Deset filmova Diane Keaton koji su promijenili način na koji gledamo žene na filmu
U vremenu kada su filmske junakinje često bile tek sjene uz glavne likove, pojavila se Diane Keaton — glumica čiji su likovi bili ranjivi, duhoviti i prkosni u isto vrijeme. Njezin opus proteže se kroz više od pet desetljeća, a filmovi Diane Keaton postali su sinonim za promišljenu ironiju, preciznu emociju i neponovljivu prisutnost na ekranu. Svaki od njezinih filmova nosi trag osobnosti koja nije glumila da bi bila voljena, nego da bi bila istinita.
Svih deset filmova povezuje isti osjećaj istinitosti koji je Keaton uvijek nosila sa sobom. Njezini likovi nisu bili stvoreni da bi se svidjeli, nego da bi pokazali da život, baš kao i umjetnost, ponekad ne traži objašnjenje.
1. Annie Hall (1977.)
Film koji je obilježio cijelu njezinu karijeru i preoblikovao pojam romantične komedije. Diane Keaton je u ulozi Annie donijela novu vrstu ženskog lika – inteligentnu, pomalo nesigurnu, ali duboko autentičnu. U tom liku prepoznale su se žene koje nisu željele biti savršene. Film je osvojio četiri Oscara, uključujući onaj za najbolju glumicu, i zauvijek upisao Keatonino ime u filmsku povijest.
2. The Godfather (1972.)
Prije nego što je postala Annie Hall, Diane Keaton bila je Kay Adams, tiha, ali moralno snažna figura u svijetu mafije. Diane Keaton je često tumačila žene koje nose unutarnji nemir iza mirnog lica, a upravo je ta suzdržanost u „Kumu“ učinila njezinu izvedbu još upečatljivijom.
3. The Godfather Part II (1974.)
U nastavku legendarne sage, Keatonina Kay postaje simbol razočaranja i otpora. Njezin hladan pogled i odlučnost u ključnim scenama odraz su emocionalne težine žene koja odbija biti talac tuđe moći. Film je dokaz njezine sposobnosti da kroz tišinu ispriča priču jaču od dijaloga.
4. Manhattan (1979.)
U ovom filmu Woodyja Allena, Keaton tumači lik Mary Wilkie, intelektualke koja živi između cinizma i nježnosti. Film je crno-bijela studija urbane nesigurnosti, a Keaton je u njemu oličenje emocionalne inteligencije koja ne pokušava impresionirati, nego razumjeti.
5. Interiors (1978.)
U jednom od najtežih i najintimnijih Allenovih filmova, Keaton istražuje granice tuge, tišine i obiteljskih odnosa. Njezina izvedba bila je suzdržana, ali razoružavajuće stvarna. Filmovi Diane Keaton često su nudili prostor u kojem su emocije disale bez teatralnosti, a „Interiors“ je savršen primjer te suptilne snage.
6. Reds (1981.)
U filmu Warrena Beattyja, Keaton je utjelovila novinarku Louise Bryant, ženu koja pokušava spojiti ljubav, idealizam i političku strast. Film joj je donio drugu nominaciju za Oscara i potvrdio njezin status glumice koja ne bira uloge zbog glamura, nego zbog dubine.
7. Baby Boom (1987.)
Romantična komedija s društvenom pozadinom osamdesetih prikazuje Keaton kao poslovnu ženu koja nasljeđuje dijete i mora preispitati vlastite prioritete. U toj priči o ravnoteži između karijere i majčinstva, Keaton je pronašla ton koji je i duhovit i iskren, bez sentimentalnosti.
8. Father of the Bride (1991.)
Kao Nina Banks, Keaton je utjelovila majku koja promatra kako joj se obitelj mijenja. Film je pun topline i humornih trenutaka, ali i one tihe nostalgije kojom Keaton zna obojiti i najsvakodnevnije scene.
9. The First Wives Club (1996.)
Kao jedna od triju žena koje nakon razvoda odluče preuzeti kontrolu nad vlastitim životima, Keaton je pokazala koliko lako može spojiti komediju i ozbiljnost. Film je postao kultan jer je otvoreno govorio o ženskoj solidarnosti, ali i o dostojanstvu koje dolazi s godinama.
10. Something’s Gotta Give (2003.)
Romantična drama u kojoj Keaton glumi spisateljicu Ericu Barry, donijela joj je novu generaciju obožavatelja. Njezina izvedba, prožeta humorom i ranjivošću, bila je dokaz da filmovi Diane Keaton i dalje istražuju složenost ženskog iskustva — sada kroz prizmu zrelosti i samopouzdanja.
