Ovo nije samo pjesma: Lana Mandarić progovara o osobnoj drami koju je pretočila u pjesmu TAMA

Iako je Dora natjecanje koje privlači mnoge kontroverze i priče o netransparentnosti, Lana naglašava da nije imala negativna iskustva i da vjeruje u pošten rad žirija. Pritom priznaje da postoji prirodan pritisak i tenzija, osobito za mlade izvođače koji još nemaju etabliran status u glazbenoj industriji. Lana se s tim izazovima suočava smireno i profesionalno, zahvaljujući iskustvu stečenom tijekom nastupa na Dori 2024. i drugim glazbenim projektima. Pjesma Tama rezultat je dugotrajnog procesa stvaranja, uključujući suradnju s tekstopiscem Zoranom Šiljeg i producentom Markom Drežnjakom, koji su joj pomogli oblikovati finalnu verziju skladbe. Lana ističe da joj je osobno važno sudjelovati u svim fazama nastanka pjesme, od aranžmana i produkcije do snimanja pratećih vokala i finalnog miksanja.

Emocionalna snaga pjesme leži u iskrenosti i dubini teksta, a refren i dinamika skladbe osmišljeni su tako da publiku doista dotaknu. Lana smatra da je kreativni proces i interpretacija pjesme na pozornici jednako važan kao i tehnička izvedba. Natjecateljski aspekt Dore, prema njenim riječima, treba promatrati kao priliku za prezentaciju glazbe, a ne kao borbu ili sukob. Pjesma Tama govori o trenutnim emotivnim padovima i unutarnjoj tami, ali istovremeno nosi poruku o pronalasku svjetla i snage u sebi. Lana vjeruje da je transparentnost natjecanja ključna, ali i da bi glasovi inozemne publike mogli dodatno osigurati objektivnost i priznanje kvalitetnim, mladim izvođačima. Svojim angažmanom na Dori 2026. Lana pokazuje koliko je važna profesionalna priprema, fokus i mentalna stabilnost za izvedbu pred velikom publikom.

Njena iskustva iz obiteljske podrške dodatno jačaju njezino samopouzdanje i osjećaj sigurnosti na pozornici. Pjesme koje Lana stvara uvijek odražavaju njezin emocionalni svijet i osobni glazbeni identitet, a Tama je jedan od najsnažnijih primjera toga. U medijima, uključujući i HELLO! magazin, Lana je opisana kao izvođačica koja svojom pojavom i glasom ostavlja snažan dojam i nosi poruku svojih pjesama. Kritike i komentari koje Lana dobiva doživljava profesionalno i konstruktivno, uz naglasak na vlastiti razvoj i učenje iz svakog nastupa.

PROČITAJTE: Lana Mandarić i “Tama” – Mračna atmosfera, jak refren i velika ambicija

Za mlade izvođače poput Lane, Dora predstavlja priliku da pokažu svoj talent i povežu se s publikom, ali i izazov u kojem se testira sposobnost nošenja s pritiskom i očekivanjima. Lana je svjesna da uspjeh na Dori ne dolazi samo kroz popularnost ili poznatost, već kroz kvalitetu pjesme, iskrenost izvođača i emotivnu povezanost s publikom. Nastup na Dori 2026. za nju je prilika da demonstrira sve svoje vještine, kreativnost i predanost glazbi.

PROČITAJTE: Od festivala do Dore – Lana Mandarić priprema iznenađenje s pjesmom ‘Tama’

Ona se ne boji velikih očekivanja jer je naučila pretvoriti tremu u energiju koja je nosi kroz izvedbu. Pjesma Tama bit će predstavljena uz pažljivo osmišljenu scensku koreografiju i vizualni koncept, a Lana i njen tim nastoje da svaki detalj doprinese cjelovitom dojmu. U konačnici, Lana Mandarić nastupa s jasnom vizijom i profesionalnim pristupom, a publika i mediji mogu očekivati emotivno snažan i tehnološki sofisticiran nastup. Za nju je svaki nastup prilika da kroz glazbu prenese poruku, poveže se s ljudima i pokaže svoj jedinstveni identitet. S Dorom 2026., Lana potvrđuje svoj status jedne od najperspektivnijih mladih glazbenica u Hrvatskoj.

Kada ste shvatili da glazba neće biti samo hobi, već pravi životni poziv?

Shvatila sam to kada sam počela pisati vlastite pjesme i prvi put osjetila što znači stvarati glazbu. U tim trenucima potpuno bih izgubila pojam o vremenu, a sve oko sebe jednostavno bi nestalo. Pisanje pjesama postalo je moj način izražavanja emocija koje inače ne bih mogla izgovoriti. Osjetila sam da me taj proces ispunjava na način koji ništa drugo ne može zamijeniti. Kroz stvaranje sam bolje upoznala samu sebe i otkrila što mi je zaista važno. Svaka pjesma koju napišem donosi mi novi uvid u to tko sam i što osjećam. Taj proces me uči fokusiranju i prepustiti se idejama. Pisanje mi pomaže da svoje emocije pretočim u nešto opipljivo i stvarno. Dok stvaram, osjećam se slobodno i autentično. Svaka pjesma nosi dio mene i mojih iskustava. Glazba mi je postala prirodna potreba, a ne samo zanimacija. Stvaranje mi daje osjećaj smisla i prostor u kojem mogu biti potpuno svoja. Taj osjećaj motivira me da nastavim raditi i istraživati. Kroz pjesme se povezujem sa sobom na način koji ništa drugo ne može pružiti. Stvaranje glazbe postalo je moj životni način izražavanja.

