Boris Ivkić, dr.med. za HELLO!: “Najvažnija odluka u estetskoj kirurgiji ponekad je – odbiti operaciju”

Za dr. Ivkića, lice nikada nije samo površina – to je složena struktura u kojoj se susreću funkcija, emocija i osobni identitet. Upravo zato njegovi zahvati nikada ne teže uniformiranom idealu ljepote, nego individualnom skladu. U njegovu radu rinoplastika nije samo promjena oblika nosa, već sofisticirana rekonstrukcija odnosa između disanja, proporcija i izraza lica. Facelift nije zatezanje kože, već pažljivo vraćanje struktura na njihovo prirodno mjesto. Blefaroplastika nije „mala operacija“, već zahvat koji može u potpunosti promijeniti dojam osobe i njezinu neverbalnu komunikaciju sa svijetom.

Dr. Ivkić pripada onom krugu kirurga koji vjeruju da estetska kirurgija ne smije brisati tragove života, već ih učiniti skladnijima. Njegov profesionalni kredo temelji se na ideji prirodnog, dostojanstvenog starenja, uz poštovanje individualnih granica svakog lica. Ujedno, riječ je o liječniku koji aktivno sudjeluje u međunarodnoj razmjeni znanja, prati razvoj suvremenih tehnika poput deep plane facelifta i piezo rinoplastike, ali ih uvijek filtrira kroz vlastito iskustvo i etičke standarde.

U razgovoru koji slijedi, dr. Ivkić govori o tome kako se estetska kirurgija promijenila u posljednjih deset godina, zašto je rinoplastika i dalje jedan od najzahtjevnijih zahvata, koje su najveće zablude pacijenata, ali i zašto je ponekad najvažnija odluka – odbiti operaciju. Otvoreno govori o granicama perfekcionizma, o pritisku trendova i društvenih mreža, o razlici između pacijenata i klijenata, ali i o privatnom životu koji mu pomaže ostati „čvrsto na zemlji“ u profesiji koja je stalno pod povećalom javnosti.

Ovo nije razgovor o idealnim licima, već o stvarnim ljudima, odgovornim odlukama i kirurgiji koja, kada se radi s mjerom, znanjem i empatijom, ima moć mijenjati živote – ne brišući identitet, nego ga vraćajući u ravnotežu.

FOTO: Petar BarišićFOTO: Petar Barišić

Rinoplastika je danas jedna od najtraženijih estetskih operacija. Prema Vašem iskustvu, što se promijenilo u pristupu nosu u posljednjih deset godina?

Operacija nosa danas je na znatno višoj razini nego prije. Prije svega, važno je istaknuti kako je uvođenje piezo uređaja značajno unaprijedilo kiruršku tehniku, omogućivši veću preciznost i dosljedno kvalitetne rezultate. Veliku ulogu imaju i društvene mreže, koje su nas kirurge dodatno povezale — kroz razmjenu iskustava i znanja s kolegama iz centara izvrsnosti diljem svijeta neprestano podižemo standarde struke i težimo isključivo vrhunskim rezultatima. Nekada nismo imali jasnu sliku o tome gdje smo na toj imaginarnoj ljestvici kvalitete, dok danas s punim povjerenjem možemo reći da smo pri samom vrhu.

Kada pacijent dođe s fotografijom poznate osobe, kako mu objasnite razliku između ‘lijepog nosa’ i nosa koji je lijep baš za njegovo lice?

Prvo što učinim je da skrenem pozornost na razlike između osobe s fotografije i samog pacijenta — od građe lica i proporcija do strukture kože, hrskavica i kostiju. Upravo te individualne razlike čine operaciju nosa najkompleksnijom estetskom operacijom. Uvijek naglašavam da cilj nije kopirati tuđi nos, već stvoriti nos koji će biti najbolja moguća verzija upravo za njihovo lice, kako estetski tako i funkcionalno.

Koja je najveća zabluda pacijenata o rinoplastici prije konzultacija u Vašoj ordinaciji?