Britanski glumac Patrick Stewart, koji je preminuo 28. listopada 2026. godine u 86. godini života, iza sebe je ostavio više od šest desetljeća dugu karijeru tijekom koje je ostvario neke od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvenofantastičnog filma i televizije. Publika diljem svijeta najviše ga pamti kao kapetana Jean-Luca Picarda iz „Zvjezdanih staza” i profesora Charlesa Xaviera iz filmskog serijala „X-Men”, no njegov glumački put započeo je mnogo prije nego što je postao holivudska zvijezda. Stewart je godinama nastupao u britanskim kazalištima, glumio u Shakespeareovim dramama i televizijskim produkcijama, a međunarodnu popularnost stekao je tek u drugoj polovici četrdesetih godina života. Tijekom karijere sudjelovao je u filmovima koji su ostvarili stotine milijuna dolara zarade, a njegove najpoznatije uloge ostale su povezane s filmskim i televizijskim serijalima koji su se razvijali desetljećima.
Animirani film za cijelu obitelj u Hrvatskoj je pogledalo više od 31 tisuće gledatelja, a nakon uspjeha na međunarodnim tržištima sljedećeg mjeseca stiže i u grčka kina
U zagrebačkom CineStaru Branimir Mingle Mall sinoć je u četiri prepune dvorane održana svečana premijera filma Posljednji rimski bog, povijesnog spektakla redatelja, scenarista i producenta Božidara Domagoja Burića o rimskom caru Dioklecijanu. Premijera je okupila filmsku ekipu, brojne glumce i uzvanike iz kulturnog, javnog i društvenog života, koji su među prvima pogledali jedan od produkcijski najambicioznijih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među uzvanicima bili su redatelj filma Božidar Domagoj Burić i glumci Amar Bukvić, Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin i Marko Cindrić, koji uz Krešimira Mikića i Dragana Despota čine glumačku postavu filma. Premijeri su nazočili i Anja Šovagović-Despot, Ksenija Pajić, Robert Kurbaša, Luka Nižetić, Mladen Badovinac, Bojana Gregorić Vejzović i brojna druga poznata imena. Među uzvanicima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te novi glavni ravnatelj HRT-a Dražen Miočić.
Film „Vjetre, pričaj sa mnom“ srpskog redatelja Stefana Đorđevića osvojio je tri nagrade na drugom izdanju Adriatic Film & TV Awards, održanom 24. listopada u Porto Montenegru u Tivtu. Đorđevićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom i najboljim debitantskim filmom, a autor je nagrađen i za režiju. Među dobitnicima su švedska glumica Noomi Rapace, srpski glumac Andrija Kuzmanović, mladi makedonski glumac Arif Jakup i hrvatska redateljica i scenaristica Hana Jušić. U televizijskim kategorijama sva tri priznanja pripala su bosanskohercegovačkoj seriji „Kotlina“ i njezinim glumcima, dok je hrvatska komedija „Svadba“ Igora Šeregija dobila novouvedenu nagradu za izuzetan uspjeh u kinodistribuciji.
Drugo izdanje Adriatic Film & TV Awards, nagrada koje okupljaju filmske i televizijske profesionalce iz cijele regije, službeno je otvoreno u petak, 23. listopada, na Žičari Kotor–Lovćen u Crnoj Gori. Na otvorenju su se okupili nominirani autori i glumci, predstavnici filmske industrije, organizatori i partneri događaja, dok je središnji dio programa rezerviran za svečanu dodjelu nagrada koja će se održati u subotu, 24. listopada, u Porto Montenegru u Tivtu. Ovogodišnje izdanje traje do 25. listopada, a u središtu pozornosti nalaze se filmovi i televizijske serije koji su obilježili proteklu produkcijsku sezonu u zemljama regije.
Serija Slow Horses prati skupinu agenata britanske obavještajne službe MI5 koji su nakon profesionalnih pogrešaka završili u Slough Houseu, odjelu namijenjenom agentima koji su pali u nemilost svojih nadređenih.
Postoje filmovi koje pamtimo po rečenicama, glazbi, likovima i prizorima koji nas u trenutku vrate u djetinjstvo. Neke smo prvi put gledali u školskim klupama, druge smo otkrili na televiziji, a pojedini su desetljećima ostali dio obiteljskih razgovora i zajedničkih uspomena. Iako su nastali u sasvim drukčijem vremenu, mnogi od njih i danas imaju publiku, a prilika da ih ponovno pogledamo na velikom platnu posebno je zanimljiva onima koji ih poznaju samo s malih ekrana. Upravo takvu priliku donosi ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana audiovizualne baštine, tijekom kojeg će se od 22. do 27. listopada u 38 kina diljem Hrvatske održavati besplatne projekcije domaćih filmskih klasika.
Pierpaolo Piccioli napušta mjesto kreativnog direktora Balenciage nakon manje od šesnaest mjeseci, što je francuska modna kuća službeno potvrdila 5. studenoga 2026. godine. Luksuzna grupacija Kering, vlasnik brenda, zahvalila je talijanskom dizajneru na njegovu radu i najavila predstavljanje novog kreativnog smjera, ali nije objavila razloge prekida suradnje. Odlazak dolazi nakon višemjesečnih nagađanja o nezadovoljstvu uprave poslovnim rezultatima, posebno u segmentu muške mode, te organizacijskih promjena koje provodi novi izvršni direktor Keringa Luca de Meo.