Koji je bio prvi trenutak kada ste osjetili da publika stvarno reagira na vaš glas?

Sve je počelo još u osnovnoj školi, tijekom božićne mise u crkvi, kada sam pjevala pjesmu All I Want for Christmas Mariah Carey. Bila sam vrlo mlada i, iskreno, više uzbuđena nego svjesna svega što se oko mene događalo. No već nakon prvih taktova osjetila sam tišinu i pažnju publike. Ljudi su me slušali, gledali i reagirali na moj glas. Taj osjećaj povezanosti bio je nešto potpuno novo i neočekivano. Nakon nastupa dobila sam mnogo toplih reakcija koje su me duboko dirnule. Prvi put sam shvatila da glas može prenijeti emociju i dotaknuti druge. Taj trenutak duboko mi se urezao u sjećanje. Bio je to mali, ali snažan znak da glazba ima moć povezivanja. I danas se često vraćam tom osjećaju kad god stanem na pozornicu.

Kako biste opisali svoj glazbeni stil u tri riječi, i zašto baš te?

Svoj glazbeni stil opisala bih kao emotivan, iskren i dinamičan. Emocija je uvijek temelj svake moje pjesme, bilo da govorimo o ljubavi, gubitku, čežnji ili unutarnjoj borbi. U pjesmama poput More ili Za tebe nema mjesta trudim se biti potpuno iskrena i prenijeti vlastita iskustva. Pjesma A što ću kada volim te otkriva moju vedru i zaljubljenu stranu izraza, osjećajnost koja je nježna, nostalgična i iskrena u svojem srcu. Iskrenost mi je važna jer pišem i pjevam ono što uistinu osjećam, bez glume ili pretvaranja. Dinamičnost se ogleda u spoju intimnih, nježnih trenutaka s modernim pop i elektroničkim elementima, što posebno dolazi do izražaja u pjesmama poput Opsesija. Svaka pjesma za mene je mali dnevnik, odraz mog trenutnog emocionalnog stanja. Volim kontrast između ranjivosti i snage jer time glazbi dajem ritam i energiju. Za mene glazba nije samo zvuk, već osjećaj i iskustvo koje povezuje mene i publiku. Upravo zato ove tri riječi najbolje opisuju moj glazbeni identitet.

Postoji li pjesma ili nastup koji vam je promijenio pogled na karijeru?

Moj prvi nastup na Dori bio je poseban jer sam dobila priliku izvesti svoju prvu pjesmu, koja je ujedno bila i autorska. Tog sam trenutka osjećala mješavinu uzbuđenja i nervoze, ali i veliku odgovornost. Shvatila sam da zaista dobro „plivam“ u stresnim situacijama poput nastupa na tako važnom i velikom događaju. Iako je trema bila prisutna, ubrzo sam osjetila da mi ništa ne može, da se mogu pouzdati u sebe i svoj glas. Tijekom nastupa zapravo sam uživala u svakom trenutku – u svjetlima, glazbi i reakcijama publike. Bilo je to iskustvo koje mi je pokazalo koliko mogu ostati smirena i fokusirana pod pritiskom. Osjetila sam da svaki nastup nosi svoju energiju i da je upravo ta energija ono što nas vodi dalje. Taj trenutak dao mi je samopouzdanje da se mogu nositi sa svim izazovima koji dolaze s velikim scenama. Naučila sam koliko je važno vjerovati u sebe i u ono što stvaraš. Od tada svaki nastup doživljavam kao priliku da uživam, a ne kao test koji me može nadvladati.

Kada se osvrnete na svoj glazbeni put do danas, koji je bio najveći izazov i kako ste ga prevladali?

Najveći izazov u mojoj karijeri bio je stati na pozornicu tijekom prve sezone showa Superstar. Tek sam otprilike u polovici showa shvatila koliko ljudi zapravo prate emisiju. Počela sam primjećivati reakcije: ljudi su me pozdravljali na ulici i u tramvaju dok sam putovala do faksa, i tada je pritisak postao stvarno opipljiv. Bilo je izazovno nositi se s tolikom pažnjom i anksioznošću koja je dolazila s tim. Morala sam naučiti kako ne dopustiti da me strah ili nervoza spriječe u stvaranju glazbe i nastupanju. Svaki je nastup postao prilika da se suočim sa svojim strahovima i da ih prevladam. Shvatila sam koliko je važno vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Taj proces naučio me da je anksioznost prirodan dio puta, ali je ne treba potcijeniti. S vremenom sam uspjela kanalizirati tu energiju u nešto pozitivno i kreativno. Na kraju me to iskustvo ojačalo i dalo samopouzdanje da nastavim graditi svoj glazbeni put bez straha.

Vaša majka, Zorana Šiljeg, također je nastupala na Dori. Kako je njezina karijera utjecala na vaš glazbeni razvoj?