Jedna od najvećih zabluda vezana je uz bol nakon operacije te doživljaj vađenja tampona kao nečega izrazito neugodnog. Danas, zahvaljujući modernoj opremi i suvremenim tehnikama, pacijenti nakon zahvata uglavnom osjećaju tek blago zatezanje u području nosa, koje se javlja kako se otok razvija, najčešće tijekom prva 72 sata. Čak i u slučajevima revizijske rinoplastike, kada je potrebna upotreba rebrene hrskavice, pristupam prostoru između mišićnih vlakana bez rezanja mišića, čime se bol i postoperativni oporavak svode na minimum. Već nakon tjedan dana pacijenti su ugodno iznenađeni koliko je cijeli proces protekao jednostavno i bezbolno. Vađenje tampona također više nije neugodno kao nekada, kada su se iz nosa uklanjali dugi komadi gaze. Danas se u nos postavlja mala spužvica koja ondje ostaje 3 do 4 dana, najčešće samo u prednjem dijelu nosa, a njezino vađenje traje svega nekoliko sekundi.

FOTO: Petar BarišićFOTO: Petar Barišić

Kaže se da je dobar estetski zahvat onaj koji se ne primijeti. Koliko Vam je važan taj princip ‘nevidljive promjene’ u svakodnevnom radu?

Snažno se zalažem za prirodan izgled, ali ponekad se u toj težnji ode u krajnost, pa se ne napravi ni ona pozitivna promjena zbog koje je pacijentica ili pacijent uopće došao. Smatram da poboljšanje mora biti vidljivo u očima pacijenta, ali ne smije biti previše radikalno jer se time može izgubiti osobni identitet – upravo je to suptilna snaga estetske kirurgije koju treba pažljivo uskladiti. Uspješnim zahvatom smatram onaj kod kojeg okolina primijeti sklad i estetiku lica, a ne kiruršku intervenciju samu po sebi.

Deep plane facelift danas se često naziva zlatnim standardom pomlađivanja. Što ga čini toliko posebnim u odnosu na klasične metode?

Važno je naglasiti da je deep plane tehnika facelifta prisutna već 30 godina. Kako je znanost napredovala, tako se i sama tehnika kontinuirano usavršavala te danas predstavlja zlatni standard u pomlađivanju lica. Omogućuje najsnažniji i najprirodniji učinak repozicioniranja opuštenih struktura lica i vrata, bez stvaranja napetosti na koži, čime se izbjegava neprirodan, „zategnut“ izgled ili tzv. windshield look.

Ovu tehniku ne izvode svi plastični kirurzi jer nosi potencijalni rizik od ozljede živca odgovornog za mimiku lica. Upravo zato je od iznimne važnosti da kirurg temeljito poznaje anatomiju ličnog živca i da se u tim anatomskim prostorima kreće s potpunom sigurnošću i iskustvom.

Postoji li trenutak u konzultacijama kada pacijent shvati da facelift nije ‘zatezanje’, već vraćanje prirodne strukture lica?

Često se našalim s pacijentima kada im kažem da nam je cilj strukture lica vratiti na tvorničke postavke kakve su bile prije 10-15 godina. U tom trenutku pacijenti obično prvi put shvate da cilj zahvata nije promijeniti lice, već mu vratiti svježinu i proporcije koje je imalo prije procesa starenja.

Kada gledate lice nakon deep plane facelifta, što smatrate znakom istinski uspješnog rezultata?

Kada gledam lice nakon deep plane facelifta, istinski uspjeh za mene nije samo tehnički savršeno izveden zahvat, nego trenutak u kojem u pogledu pacijenta vidim mir, zadovoljstvo i novo samopouzdanje. To je onaj suptilni trenutak kada lice izgleda svježe i odmorno, ali zadržava svoju autentičnost – kada se osoba prepoznaje u ogledalu i osjeća se ponovno „svoja“. Tada znam da nismo samo pomladili lice, nego vratili sklad koji je s godinama tiho nestajao.

Blefaroplastika se često podcjenjuje kao ‘mala’ operacija. Zašto upravo oči mogu potpuno promijeniti dojam lica? Mislite li da pacijenti često ne shvaćaju koliko kapci utječu na umoran ili svjež izgled?

