom strašću. Taj početak naučio me da ne moraš imati sve odgovore kako bi krenuo – dovoljno je imati iskrenu namjeru i volju za učenjem putem.

Danas, kada pogledam unatrag, znam da je ta odluka bila ispravna. Taj dan nije bio savršen, ali je bio presudan. Upravo iz tog trenutka nesigurnosti i entuzijazma rodila se Čoko Jagodica.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Možeš li nam opisati svoj prvi proizvod i možda podijeliti neku smiješnu ili zanimljivu anegdotu iz vremena kada si tek počinjala raditi jagodice?

Prvi proizvod Čoko Jagodice nastao je potpuno spontano i bez ikakvog plana da će jednog dana prerasti u brend. Radila sam ga za frendicu koja je slavila takozvani “zabranjeni” rođendan u vrijeme korone, kada su druženja bila ograničena i sve je imalo dozu tajnosti. Htjela sam joj napraviti nešto posebno, malo drugačije od klasičnog poklona. Nisam imala profesionalnu opremu niti posebne sastojke, nego sam koristila običnu Dorina čokoladu i sve što sam u tom trenutku imala kod kuće. Jagode su bile jednostavne, ali rađene s puno pažnje i želje da ispadnu lijepo. Iskreno, tada uopće nisam razmišljala o estetici na način na koji danas razmišljam. Sve je bilo improvizacija i učenje u hodu. Najzanimljiviji dio priče dogodio se na samom rođendanu. Ljudi su počeli slikati te jagode kao da su nešto posebno i neočekivano. Gotovo svi su ih objavili na Instagramu i označavali se međusobno. U vrlo kratkom vremenu krenula su pitanja od kuda su jagode i gdje se mogu kupiti. Meni je to u tom trenutku bilo pomalo smiješno i nestvarno. Nisam imala odgovor jer nije postojalo mjesto gdje se mogu kupiti. Upravo tada sam prvi put pomislila da bi se od toga moglo napraviti nešto više. Ta večer mi je pokazala koliko ljudi reagiraju na male, slatke i personalizirane stvari. Taj prvi proizvod možda nije bio savršen, ali je imao emociju. Upravo ta reakcija ljudi dala mi je vjetar u leđa. Iz jednog “zabranjenog” rođendana rodila se ideja koja je kasnije postala Čoko Jagodica. Danas mi je ta anegdota i dalje jedna od najdražih jer me podsjeća kako je sve krenulo potpuno prirodno i bez forsiranja.

Kada si shvatila da Čoko Jagodica više nije samo hobi nego ozbiljan posao?

Shvatila sam da Čoko Jagodica više nije samo hobi vrlo brzo, gotovo preko noći. Nakon što sam otvorila Instagram profil, nisam imala nikakva velika očekivanja niti sam mislila da će se stvari odmah pokrenuti. Profil sam otvorila više iz znatiželje i želje da vidim hoće li se ljudima svidjeti ono što radim. Već sljedeći dan dogodilo se nešto što me potpuno iznenadilo. Nazvala me gospođa koja je rekla da želi naručiti Čoko Jagodicu za rođendan svoje kćeri. U tom trenutku sam se iskreno počela smijati jer sam bila uvjerena da me netko od mojih prijatelja zeza preko telefona. Mislila sam da je to šala i nisam odmah shvatila ozbiljnost situacije. Tek kad je gospođa počela detaljno objašnjavati što želi i za koji datum, postalo mi je jasno da je narudžba stvarna. Taj poziv me u isto vrijeme razveselio i malo prestrašio. U tom trenutku nisam imala kutije, čokoladu, nisam znala ni kako ću ni šta. Shvatila sam da ljudi koji me ne poznaju žele kupiti moj proizvod. To je bio trenutak kad sam prvi put osjetila odgovornost, a ne samo zabavu. Više se nije radilo o tome da nešto radim za prijatelje, nego za stvarne kupce. Taj poziv mi je otvorio oči i promijenio percepciju svega. Shvatila sam da postoji realna potražnja. Od tog trenutka počela sam ozbiljnije razmišljati o kvaliteti, rokovima i organizaciji. Počela sam učiti kako funkcionira posao, a ne samo hobi. Taj prvi poziv bio je prekretnica. On mi je dao do znanja da Čoko Jagodica ima potencijal postati nešto puno veće. Upravo tada sam shvatila da sam zakoračila u svijet poduzetništva, iako toga u tom trenutku možda još nisam bila potpuno svjesna.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Koji su bili najveći izazovi u prvim mjesecima poslovanja i kako si ih prevladala?