Moja majka me nikada nije zamarala svojim glazbenim putem, ali oduvijek mi je bila velika podrška u kreativnom stvaranju. Još dok sam bila mala, željela je da budem blizu umjetnosti – bilo kroz ples, sviranje klavira ili likovne radionice. Uvijek je poticala moju znatiželju i maštu, ali nikada nije vršila pritisak niti pokušavala oblikovati moj put. Naučila me da kreativnost dolazi iz slobode i uživanja u procesu, a ne iz očekivanja drugih. Njezina podrška davala mi je hrabrost da isprobavam nove stvari i istražujem različite načine izražavanja. Kroz njezin primjer shvatila sam koliko je važno voljeti ono što radiš i biti predan tome. Oduvijek je vjerovala u moje sposobnosti i poticala me da gradim vlastiti umjetnički identitet. Ponekad mi je samo njezina prisutnost i pohvala značila više nego bilo kakav konkretan savjet. Ta sloboda i povjerenje oblikovali su moj odnos prema glazbi i umjetnosti. Zahvalna sam što sam od malih nogu imala takvu podršku i inspiraciju.

Koji vam je savjet od majke najviše pomogao u glazbenoj karijeri?

Dogode se trenuci kada pomislim na glazbeni put moje majke i tada se uvijek iznova inspiriram. Cijenim sve što je postigla dok se bavila glazbom i koliko je bila posvećena svemu što radi. Ono u čemu joj se najviše divim jest njezina radna etika i predanost koju je imala u svom glazbenom radu. Velik je glazbenik i tekstopisac, i uvijek sam se divila načinu na koji je stvarala, kako je pristupala nastupima i pjesmama. Kada razmišljam o svom putu, njezin primjer daje mi motivaciju da ne odustajem i da radim s istom strašću. Uči me da je uspjeh rezultat kontinuiranog truda, discipline i ljubavi prema umjetnosti. Nadam se da ću jednoga dana uspjeti stvarati glazbu na način sličan njezinom, s istom iskrenošću i predanošću. Njezina karijera pokazuje koliko je važno biti autentičan i vjerovati u sebe. Svaki put kada se usporedim s njom, to mi služi kao inspiracija, a ne pritisak. Upravo zbog toga osjećam veliku zahvalnost što imam takav primjer u svom životu.

Imate li trenutke kada se uspoređujete s majkom, i kako se nosite s tim?

Iskreno, vrlo rijetko se uspoređujem sa svojom majkom. Premda imamo sličnu boju glasa, naši glazbeni izričaji različiti su. Vrijeme u kojem se ona bavila glazbom ipak je puno drukčije od sadašnjeg. Razlika je u svemu – od načina stvaranja glazbe i temeljne produkcije do pojavljivanja u javnosti i predstavljanja publici. Stilovi glazbe i vokalne interpretacije također se znatno razlikuju.

Postoji li pjesma vaše majke koju posebno volite i koja vas inspirira?

Jedna od pjesama moje majke koja me posebno inspirira jest Lutka od slame, koju je skladala uz tekst Nenada Ninčevića. Ta pjesma nosi posebnu emociju i priču koja ostavlja snažan dojam svaki put kad je slušam. Već kao dijete osjećala sam koliko je duboko povezana s emocijama i životnim iskustvima, i ta me iskrenost oduševljava i danas. Lutka od slame inspirira me jer pokazuje kako glazba može biti iskrena, snažna i puna karaktera, a istovremeno dirljiva i osobna. Pjesma zrači emocijom koju lako prepoznaš i u kojoj se možeš pronaći, bez obzira znaš li tko je pjevačica. Volim način na koji tekst i melodija grade osjećaj dubine i priče koju osjećaš dok je slušaš. Ta pjesma često me podsjeti da je iskrenost u izrazu ono najvažnije u umjetnosti. Daje mi motivaciju da i sama težim stvaranju koje nosi istu dubinu emocija. Lutka od slame jedna je od mojih najdražih pjesama, ne samo zato što ju je izvela majka, nego jer pogađa srž onoga što glazba znači. Zbog toga mi je posebno važna i uvijek mi znači kada je ponovno čujem.

Koliko vam obiteljska podrška znači u trenucima kada se pripremate za velike nastupe?

Obiteljska podrška znači mi nevjerojatno puno, posebno kada se pripremam za velike nastupe. Znam da imam ljude oko sebe koji vjeruju u mene i moje sposobnosti, i to mi daje mir i samopouzdanje. Kada osjećam nervozu ili tremu, često mi je dovoljan razgovor s njima ili njihova riječ ohrabrenja da se opustim i usredotočim na ono što radim. Njihova prisutnost, bilo fizički ili emotivno, daje mi osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Podsjećaju me da nastupi nisu samo test, nego prilika da uživam u glazbi i dijelim svoje emocije. Njihova podrška pomaže mi zadržati fokus na kreativnom dijelu, a ne na strahovima. Zbog nje osjećam da mogu ići dalje čak i kada su nastupi izazovni i pritisak velik. Pomaže mi da ostanem smirena i koncentrirana te omogućuje mi da rastem i napredujem u glazbi. Za mene je obiteljska podrška temelj koji me čini sigurnom u ono što radim.

Sjećate li se prvog puta kada ste stali na pozornicu Dore? Kakav je bio osjećaj?