Oči imaju ključnu ulogu u ukupnom dojmu lica. One su prvi element koji primjećujemo u komunikaciji i snažno odražavaju emocije, razinu umora, energiju i godine. Čak i vrlo suptilne promjene u području kapaka mogu učiniti lice svježijim, otvorenijim i odmornijim, ali i suprotno — dati mu umoran ili strog izraz. Upravo zato, osobito kada je riječ o donjoj blefaroplastici, zahvat u neiskusnim rukama može dovesti do asimetrije očiju, što predstavlja jedan od najzahtjevnijih problema za naknadnu korekciju.

Kako pacijentima objasniti da kirurgija može dati dugoročnije i prirodnije rezultate od filera i botoksa?

Svaki zahvat ima svoje vrijeme i svoju jasnu indikaciju. Prvi znakovi starenja počinju se pojavljivati već u kasnim dvadesetima, kada se mogu napraviti i prve, suptilne korekcije. Botox, primjerice, nema smisla primjenjivati kod pacijentica u dobi od 55 do 60 godina, kada su promjene već izraženije. U trenutku kada opuštena koža lica i vrata te duboke bore više ne reagiraju na neinvazivne estetske metode, kirurgija postaje logičan i opravdan izbor – s ciljem očuvanja prirodnog, dostojanstvenog starenja. Estetska kirurgija pritom ima posebnu težinu jer, za razliku od filera koje danas može raditi gotovo svatko, vrhunsku estetsku kirurgiju izvodi tek mali broj visoko educiranih i iskusnih stručnjaka.

FOTO: Anja KukorFOTO: Anja Kukor

Je li perfekcionizam nužan u estetskoj kirurgiji ili je ponekad važno znati stati i reći: ‘ovo je dovoljno’?

Vjerujem da mogu govoriti u ime većine kirurga kada kažem da svi težimo savršenstvu, iako ga je u praksi gotovo nemoguće u potpunosti dosegnuti. Razlog je jednostavan – radimo sa živim tkivom, čiji je proces cijeljenja ponekad nepredvidiv, bez obzira na to koliko je zahvat stručno izveden. Iskreno, nije mi se dogodilo još da nakon rinoplastike ili facelifta pomislim kako je rezultat apsolutno savršen. To obično budu neke sitnice koje pacijent niti ne primijeti ali nas koji se time bavimo “bodu u oči”. Upravo ta činjenica čini ovu struku toliko izazovnom i zanimljivom, jer uvijek postoji prostor za učenje, usavršavanje i napredak – sve s ciljem postizanja što boljih rezultata za naše pacijente.

Kako balansirate između inspiracije trendovima i profesionalne etike kada je riječ o estetskim zahvatima?

Da se razumijemo, mi se bavimo medicinom. Pomažemo ljudima postići funkcionalno i estetsko blagostanje. Mi imamo pacijente, a ne klijente. Trendove najčešće oblikuju društvene mreže, javne osobe i vizualni obrasci koji se brzo mijenjaju i često nemaju uporište u stvarnoj anatomiji ni dugoročnom rezultatu.

Naša je odgovornost biti iznad toga. Inspiraciju možemo uzeti u obzir, ali joj nikada ne smijemo podrediti struku, profesionalnu etiku i dugoročno dobro pacijenta. Svako lice ima svoju jedinstvenu strukturu, identitet i granice, i upravo je na nama da to poštujemo. Pravi balans postiže se onda kada znanje i iskustvo imaju prednost pred trendovima, jer ono što je danas popularno sutra može ostaviti posljedice s kojima pacijent mora živjeti cijeli život.

Može li Instagram biti koristan alat za edukaciju pacijenata ili više šteti nego pomaže?

Da, ako se koristi odgovorno. Kroz stručan, transparentan sadržaj možemo pacijentima objasniti postupke, oporavak i realna očekivanja. Problem nastaje kada agresivno oglašavanje zamijeni medicinu. U takvim okolnostima pacijenti su, nažalost, često prepušteni milosti i nemilosti marketinga, bez jasne svijesti o tome kome povjeravaju svoje zdravlje.

Ono što moram naglasiti kao prednost društvenih mreža prema nama liječnicima jest komunikacija s kolegama iz drugih krajeva svijeta čiji radovi nas potiču da budemo konkurentni i težimo vrhunskim, a ne prosječnim rezultatima.

Postoji li zahvat koji ste naučili odbiti i zašto je to jednako važno kao i izvesti operaciju?