Jedan od najvećih izazova u prvim mjesecima poslovanja bio je s jagodama kao glavnom sirovinom. Jagode su sezonsko voće i dostupne su samo u određenom dijelu godine, a ja sam od samog početka znala da Čoko Jagodica ne smije biti samo sezonska priča. Htjela sam stvoriti ozbiljan posao koji će funkcionirati tijekom cijele godine. Taj problem me u početku dosta mučio jer nisam htjela raditi kompromise po pitanju kvalitete. Bilo mi je važno da jagode budu svježe, lijepe i ukusne bez obzira na godišnje doba. Nakon puno razmišljanja, istraživanja i razgovora s različitim dobavljačima, rješenje sam pronašla u staklenicima. Suradnja sa staklenicima omogućila mi je kontinuiranu dostupnost jagoda i stabilnost u proizvodnji. Taj korak mi je dao sigurnost da mogu planirati unaprijed i prihvaćati veće narudžbe. Osim samog proizvoda, izazov je bila i organizacija vremena. U početku sam sve radila sama, od izrade jagodica do komunikacije s kupcima i pakiranja. Često sam radila do kasno u noć jer sam željela da svaka narudžba bude savršena. Također, bilo je izazovno nositi se s vlastitim strahovima i nesigurnostima. Pitala sam se jesam li dovoljno dobra i hoće li interes splasnuti. Morala sam naučiti vjerovati sebi i svom proizvodu. Učila sam kroz greške i svaku situaciju koristila kao lekciju. Veliki izazov bio je i postavljanje cijena jer sam željela da proizvod bude pristupačan, ali i održiv. S vremenom sam shvatila da moram cijeniti svoj rad. Prevladala sam izazove tako što nisam odustajala na prvu prepreku. Svaki problem sam gledala kao priliku za rast. Upravo ti početni izazovi su postavili temelje Čoko Jagodice kakva je danas.

Jesi li od početka sve radila sama – od izrade jagodica do dostave i promocije? Kako si uspjela sve koordinirati?

Da, od samog početka sam doslovno sve radila sama, od izrade jagodica pa sve do dostave i promocije. U tim prvim fazama nisam imala tim niti ikakvu strukturu, nego samo puno volje i energije. Bila sam i slastičarka i logistika i marketing i prodaja i dostava i PR u isto vrijeme. Često se znam našaliti da sam bila cijela firma u jednoj osobi. Govorila sam da ne želim raditi uredski posao od osam do tri, a na kraju sam si stvorila radno vrijeme od nula do dvadeset i četiri. Ljudi su me znali zvati na mobitel u subotu u jedan ujutro s upitima za narudžbe. U početku mi je to bilo simpatično, ali i pomalo kaotično. Sve sam pokušavala stići sama jer nisam htjela nikoga razočarati. Jedna situacija mi je posebno ostala u sjećanju. Dobila sam narudžbu za čak 520 zahvalnica za vjenčanje i tada mi je postalo jasno da se posao doslovno oteo kontroli. U tom trenutku sam shvatila da ne mogu sve sama. Uključila sam cijelu obitelj i to mi je danas jedna od najdražih uspomena. Deda je slagao kutije, tata je bio zadužen za dostavu, a mama je pakirala zahvalnice. Svi smo radili kao mali pogon, ali uz puno smijeha. Ta situacija me naučila koliko je važno imati podršku. Iako je bilo naporno, osjećala sam ogromnu zahvalnost. Koordinaciju sam uspijevala držati zahvaljujući disciplini, ali i improvizaciji. Učila sam u hodu i snalazila se kako sam znala. Nije bilo savršeno, ali je bilo iskreno. Upravo taj kaos i entuzijazam obilježili su početke Čoko Jagodice. Danas se na te trenutke smijem, ali znam da su me oni izgradili.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Čoko Jagodica danas je prepoznatljiv brend s jakom osobnošću. Kako si se ti osobno promijenila od prvih jagodica do danas, dok brend raste i razvija se?