Sjećam se prvog puta kada sam stala na pozornicu Dore i osjećaj je bio fascinantan i intenzivan. Bilo je puno uzbuđenja, ali i lagane treme koju sam uspjela pretvoriti u energiju koja me pokretala kroz nastup. Taj trenutak bio je poseban jer sam izvodila svoju prvu autorsku pjesmu i shvatila koliko mi znači iskazati se vlastitom glazbom pred tolikom publikom. Osjetila sam ponos i radost što sam dobila priliku biti dio tako važnog događaja. Istovremeno sam bila svjesna odgovornosti i želje da izvedem sve najbolje što mogu. No ubrzo sam osjetila kako se potpuno prepuštam trenutku i uživam u glazbi, svjetlima i cijelom iskustvu nastupa. Taj prvi nastup pokazao mi je koliko mi scena odgovara i koliko mogu ostati smirena i koncentrirana, čak i pod pritiskom. Osjećaj nakon nastupa bio je neopisivo ispunjavajući – kombinacija olakšanja, radosti i motivacije za dalje. Tog trenutka shvatila sam koliko volim glazbu i koliko mi znači svaki susret sa scenom. Taj prvi izlazak na pozornicu Dore zauvijek je oblikovao moj pogled na nastupe i karijeru.

Koje ste lekcije naučili iz svog prvog Dore iskustva koje su vam pomogle danas?

Iz svog prvog iskustva na Dori naučila sam mnogo toga što mi i danas pomaže. Prva lekcija jest vjerovati u sebe i u pjesmu koju izvodim, bez obzira na pritisak i okolnosti. Naučila sam kako tremu pretvoriti u energiju koja me nosi kroz nastup, umjesto da me sputava. Shvatila sam koliko je važno ostati smirena i potpuno prisutna u trenutku, jer tada nastup zaista „živi“. Svaki detalj, od izraza lica do pokreta, može napraviti veliku razliku u izvedbi. Greške više nisu strašne, nego prilike da se nauči i napreduje. Naučila sam cijeniti tim i ljude oko sebe, jer njihova podrška mnogo znači. Također sam shvatila koliko je važno uživati u procesu, a ne samo razmišljati o rezultatu. Svaki nastup me uči kako balansirati između profesionalnosti i vlastitog autentičnog izraza. Naučila sam i koliko koncentracija i priprema utječu na samopouzdanje na pozornici. S tim iskustvom sada mogu lakše kontrolirati stres i fokusirati se na pjesmu. Svaka nova izvedba podsjeća me na vrijednost učenja iz prošlih iskustava. Shvatila sam da scena nije samo test sposobnosti, nego prilika da pokažeš tko si kao umjetnik. Naučila sam koliko je energija izvođača važna za cijeli nastup. To prvo iskustvo na Dori zaista mi je pokazalo kako voljeti svaki trenutak na pozornici i uživati u glazbi koju stvaram.

Kako ste se pripremali za svoj prvi nastup na Dori i što biste promijenili da možete vratiti vrijeme?

Pripreme za moj prvi nastup na Dori bile su intenzivne i uzbudljive. Svaki sam dan vježbala pjesmu, fokusirajući se na fraze, dinamiku i interpretaciju, ali i na kontrolu daha i artikulaciju. Paralelno sam radila na mentalnoj pripremi, jer sam znala da će pritisak biti velik i željela sam ostati pribrana. Provodila sam vrijeme gledajući snimke nastupa drugih izvođača i razmišljala kako najbolje prenijeti emociju svoje pjesme. Također sam eksperimentirala s pokretima i izrazom tijela kako bi izvedba bila prirodna i skladna. Ako bih mogla vratiti vrijeme, više bih se opustila i dopuštala sebi da spontano reagiram u trenutku. Shvatila sam da previše razmišljanja o svakom detalju može ograničiti slobodu izraza. Naučila sam koliko je važna koncentracija i prisutnost, ali i sposobnost da se prepustiš intuiciji. Pripreme su mi pokazale koliko fizička i mentalna disciplina idu ruku pod ruku s kreativnošću. Svaki korak pripreme, od vježbanja do vizualnih ideja, pomogao mi je da se osjećam sigurnije na pozornici. Taj proces također mi je otkrio koliko je važno slušati vlastiti instinkt i vjerovati u ono što stvaram. Danas nastojim iskoristiti svaku priliku da naučim nešto novo iz priprema i nastupa. Naučila sam da svaki detalj ima svoju težinu, ali da se pravi osjećaj prenosi kroz iskrenu izvedbu. Taj prvi nastup bio je pravo otkriće i iskustvo koje ću dugo pamtiti.

Koliko vam je važan dojam žirija u odnosu na reakciju publike na Dori?

