Poetica Croatica ponovno je okupila ljubitelje poezije i glazbe, ovaj put u čast velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun. Večer je ponudila interpretacije njezinih stihova u izvedbi Zvonka i Lava Novosela, koji su publiku oduševili pjesmama Stablo, Ti koja imaš nevinije ruke, Ide zima, Mati čovjekova i Dosada ili tko zna kakav dan…. Mjesta je, kao i uvijek, bilo premalo za sve željne stihova i razgovora.
U segmentu Malih razgovora, psihoterapeutkinje Vesna Massan i Sanja Tatalović, uz moderiranje Zvonka Novosela ugostile su glazbenika Jacquesa Houdeka. Tema večeri bila je Talent i što s njim?, a Houdek je publiku osvojio iskrenim i duhovitim razmišljanjima: ‘Toliko je talentiranih ljudi koji ostaju unutar svojih stanova i snova. Talent se ne može stvoriti’
Govorio je i o upornosti onih koji možda nemaju prirodni dar: ‘Na žalost, svakodnevno vidim ljude koji možda nisu talentirani, ali imaju nevjerojatnu upornost i vjeru u sebe – i vrlo često određenu dozu deluzije… A kad se dovoljno dugo uspiju zadržati u javnosti, tu nastaje opasnost: polako uvjere publiku da tu i pripadaju. Pitam se samo – kako im nije neugodno?’
Nastavite čitati nakon oglasa
Dotaknuo se i roditeljskih ambicija i realnog pristupa razvoju dječjeg talenta: ‘Roditelji ponekad prelaze granice pokušavajući potaknuti dijete. Imam i sam dvoje djece i naučio sam – najbolje je pustiti ih na miru. Ako su talentirana, pronaći će svoj put. Neki procvjetaju s godinama, neki se pokažu odmah. Bitno je biti iskren i realan.’
Glazbeni dio večeri obogatili su sopranistica Vlatka Kladarić, Lav Novosel i Jacques Houdek, pruživši publici nezaboravan glazbeni doživljaj.
Nastavite čitati nakon oglasa
Poetica Croatica djeluje već osam sezona, a umjetnički program pokrenuo je glumac i pedagog Zvonko Novosel uz glumicu Nikolinu Prkačin i glumca te glazbenika Lava Novosela. Tijekom godina programu su se pridružile psihoterapeutkinje Vesna Massan i Sanja Tatalović, kao i brojni glazbenici poput Helene Novosel, Vlatke Kladarić, Nikoline Hrkać, kao i glumica i pjevačica Bela Grah.
U Malim razgovorima su dosad sudjelovali: glazbena legenda Josipa Lisac, olimpijski skijaš Ivica Kostelić, operna pjevačica Sandra Bagarić, pjevačica Tatjana Cameron Tajči, glumac Goran Grgić, redatelji Rajko Grlić, Vinko Brešan, Krešo Dolenčić i mnogi drugi.
Sljedeći susret Poetica Croatica održat će se 21. prosinca u prostoru Kazališne kavane Kavkaz s gostom Ozrenom Grabarićem, uz poeziju Miroslava Krleže, i temu Malih razgovora: Ljudski život.
Nastavite čitati nakon oglasa
Sve novosti i informacije dostupne su na Instagram i Facebook stranici Poetica Croatica.
U Narodnom pozorištu Sarajevo sinoć je održana svečana ceremonija dodjele nagrada Srce Sarajeva, 32. izdanja Sarajevo Film Festivala. Nagrade Srce Sarajeva uručene su najboljim redateljima i redateljicama, glumcima i glumicama te dugometražnim igranim, dokumentarnim, studentskim i kratkim filmovima koji su prikazani u okviru Natjecateljskog programa.
Sarajevo Film Festival još je jednom završio ondje gdje filmski festivali zapravo i trebaju završiti, u trenutku u kojem se nakon posljednje projekcije svjetla pale, publika polako napušta dvorane, a ono što ostaje nisu samo nagrade i fotografije s crvenog tepiha, nego filmovi, autori i priče koje će se još dugo prepričavati. U petak, 21. kolovoza, u Narodnom pozorištu Sarajevo svečanom dodjelom nagrada zatvoreno je 32. izdanje Sarajevo Film Festivala, održano od 14. do 21. kolovoza, a završnica je istodobno bila i svojevrsni presjek onoga što je ovogodišnje izdanje donijelo regionalnoj i europskoj filmskoj sceni.
Treća i posljednja pjesma 'Savršena' iz glazbene trilogije u samo 24 sata pronašla put do milijunske publike, nakon što su 'Bezosjećajna' i 'Anksiozna' već ranije ostvarile višemilijunske preglede.