Na samom početku postojala je jasna razlika između mene i Čoko Jagodice. Tina u privatnom životu bila je opuštena, svoja, pomalo otkačena i spontana, dok je Čoko Jagodica bila strogo poslovna, odmjerena i s velikom dozom opreza. Imala sam osjećaj da moram držati distancu i igrati sigurnu ulogu ozbiljne poduzetnice. Taj period, međutim, nije dugo trajao. Vrlo brzo su me ljudi, pogotovo oni bliski, počeli zvati Jagodice, Jagoda ili Čoko. U tom trenutku sam shvatila da se granica između mene i brenda polako briše. Postalo mi je jasno da ja nisam samo vlasnica brenda, nego da sam njegov sastavni dio. Čoko Jagodica je postala produžetak mene same. Počela sam se i na društvenim mrežama ponašati prirodnije, opuštenije i onako kako se ponašam u stvarnom životu. Prestala sam se skrivati iza “poslovne” verzije sebe. Ljudi su na to reagirali izuzetno pozitivno. Često mi govore da im se sviđa moja pristupačnost i da imaju osjećaj kao da me osobno poznaju. Upravo ta autentičnost dodatno je ojačala brend. S vremenom sam i ja osobno postala sigurnija u sebe i svoje odluke. Naučila sam vjerovati vlastitoj intuiciji. Danas više ne mogu zamisliti život bez Čoko Jagodice. Ona je dio mog identiteta i mog svakodnevnog života. Iskreno se više ni ne sjećam razdoblja prije nego što je postojala. Kako brend raste, rastem i ja s njim. Danas znam da ne moram glumiti nešto što nisam. Najveća promjena je ta što sam prihvatila da sam ja svoj brend i da je upravo to njegova najveća snaga.

Instagram i društvene mreže imali su snažan utjecaj na tvoj rast. Misliš li da bi Čoko Jagodica mogla uspjeti i bez njih?

Iskreno, ne mislim da bi Čoko Jagodica mogla uspjeti bez Instagrama i društvenih mreža, barem ne na način i brzinom kojom je rasla. Društvene mreže su od samog početka bile ključan alat za vidljivost i komunikaciju s ljudima. Kada sam krenula, nalazili smo se u periodu lockdowna, što se na kraju pokazalo kao velika prednost. Svi su bili kod kuće, imali su više vremena i doslovno su “visili” na društvenim mrežama. To je stvorilo savršeno okruženje za jedan vizualno atraktivan proizvod poput čokoladnih jagodica. Instagram je omogućio da se priča o Čoko Jagodici širi prirodno i brzo. Ljudi su dijelili sadržaj, označavali me i preporučivali dalje bez ikakvog forsiranja. Bez klasičnog marketinga, došla sam do velikog broja ljudi. Društvene mreže su mi dale prostor da pokažem i proizvod i sebe. Ljudi nisu kupovali samo jagodice, nego i priču iza njih. U tom periodu lockdowna, društvene mreže su bile mjesto povezivanja i bijega od svakodnevice. Čoko Jagodica je postala mali trenutak veselja u tom vremenu neizvjesnosti. Teško mi je zamisliti isti rast bez tog kanala komunikacije. Bez Instagrama, sve bi išlo puno sporije i teže. Društvene mreže su mi omogućile direktan kontakt s kupcima i brzu povratnu informaciju. Naučila sam slušati publiku i prilagođavati se njihovim željama. Taj odnos je bio presudan za izgradnju brenda. Lockdown, iako izazovan za mnoge, meni je dao priliku da se pozicioniram. U tom smislu, društvene mreže su bile neizostavan dio uspjeha Čoko Jagodice.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Koji ti je bio najneobičniji zahtjev od kupaca i kako si se s tim nosila?