Dojam žirija svakako ima svoju važnost jer pruža stručno mišljenje i perspektivu te može pomoći da se uoči što se može poboljšati. Ipak, reakcija publike za mene je često važnija jer odmah osjetim kako pjesma funkcionira u stvarnom trenutku. Kada nastupam, najviše pazim na to kako pjesma zvuči i kako se osjećam dok je pjevam. Publika daje iskrenu i neposrednu povratnu informaciju, što je dragocjeno i omogućuje mi osjećaj stvarnosti izvedbe. Naravno, mišljenje žirija cijenim i uzimam ga u obzir, ali ne dopustim da me previše opterećuje. Dobar nastup za mene znači da se osjećam autentično i zadovoljno izvedbom. Reakcija ljudi u publici često mi daje dodatnu energiju i motivaciju da idem dalje. Pokušavam balansirati između profesionalnog pogleda žirija i spontane reakcije publike. S vremenom sam naučila da nije svaki trenutak savršen, ali da iskrenost i prisutnost vrijede više od same ocjene. Važno mi je i da pratim vlastite osjećaje jer oni pokazuju koliko pjesma stvarno funkcionira. Ponekad reakcija publike iznenadi i inspirira me da na nastupu dam još više. Žiri može pružiti smjernice i kritiku, ali energija i osjećaj publike pomažu mi da rastem i napredujem. Svaki nastup prilika je za učenje, a kombinacija žirija i publike daje cjelovitu sliku. Na kraju, najvažnije mi je da pjesma bude iskrena i da osjećam da je prenijela ono što sam željela. To mi pomaže da svaki nastup doživim kao iskustvo i priliku za razvoj.

Postoji li neki backstage trenutak s prvog puta na Dori koji vam je ostao u sjećanju?

Kada mi je majka prvi put pokazala tekst pjesme Tama, odmah sam se oduševila njegovom dubinom i tematikom. Već tada sam osjetila koliko snažnu poruku nosi – o borbi tame i svjetla koja postoji u svima nama. Melodiju smo razvijale zajedno i odmah sam osjetila kako prirodno sjeda u moj glas i stil. Ono što mi je posebno fascinantno jest da se pjesma može interpretirati na mnogo različitih načina i da se svatko može pronaći u njoj. Nije važno jeste li žena ili muškarac – borba se odvija u svima nama, i upravo to čini pjesmu univerzalnom. Osjetila sam i veliku odgovornost prenijeti pjesmu na scenu s istom iskrenošću i snagom koju nosi tekst. Odmah sam znala da će Tama biti emotivan i intenzivan izazov, ali i prilika da pokažem svoju autentičnost. Pjesma me potaknula da razmišljam o vlastitim osjećajima i iskustvima dok pjevam. Već u prvom trenutku shvatila sam da će svaka izvedba biti drugačija, ovisno o tome tko sluša i kako se poveže s pjesmom. Taj osjećaj motivirao me da radim na svakom detalju i na izvedbi koja će pjesmu učiniti potpunom.

Kada ste prvi put čuli melodiju i tekst pjesme Tama, što vam je bilo prvo što ste osjetili?

Tekst za pjesmu Tama napisala je Zorana Šiljeg. Kao što je poznato, cijeli moj glazbeni opus nastao je u suradnji između nas dviju. Čim sam čula tekst, znala sam da je riječ o nečemu posebnom. Jako su me dirnuli stihovi pjesme, koje svatko tko se i malo udubi može proživjeti i prisjetiti se vlastitih životnih situacija. Tekst ima izuzetno snažnu poruku jer govori o trenucima kada smo preplavljeni negativnostima svakodnevnog života, bilo kroz vlastita emocionalna stanja ili vanjske okolnosti. Najvažniji je kraj pjesme, koji progovara o žudnji za svjetlom i pronalasku izlaza iz prividno bezizlaznih situacija. Glazba je nastala kroz naš zajednički rad i vjerujem da smo uspjeli spojiti glazbu i tekst u cjelinu koja prenosi emociju potrebnu za svaku dobru pjesmu. Već prve reakcije ukazivale su na to da smo uspjele, i jako se radujem nastupu i daljnjim komentarima o pjesmi Tama.

Koliko ste sudjelovali u kreiranju aranžmana i produkcije pjesme Tama?

Volim biti uključena u sve aspekte stvaranja glazbe, što uključuje aranžman i produkciju. Tako je bilo i ovoga puta. Srećom, imam izuzetno strpljivog i dobronamjernog aranžera i producenta, Marka Drežnjaka, koji je strpljivo prihvatio moj perfekcionizam i energiju koju ulažem u svaki detalj stvaranja glazbe. Naravno, svatko ima autonomiju u svom radu, pa tako i on kada je aranžirao pjesmu. No proces stvaranja pjesme uvijek je suradnja – ja sam ukazivala na dijelove koje bih eventualno izbacila ili dodala, a volim imati utjecaj i u produkciji. Naravno, spremna sam prihvatiti intervencije drugih, ako smatram da su argumentirane i da poboljšavaju pjesmu.

Možete li opisati proces snimanja pjesme – od prvih ideja do finalnog mastera?

Ljudi koji čuju novu pjesmu često nisu svjesni koliko vremena i truda je uloženo u njezino stvaranje. Na početku imate ideju koju kreativno izražavate kroz tekst ili melodiju. Ponekad nastane tekst, a ponekad melodija – što postaje osnova za demo snimku koju aranžer dalje oblikuje. Slijede sati razgovora, eksperimentiranja i usuglašavanja najboljih rješenja za pojedine dijelove pjesme. Potom pristupamo snimanju u studiju na pripremljenu matricu aranžera. U tome uživam jer osim glavnog vokala, snimam i prateće vokale, što je vrlo kreativan čin. Nakon toga aranžer i producent biraju najbolje trake i izrađuju finalnu verziju koja se potom sluša i, po potrebi, doradjuje dok svi zajedno ne kažemo: „To je to!“ Bez tog završetka, stvaranje bi bilo beskonačno jer uvijek misliš da nešto možeš bolje.

