Kad umjetnost zapali svijet koji više ne gori: Što se zapravo događa na festivalu “PoslijeSvijet” u Zagrebu
U Zagrebu se ovih dana odvija nešto što nije ni predstava, ni izložba, ni koncert. Festival PoslijeSvijet u Zagrebu, devetnaesto izdanje izvedbenog festivala Improspekcije, zauzeo je prostore MSU-a, ALU-a, Pogona Jedinstvo, Kluba Močvara i MaMe i pretvorio ih u prostor zajedničkog zamišljanja svijeta nakon svega poznatog. Ovogodišnje izdanje, otvoreno 9. listopada koncertnim performansom Alexa Franza Zehetbauera, govori o onome što ostaje nakon krize, nakon tišine, nakon čovjeka – i pokušava pronaći novi oblik zajedništva kroz improvizaciju, glas, tijelo i igru.
Festival je zamišljen kao vremenska kapsula koja obilježava pet godina od početka pandemije, a tema PoslijeSvijet istražuje tragove promjena koje su ostale u nama i oko nas. Na otvaranju, Zehetbauerov kabaretski nastup u MSU-u pretvorio je scenu u prostor između glazbe i rituala, dok su se u danima koji su uslijedili nizale izvedbe i performansi koji dovode u pitanje granice između života i smrti, tijela i tehnologije, stvarnog i zamišljenog.
Vatra koja ne gori i svijet koji traži novi ritam
U srijedu, 15. listopada, britanski umjetnik Tom K Kemp donosi interaktivnu izvedbu Peta Vatra, u kojoj publika ulazi u pregovore s Vatrom koja je odlučila stupiti u štrajk. Ništa ne gori, ništa se ne mijenja, a svaka odluka publike oblikuje novi svijet bez topline, bez dima, bez iskre. Izvedba se odvija u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo, a rezultat je suradnje festivala PoslijeSvijet u Zagrebu i Galerije Močvara.
Kraj festivala obilježit će nastupi Petera Scherrebecka, poznatog pod imenom Misty Superdeluxe, i Lane Lehpamer, čiji rad Konzumacija nastavlja istraživanje tijela kao prostora transformacije. U MikroKinu MaMa, Ashkan Sepahvand prikazat će film Tražeći priču, koji kroz arhivsku građu i poetičnu montažu otvara pitanje jezika i pripadanja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kroz cijeli program provlači se ideja improvizacije kao životne prakse – sposobnosti da se odgovori na promjenu, da se pronađe smisao u pokretu i dijeljenju. Kustoski tim u sastavu Tee Kantoci, Dore Brkarić i Marka Gutića Mižimakova oblikovao je festival kao prostor promatranja i slušanja, gdje se granice između publike i izvođača brišu u zajedničkom iskustvu.
Nastavite čitati nakon oglasa
U vremenu kada svijet često izgleda kao da se urušava pod vlastitim ritmom, PoslijeSvijet u Zagrebu nudi mogućnost da ga ponovno promislimo, ne kao povratak starom, nego kao početak nečeg što tek treba nastati.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