Da, svakako. Ponekad se dogodi da pacijent i ja ne uspijemo uskladiti očekivanja vezana uz ciljeve i ishod operacije. Uvijek sam otvoren za želje pacijenata, ali nerealne ili neprimjerene prijedloge ne prihvaćam. Ključno je da između liječnika i pacijenta postoji uzajamno povjerenje te jasno definirani, zajednički ciljevi. Ako se tijekom preoperativnih konzultacija ne dođe do takvog razumijevanja, savjetujem pacijentima da potraže mišljenje drugih kolega. Riječ je o zahvatima koji mogu značajno unaprijediti kvalitetu života, ali jednako tako mogu imati i negativan učinak ako se donesu ishitrene odluke. Zato je važno ne žuriti, već biti potpuno siguran da je odabrani liječnik pravi izbor.

FOTO: Anja KukorFOTO: Anja Kukor

Koliko Vam obitelj pomaže da ostanete „čvrsto na zemlji“ u profesiji koja je često pod reflektorima?

U ovako zahtjevnoj i intenzivnoj struci nije uvijek lako održati ravnotežu između obitelji i karijere. Velik dio toga što nam svakodnevica funkcionira dugujem svojoj supruzi, koja također radi kao liječnica u KBC-u i ima iznimno odgovorno zanimanje, te je uz sve obaveze već stigla završiti subspecijalizaciju i postati doktorica znanosti. Unatoč vlastitim profesionalnim obvezama i velikom opterećenju, svakodnevno ulaže puno truda i energije kako bi naš obiteljski život bio stabilan i kvalitetan. Bez njezine organiziranosti, predanosti i razumijevanja, ovakav balans bio bi teško ostvariv.

Naše dvije kćeri su razlog svega što radimo, ali i naše pogonsko gorivo. Svojom radoznalošću, iskrenošću i osmijehom svakodnevno unose radost u naš dom i podsjećaju nas zašto vrijedi ulagati trud, energiju i vrijeme — jer se na kraju dana sve svodi na obitelj.

Kada ste najviše ponosni? Nakon savršeno izvedene operacije ili kada Vam pacijent kaže da se ponovno osjeća kao ona stara verzija sebe?

Iskreno, malo je osjećaja koji se mogu usporediti s uspješno izvedenom operacijom tumora glave i vrata. U određenim situacijama takvi zahvati doslovno spašavaju život, i upravo je to bio razlog zbog kojeg sam se odlučio za studij medicine. I danas redovito operiram karcinome štitnjače i slinovnica, jer taj dio kirurgije za mene ostaje temelj struke i snažan podsjetnik na njezinu stvarnu težinu i odgovornost.

PROČITAJTE: Što čini dobrog estetskog kirurga? Razgovarali smo s jednim od vodećih stručnjaka dr. Borisom Ivkićem

Profesionalni put kasnije me usmjerio prema estetskoj kirurgiji, gdje pacijenti koji dolaze s određenim nesigurnostima ili kompleksima nakon zahvata često postaju sigurnije, zadovoljnije, vedrije i odmornije verzije sebe. Ono što estetsku kirurgiju glave i vrata čini posebno zahtjevnom i odgovornom jest činjenica da u našim rukama leži mogućnost promjene identiteta. Kirurškim zahvatom ne mijenjamo samo izgled, već i način na koji se osoba predstavlja svijetu, kao i način na koji doživljava samu sebe.

Na kraju, kad skinete liječničku kutu, tko ste vi privatno i što vam daje osjećaj ravnoteže u ovom intenzivnom pozivu?

Kad skinem liječničku kutu, prije svega sam suprug i otac. Obitelj mi daje osjećaj pripadnosti i stabilnosti te me podsjeća na ono što je u životu zaista važno. Sport mi služi kao ispušni ventil, način da izbacim nakupljeni stres i ponovno uspostavim unutarnji mir. Posebno uživam u vikendima okružen obitelji i prijateljima u prirodi, uz jednostavne stvari poput roštilja, pjesme i plesa. Upravo u tim trenucima opuštenosti i zajedništva pronalazim energiju i ravnotežu koja mi omogućuje da se svakom novom radnom danu vratim smiren, fokusiran i zahvalan.