Što za vas znači naslov pjesme Tama i koju emociju želite prenijeti publici?

Riječ „tama“ ima višestruka, uglavnom negativna značenja. Tekst pjesme zaista govori o mračnim trenucima i situacijama kroz koje prolazi svaki čovjek – unutarnjim borbama, strahovima, očaju ili vanjskim okolnostima na koje ne možemo utjecati. Međutim, pjesma kroz sve to nosi poruku svjetla za kojim žudimo i koje na kraju pronalazimo. Dok smo u tami, sve nam se čini bezizlazno, ali kroz ljepotu života često dolazi do pozitivnog ishoda. Ako se i ne dogodi, važna je naša stalna čežnja i nastojanje da dođemo do svjetla.

Kakav vizualni koncept ste zamislili za svoj nastup na Dori s ovom pjesmom?

Mnoge moje kolege taje vizualni koncept koji pripremaju. Ja ne vidim razlog za to i rado ću odgovoriti na vaše pitanje. Kako se radi o modernoj stvari brzog ritma, na pozornici će uz mene nastupiti plesači poznatog plesnog studija TransForm Crew i vjerujem da ćemo svi zajedno ostaviti i dobar vizualni dojam. Za cjelokupan scenski nastup odgovoran je umjetnički direktor Davor Worda Ćiković koji će sa svojim suradnicima iz TF Royal Agency brižljivo pripremiti sve aspekte uspješnog nastupa. I sami znate da dobar nastup nije samo dobro pjevanje. Važno je i svjetlo, led ekrani s prethodno pripremljenim grafičkim prikazima… Tu se radi o jednom zaista kompliciranom procesu u koji je uključen veliki broj ljudi. Stoga sam zaista zahvalna na mogućnosti da surađujem s velikim profesionalcem kao što je Davor koji će, nadam se, sve te stvari čvrsto držati u svojim rukama.

Koji instrument ili detalj u aranžmanu pjesme smatrate ključnim za njen efekt?

Teško mi je odgovoriti na ovo vaše pitanje. To je kao da majku pitate koje joj je dijete najdraže. Svaki dio pjesme je rezultat kreativnog nastojanja da prenesete emociju i svi ti pojedini dijelovi čine jednu cjelinu koju zovemo pjesma. Naravno, pjesma ima svoju dinamiku i svoju strukturu. Svi prepoznajemo da je nešto uvod, pa onda uglavnom imamo nekakve prijelaze te na kraju refren gdje se događa eksplozija. Ono što držim posebnošću ove pjesme je njena dinamika. Naime, ako pozorno poslušate uvidjet ćete kako u pjesmi koja traje svega tri minuta imate nekoliko promjena ritma, stalnu izmjenu dinamičnih dijelova i onih gdje pjesma “padne” kako bi se stvorilo očekivanje za novi uzlet. Stoga preporučujem svima koji možda do sada nisu čuli pjesmu Tama da je poslušaju i da obrate pažnju na to.

Planirate li scenskim nastupom u Dori ispričati neku priču ili ostaviti prostor za interpretaciju publike?

Naravno, svakako ćemo nastojati ispričati priču, pokušati spojiti tekst i glazbu pjesme sa scenskim nastupom, kako bismo dočarali sve ono što bi pjesma trebala dati publici. Ljepota umjetnosti je u tome što svi različito gledamo na umjetničko djelo i svatko od nas ima neku svoju interpretaciju. Ona je osobna, možda i teško opisiva riječima ali ipak znamo da smo uspjeli kada zaintrigiramo ljude, kada oni osjete ono nešto i kada nakon što sve prođe kod njih ostane osjećaj ushićenja te kada kasnije rado o tome pričaju s bliskim ljudima.

Kako se pripremate psihički i fizički za nastup na Dori, gdje je pritisak jako velik?

Dobro ste rekli, potrebno je zbilja dobro se pripremiti i psihički i fizički. Natjecanje na Dori je maraton koji traje nekoliko mjeseci. Da biste to izdržali, morate dobro procijeniti svoju snagu i paziti na svaki detalj jer može biti presudan. Krenimo od lakšeg dijela, onog koji se odnosi na fizičke pripreme. Kako ću na sceni paralelno pjevati i plesati podrazumijeva se barem pristojna razina fizičke pripremljenosti. U tu svrhu, već duže vremena redovito se bavim tjelesnim aktivnostima kako bih održala kondiciju. A što se tiče psiholoških priprema, kao apsolventica na studiju psihologije vodim računa o redovitom prakticiranju mentalnih tehnika koje održavaju fokus i potrebnu razinu smirenosti. To zbilja pomaže. Ipak, u cilju psihičke stabilnosti mislim da je najvažnije dobro se pripremati, vježbati pjevanje i sve elemente scenskog nastupa tako da u trenucima izvedbe, unatoč tremi i nepredvidivim okolnostima, uspiješ sve odraditi onako kako je bilo planirano.