Jedan od najneobičnijih zahtjeva koji sam dobila bio je od žene koja me zamolila da nacrtam nju i njenog muža na jednoj maloj jagodici. U tom trenutku sam se iskreno nasmijala jer sam shvatila koliko ljudi ponekad imaju maštovite ideje. Naravno, takav zahtjev jednostavno nije bio izvediv, koliko god želja bila simpatična. To je bio jedan od onih trenutaka kada moraš postaviti granicu i objasniti što je moguće, a što nije. S vremenom sam shvatila da vrijedi ona izreka “100 ljudi, 100 čudi”. Dobivam zaista svakakve upite i fiks ideje, od kojih su neki vrlo kreativni, a neki potpuno nerealni. U oko devedeset posto slučajeva trudim se izaći u susret kupcima i prilagoditi se njihovim željama. Volim izazove i personalizaciju jer upravo to čini Čoko Jagodicu posebnom. Ipak, onih deset posto zahtjeva su ponekad stvarno nemogući za realizaciju. U takvim situacijama pokušavam iskreno objasniti razloge i ponuditi alternativu. Ono što mi je uvijek u glavi jest činjenica da ove narudžbe nose veliku odgovornost. Čoko Jagodica često je dio najvažnijih dana u životima ljudi. Radila sam jagodice za prosidbe, gdje se u sredini nalazio prsten. Radila sam jagode koje su ukrašavale svadbene stolove. Bilo je jagodica s porukama poput “Hoćeš li mi biti kuma?”. Radila sam i za diplome, rođendane i posebne obljetnice. Posebno su emotivne narudžbe za dostavu ljudima koji se dugo nalaze u bolnici. U svim tim situacijama svjesna sam da ne prodajem samo proizvod, nego emociju. Upravo zato si ne dopuštam površnost. Znam da te trenutke ne smijem iznevjeriti. Ta odgovornost me ponekad opterećuje, ali me istovremeno i motivira. Kada vidim sreću, osmjehe tih ljudi, kada mi pošalju povratnu poruku, ta njihova sreća, podsjeća me zašto sam uopće krenula s Čoko Jagodicom.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost… Gdje vidiš Čoko Jagodicu za nekoliko godina?

Za budućnost imam velike planove i želim da Čoko Jagodica nastavi rasti i razvijati se, ali uvijek zadržavajući svoju autentičnost i posebnu emociju koju nosi. U sljedećih nekoliko godina želim proširiti ponudu i uvesti nove proizvode koji će nadopunjavati jagodice. Također razmišljam o tome da se Čoko Jagodica proširi i izvan lokalnog tržišta, kako bi ljudi u drugim gradovima i državama mogli iskusiti istu radost i ljubav kroz moje proizvode. Za početak..otvaranje malog slatkog lokalčića u centru grada. Gdje će ljudi moći preuzeti odmah gotove jagodice bez prethodne narudžbe, popiti čašu šampanjca i opaliti dobru fotku u slatkom, rozom prostoru. Važno mi je da brend ostane prepoznatljiv po personalizaciji i malim detaljima koji svakom trenutku daju posebnu vrijednost. Planiram razvijati i edukativne projekte, poput radionica za izradu čokoladnih jagodica, jer želim širiti znanje i ljubav prema slatkim trenucima. Također me zanima suradnja s drugim kreativnim ljudima i brendovima koji dijele slične vrijednosti, kako bismo zajedno stvarali nešto novo i uzbudljivo. U budućnosti se vidim i kao mentor mladim poduzetnicima koji žele krenuti u vlastite projekte, dijeleći iskustva i lekcije koje sam sama prošla. Želim da Čoko Jagodica postane simbol malih, ali važnih trenutaka u životima ljudi, neovisno o godišnjem dobu. Naravno, uz sve širenje, važno mi je i dalje biti prisutna u svakom detalju – od samog procesa izrade do interakcije s kupcima. Čoko Jagodica za mene nije samo posao, već dio mog identiteta, i želim da tako i ostane dok se brend razvija. U narednim godinama planiram investirati u tehnologiju i logistiku kako bi proces bio učinkovitiji, ali da pritom ne izgubi dušu. Također želim zadržati emocionalnu povezanost s kupcima, jer mislim da je upravo ona ono što nas izdvaja od drugih brendova. Na kraju, vidim Čoko Jagodicu kao brend koji raste organski, sa srcem i strašću, a koji istovremeno inspirira i širi osmijeh. Za nekoliko godina, nadam se da će biti prepoznata ne samo po proizvodu, nego i po priči koju nosi, po osjećaju koji stvara i po zajednici ljudi koja je voli i prati. I što je najvažnije, želim da taj rast bude održiv i da uvijek ostane povezana sa mnom i mojom osobnom pričom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Koji bi savjet dala ljudima koji žele pokrenuti vlastiti brend ili biznis, ali ih je strah prve stepenice?