Severina je ovog ljeta predstavila glazbeni projekt koji je mnogo više od klasičnog niza novih singlova jer je kroz tri pjesme, tri različite atmosfere i tri emocionalno potpuno različite perspektive otvorila jednu povezanu priču o ljubavi, razočaranju, obrambenim mehanizmima, ljubomori, slobodi i onome što ostaje nakon velikog emotivnog loma. Trilogija koju čine „Nisam kriva ja” („Bezosjećajna“), „Pozovi me ti” („Anksiozna“) i „Svirajte mi ‘Rađaj sinove’” („Savršena“) sada je kompletirana, a upravo zato postaje zanimljivo pitanje koji je njezin dio najviše osvojio publiku i koja se od tri Severinine nove pjesme nameće kao favorit.
Koprivnica je jučer ponovno otvorila vrata jednoga od svojih najprepoznatljivijih događaja, a gradski su bedemi, barem na nekoliko dana, prestali biti samo povijesni ostatak nekoga davnog vremena i pretvorili se u živu pozornicu na kojoj se prošlost može vidjeti, čuti, pomirisati i okusiti. Počelo je 19. izdanje Renesansnog festivala, manifestacije koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetitelja i sudionika, a već je prvi dan pokazao zbog čega se ovaj događaj s nestrpljenjem očekuje, jer se iza festivalskih vrata ne ulazi samo u prostor ispunjen kostimima i scenografijom, nego u pažljivo oblikovan svijet u kojemu vitezovi, zanatlije, trgovci, alkemičari, ranarnici, glazbenici i brojni drugi sudionici stvaraju dojam kao da je vrijeme na nekoliko dana odlučilo krenuti unatrag.
Sedmi dan 32. Sarajevo Film Festivala protekao je u znaku snažnog autorskog programa, međunarodno relevantnih filmskih ostvarenja i susreta s istaknutim imenima svjetske kinematografije, a središnje mjesto festivalskog programa zauzeo je masterclass Asghara Farhadija, jednog od najcjenjenijih iranskih i svjetskih filmskih autora 21. stoljeća, koji je u Bosanskom kulturnom centru s publikom razgovarao o vlastitom umjetničkom razvoju, djetinjstvu, počecima bavljenja filmom, umijeću pripovijedanja te odgovornosti koju filmski autor ima prema publici i pričama koje odlučuje ispričati.
Scena Amadeo nastavlja svoju 27. sezonu drugim programskim ciklusom koji će se od 29. kolovoza do 13. rujna održavati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu. Nakon uspješnog srpanjskog dijela programa, publiku očekuje nastavak sezone obilježen susretima različitih glazbenih poetika, renomiranih domaćih i međunarodnih umjetnika te projekata koji povezuju glazbu s drugim oblicima umjetničkog izraza.
Ana Sertić Greg, zagrebačka pjevačica, plesačica i glumica s međunarodnim umjetničkim iskustvom, predstavlja svoj debitantski pop singl „Neparni“, objavljen u izdanju Bonton Musica. Riječ je o emotivnoj pop baladi koju potpisuje jedan od najistaknutijih autora regionalne popularne glazbe Bane Opačić, dok je Ana u interpretaciju pjesme unijela iskustvo stečeno na kazališnim i glazbenim pozornicama Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. „Neparni“ tako predstavlja važnu novu fazu njezina profesionalnog razvoja, ali i prirodan nastavak umjetničkog puta koji je posljednjih godina obilježen radom u kazalištu, glazbi, plesu i međunarodnoj produkciji.
Dom se danas često promatra kroz prizmu estetike, kvadrature i komada namještaja koji se pojavljuju u katalozima, na društvenim mrežama i u fotografijama savršeno uređenih interijera, pa se lako stvara dojam da je za lijep prostor potrebno mnogo novca, dizajnerski namještaj i besprijekorno usklađena paleta boja. Međutim, najprivlačniji interijeri gotovo nikada nisu oni u kojima je sve novo, skupo i pomno odabrano prema jednom katalogu, nego oni prostori u kojima se osjeća prisutnost ljudi koji u njima žive, njihove navike, uspomene, karakter i odnos prema predmetima koje su tijekom godina unosili u svoj život. Takav dom ne djeluje kao izložbeni salon, nego kao prirodan nastavak osobe koja ga nastanjuje, zbog čega njegova ljepota ne proizlazi iz savršenstva, nego iz autentičnosti.
Postoje gradovi koje nakon putovanja možemo gotovo precizno nacrtati iz sjećanja, možemo se prisjetiti njihovih trgova, mostova, ulica i pročelja, možemo rekonstruirati put kojim smo svakoga jutra išli prema središtu grada i gotovo bez razmišljanja navesti naziv hotela u kojem smo spavali, ali postoje i oni drugi gradovi, mnogo važniji za naše osobno pamćenje, kojih se ne sjećamo toliko po onome što smo u njima vidjeli koliko po onome što smo u njima osjećali.
Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima, muzejima, restoranima i savršeno fotografiranim mjestima, ali postoje i ona druga, tiša i mnogo osobnija putovanja, čije najvažnije trenutke nikada nismo zapisali u bilježnicu, nismo ih označili na karti i nismo ih unaprijed zamislili kao nešto što ćemo jednoga dana prepričavati drugima.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.