Postoje li posebni kostimi, svjetlosni efekti ili koreografija koju možete otkriti?

Rado bih vam otkrila neke detalje ali jednostavno teško ih je opisati riječima. To jednostavno trebate vidjeti i samo prosuditi koliko vam se sviđa. Mogu samo reći da ću imati kostim za scenski nastup koji će biti usklađen s kostimima plesne skupine u mojoj pratnji. Za moj izgled će se pobrinuti moj dragi prijatelj i stilist Nicolas Diamane. I on, kao ostalom i svi drugi moji suradnici, mora biti jako strpljiv jer odabir i kreacija odjeće za nastup za mene kao žensko biće predstavlja veliki izazov i predmet je neograničene kreacije, kompliciranja… Ali bit će sve u redu, sigurna sam. U dobrim sam rukama.

Što biste željeli da publika osjeti ili zapamti nakon vašeg nastupa s pjesmom Tama?

Najveća mi je želja da publika ne ostane ravnodušna nakon mog nastupa. Nije bitna emocija koju ću izazvati ali važno je da ona bude tu. Možda će netko zaplakati, netko će se naježiti ili će jednostavno osjetiti neopisivi nemir što ga podiže sa stolice i mijenja njegovo uobičajeno stanje. Svejedno je hoću li kod nekoga izazvati tugu ili možda sreću jer sve su emocije jednako vrijedne, bile one pozitivne ili negativne. Upravo emocije čine ljepotu života. Zadaća nas glazbenika je da ih izazovemo i to je mjerilo naše uspješnosti. Voljela bih također da neke žive slike ostanu u trajnom sjećanju svakog koji gleda moj nastup i da jednog dana, u budućnosti, kada se prisjeti mog nastupa, ponovno proživi iste emocije, jednako žive kao i u trenutku mog izravnog nastupa.

Postoji li simbolika u svakom dijelu nastupa – od koreografije do scenografije – koju biste mogli otkriti?

Svakako ćemo nastojati kroz koreografiju i scenografiju dočarati sve ono što pjesma poručuje. Znate i sami da je uspješan nastup samo onaj koji predstavlja cjelovit audio viizualni doživljaj. Možda nigdje drugdje nije toliko naglašen taj aspekt vizualne prezentacije kao što je to nacionalno natjecanje poput Dore. Sve je još u fazi osmišljavanja te čak i da hoću ne mogu vam u detalje iznijeti sve plesačke elemente ili scenske rekvizite, svjetlosne efekte… Mogu samo reći da će nastup i kroz koreografiju pratiti dinamiku same pjesme koja u sebi ima eksplozivne dijelove i pauze u kojima dolazi do smirivanja, ali tek kao pripreme za sljedeći uspon… Uz najbolju namjeru zbilja trenutno ne mogu ništa više reći.

Kako balansirate između autorskog izraza i očekivanja natjecanja poput Dore?

Ako sam vas dobro shvatila, pitate me za usporedbu kreativnog čina stvaranja glazbe i javnog nastupa na velikoj pozornici kao što je Dora, a što sve zajedno jednim imenom zovemo showbiz? To je odlično pitanje. Mi glazbenici se zbilja suočavamo sa dvije uloge koje su vrlo različite. Najprije imate taj kreativni čin stvaranja glazbe koji nas toliko ispunjava da zbilja nisu daleko od istine oni koji nas glazbenike proglašavaju ovisnicima o tome čime se bavimo jer to s tolikom strašću radimo cijeli život. S druge strane, nakon snimanja pjesme slijedi dugo razdoblje i velikih broj aktivnosti koje poduzimamo kako bi pjesmu prezentirali publici. To nema neke velike veze s ovom prvom fazom stvaranja pjesme i u tim trenucima mi glazbenici umjetničke aspekte moramo ostaviti totalno po strani i posvetiti se detaljima koji često znaju biti naporne, frustrirajuće… No s vremenom čovjek se navikava na tu dualnu ulogu i nastoji, barem ovaj drugi dio koji se odnosi na predstavljanje pjesme, rutinski odraditi na što bolji način.

Ako biste opisali pjesmu Tama jednom rečenicom, što bi to bilo?

Pjesma Tama je priča o mračnim stanjima ljudskog duha, izazvanih unutarnjim borbama i problemima s kojima se svi svakodnevno susrećemo, ili nepredvidljivim vanjskim okolnostima, iz kojih nastojimo pronaći izlaz nošeni željom za pronalaskom svjetla na kraju tunela.

Koja bi bila vaša strategija da se pjesma istakne među 24 izvođača u Dori 2026?

Strategija je možda preteška riječ. Nekako me asocira na predodžbu o bojnom polju na kojem se borimo protiv nekoga. Dora jeste natjecanje koje će na kraju izlučiti pobjednika ali ja je ne želim doživjeti na taj način. Mislim da to nije ni moguće jer teško je uspoređivati pjesme različitog profila i žanra. Naravno, svi ćemo nastojati predstaviti se u najboljem svijetlu pa ću to pokušati i ja. Nema tu nikakve posebne strategije, potrebno je samo dosljedno i vrijedno obaviti sve što je potrebno u pripremnoj fazi i u samoj fazi realizacije kako bi svoju ideju iznijeli i predočili na način kako ste zamislili. Sve ostalo je na publici koja će to prihvatiti ili odbaciti. Ohrabrujuće je to da će svi napori jednom ipak završiti i da nakon toga slijedi novi izazov. Slijedi pisanje nove pjesme i opet sve ispočetka…

Doru su kroz godine pratile priče o navodnim “namještanjima” i kontroverzama. Kakav je vaš osobni dojam o transparentnosti natjecanja i kako se nosite s tim pričama?