Moj savjet svima koji žele pokrenuti vlastiti brend ili biznis, ali ih je strah prve stepenice, bio bi da se prestanu bojati nepoznatog i da jednostavno krenu. Najteže je napraviti prvi korak jer ne znamo što nas čeka i postoji strah od pogrešaka. No upravo je u tim pogreškama najveća lekcija i prilika za rast. Kada sam ja počela s Čoko Jagodicom, nisam imala savršen plan, niti profesionalnu opremu, niti iskustvo u vođenju brenda. Imala sam samo ideju i ogromnu želju da nešto napravim svojim rukama i srcem. Taj prvi korak bio je više emocija nego racionalnog razmišljanja, i upravo je ta iskrenost privukla ljude. Ljudi često čekaju idealan trenutak, ali takav trenutak rijetko postoji. Bitno je krenuti s onim što imamo i učiti u hodu. Kada se prvi put odlučite, sve ostalo dolazi s praksom – naučite kako organizirati vrijeme, kako komunicirati s kupcima i kako rješavati probleme. Također je važno vjerovati sebi i svojoj intuiciji jer nitko ne zna vaš proizvod bolje od vas. U početku ćete raditi puno toga sami i osjećat ćete umor, ali upravo ta posvećenost oblikuje vaš brend. Savjetujem i da se okružite ljudima koji vas podržavaju i vjeruju u vašu ideju, jer njihova energija često daje dodatnu snagu. Ne bojite se pogrešaka – svaka greška je lekcija i vodi vas bliže uspjehu. Važno je i da uživate u procesu i da ga ne shvaćate previše strogo. Kada krenete, stvari se često razvijaju prirodno, iako ih ne možete planirati u potpunosti. Najveći izazov je prepoznati trenutak kada treba reći “da” prilici i kada treba reći “ne” zahtjevima koje ne možete ispuniti. Na kraju, strah prve stepenice nestaje čim napravite prvi korak, i tada shvatite da je ono što ste zamišljali puno realnije i ostvarivije nego što ste mislili. Možda će biti naporno i izazovno, ali upravo u tome leži ljepota i sloboda vođenja vlastitog brenda. I ono najvažnije – krenite sada, jer savršen trenutak možda nikad neće doći, a svaki mali korak vodi vas bliže ostvarenju sna. P.S.u mene nitko nije vjerovo, pa evo di sam sad, ne slušajte nikog osim sebe haha

Ako bi mogla osmisliti savršenu čoko-jagodicu iz snova, što bi sve sadržavala?

Kad razmišljam o savršenoj čoko-jagodici iz snova, odmah mi na pamet pada podjela koju često koristim u šali – jagodice koje su “fine” i jagodice koje su “lijepe”. “Lijepe” jagodice su one koje su vizualno spektakularne, pomalo fancy, ukrašene perlicama, jestivim zlatom ili raznim detaljima koji ih čine savršenim za stol, za fotografije i za sve one trenutke kada ljudi žele pokazati ljepotu i pažnju u detalju. Kod tih jagodica estetika je ključna, svaki detalj je pomno promišljen kako bi sve izgledalo skladno i luksuzno. S druge strane, tu su “fine” jagodice, koje su više klasične i posvećene okusu i teksturi. U njih ubacujem kombinacije poput kokosa, krokanta, suhog voća ili sitnih čokoladnih dodataka. One nisu toliko ekstravagantne, ali daju užitak u okusu i sadrže element iznenađenja u svakom zalogaju. Savršena čoko-jagodica iz snova bi kombinirala najbolje od oba svijeta – izgled koji oduzima dah i okus koji iznenađuje i razveseljava. Volim da svaka jagodica ima svoju osobnost, da bude i za oči i za nepce. Zamislila bih ih tako da ljudi odmah osjete emociju dok je gledaju, a još više dok je probaju. Svaka jagodica iz snova bila bi ručno rađena s ljubavlju i pažnjom. U suštini, mislim da je već sad svaka moja Čoko jagodica, jagodica iz snova. Na kraju, ona savršena jagodica je ona koja izaziva osmijeh, iznenađenje i radost u svakom trenutku – i to je ono što mene i dalje inspirira da svaki dan stvaram nešto novo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Čoko jagodica (@coko_jagodica)