Stalno se ponavljaju priče o netransparentnosti i namještanju. O tome se u javnosti zbilja često govori. Ja s Dorom nemam negativnih iskustava. Primljena sam prije dvije godine sa svojim prvim singlom u životu kojeg sam napisala i opet sam tu na Dori 2026. Prošle godine se nisam prijavila. Ako vam kažem da je sve transparentno možete mi vjerovati ili ne. Kao što možete vjerovati ili ne nekome drugome koji možda ima drukčije mišljenje. Pjesme bira žiri sastavljen od više ljudi i nadam se i vjerujem da to rade u najboljoj namjeri.

Jeste li ikada osjetili pritisak ili trač da bi netko mogao favorizirati određenog izvođača na Dori? Kako ste reagirali?

Pritisak generalno postoji i u takvim trenucima velike uzbuđenosti i tenzija moguće su naravno i takve pretpostavke, o tome da je netko favoriziran, da je u boljoj poziciji i slično. Želim vjerovati da se nikoga namjerno ne “gura”, unatoč činjenici da je netko ipak u boljoj poziciji u odnosu na druge, a to su situacije kada se radi o otprije poznatoj osobi koja je priznata od glazbene javnosti i publike. U takvim situacijama je zbilja teško novom i nepoznatom mladom izvođaču jer on nema iste startne pozicije. Ja to mogu autentično posvjedočiti jer sam i sama bila, pogotovo na svojoj prvoj Dori 2024 godine, u poziciji osobe potpuno nepoznate široj javnosti. Zbog toga sam prije u ovom intervju i spomenula da mladog i nepoznatog izvođača jako raduju pozitivne ocjene međunarodnih fanova Eurosonga jer oni ne uzimaju u obzir poznatost i dosadašnja postignuća glazbenika.

Kako gledate na kritike i kontroverze koje često prate finale Dore, a koje ponekad zasjene same pjesme i nastupe?

Ponekad ih je teško primiti ali u takvim situacijama ja sebe uvijek tješim kroz podsjećanje da bavljenje glazbom nije samo kreativni čin stvaranja glazbe već jednako tako i šoubiznis. A u njemu postoje određena pravila i zakonitosti. Onaj tko nije spreman podnijeti nepravedno zapostavljanje ili možda isticanje nekih drugih stvari koje nemaju veze s glazbom a atraktivne su medijima, taj onda nije za bavljenje glazbom. Ja imam sreću da potječem iz glazbene obitelji i mnoge stvari koje su iskusili drugi meni su prenijete i ne moram ih “otkrivati” na vlastitoj koži. Na tom prenešenom iskustvu sam zbilja jako zahvalna.

Ako biste mogli promijeniti ili unaprijediti neki aspekt Dore kako bi natjecanje bilo što poštenije i transparentnije, što bi to bilo?

Iskreno, do sada nisam razmišljala o tome i baš ste me zatekli s pitanjem. Evo možda da glasovi publike iz inozemstva budu zastupljeni u većoj mjeri. Premda je Dora hrvatsko nacionalno natjecanje i zbilja prvenstveno mi moramo odabrati pjesmu koja će nas predstavljati na međunarodnom planu, ipak mislim da treba uzeti u obzir i mišljenje inozemne publike jer oni možda objektivnije procjenjuju skladbe i izvođače. U tom slučaju bi bolje prošli kvalitetni mladi i nepoznati izvođači kojima onda ne bi bila “mana” to što su neafirmirani u Hrvatskoj. Drugim riječima, poznati i afirmirani pjevač ili pjevačica čak i s objektivno lošijom skladbom je u prednosti u odnosu na onog koji nije trenutno popularan, iz jednostavnog razloga što je mlad i nije imao priliku predstaviti se do sada.

Nakon Dore 2026., kakvi su vam planovi za glazbenu karijeru u idućih godinu dana – singlovi, nastupi, suradnje…

Uh, planova mi zbilja ne nedostaje. Ja bih odjednom snimala više pjesama ali tehnički je to gotovo pa neizvedivo. Stoga moram biti strpljiva i raditi sve korak po korak. Ono što je sigurno je da nakon Dore slijedi novi singl. To me iznimno veseli jer je to za mene najljepši dio ove glazbene priče, stvarati novu pjesmu i promatrati kako od osnovne ideje teksta i glazbe nastaje nešto što te ispunjava do kraja. To je uvijek izazov sa nepredvidivim ishodom jer ponekad nastane veliki hit u jako kratkom vremenu i bez neke velike početne namjere. U nekim drugim situacijama, unatoč svim mogućim planiranjima i kontroliranjima situacije rezultat bude poražavajući. Ali u tome i jeste draž stvaranja glazbe.