Koja je tvoja osobna ‘omiljena kombinacija’ okusa? Postoji li tajni favorit?

Ukusi su stvarno različiti, ali nekakva klasika u ovih 5. Godina, da moram izdvojit, ljudi najviše vole bijelu čokoladu s kokosom, rozu čokoladu bez ikakvih ukrasa i klasičnu smeđu s čoko mrvicama. Moj favorit, od svih tih silnih okusa definitivno bez razmišljanja jagoda u smeđoj čokoladi posipana s krokantom (sjeckani lješnjak)

Da moraš opisati Čoko Jagodicu jednom riječju ili jednim osjećajem, koja bi to bila?

Ljubav – jer sve radim s puno pažnje i srca, a jagodice su simbol malih znakova ljubavi.

Kad pogledaš unatrag na početak, što bi danas rekla sebi od prije 5 godina – kao da šalješ malu čokoladnu poruku sebi iz prošlosti?

Budi hrabra, vjeruj svojoj ideji i ne paničari kad stvari ne idu po planu – sve će se posložiti. Tada još nisam znala koliko će Čoko Jagodica rasti i koliko će me taj put naučiti. A i malo bih se nasmijala sebi i dodala: “I da, pripremi se na tone čokolade i beskonačne narudžbe, jer to je samo početak!”

PROČITAJTE: Otkrivamo vam recept – Najbolja niskokalorična čokoladna torta nakon koje nema kajanja

Kad bi netko za deset godina radio intervju s tobom, što bi voljela da tada kažu o Čoko Jagodici i o svemu što je postala?

Za deset godina voljela bih da su svi barem nekad čuli za Čoko jagodicu, da ljudi kažu da je Čoko Jagodica postala brend koji nije samo proizvod, nego i mali trenutak sreće i radosti u životima ljudi. Željela bih da spomenu kako je ostala vjerna svojim vrijednostima – pažnji, kvaliteti, autentičnosti i ljubavi prema detalju – bez obzira na rast i širinu poslovanja. Voljela bih da pričaju o tome kako je inspirirala ljude, kako je stvarala osmijehe, spajala obitelji, prijatelje i zajednice kroz male, ali posebne trenutke. Nadam se da će istaknuti koliko je brend povezan s osobnim pričama, koliko su ljudi kroz jagodice doživjeli emociju i osjećaj posebnog trenutka. Voljela bih da kažu da Čoko Jagodica nije samo komercijalni uspjeh, nego i priča o hrabrosti, kreativnosti i strasti jedne osobe koja je krenula od nule. Željela bih da ljudi istaknu koliko je pristupačna i topla, koliko je postala dio života i uspomena svojih kupaca, da me vide kao prijatelja. Također volim zamišljati da će pričati o tome kako je moj brend otvorio vrata suradnjama i novim projektima, kako je podržavao i nadahnjivao druge male poduzetnike. Voljela bih da kažu da je Čoko Jagodica bila prepoznatljiva po detaljima i emocijama koje su prenosile svaka jagodica i svaki poklon. Da se pamti ne samo po proizvodima, nego i po zajednici ljudi koja je voljela brend i dijelila ga dalje. Voljela bih da se govori o iskrenosti i trudu koji stoji iza svakog proizvoda. I najviše od svega, voljela bih da kažu da Čoko Jagodica i dalje izaziva osmijehe, donosi radost i da je ostala vjerna svojoj misiji – stvarati male, ali nezaboravne trenutke u životima ljudi.