Modna oda jednoj eri: Izložba stila kraljice Elizabete II. otkriva neispričanu priču o eleganciji, moći i ženskoj sofisticiranosti
U proljeće 2026., Buckinghamska palača postaje pozornica za priču o stilu koja nadilazi modu. U galeriji The King’s Gallery otvara se izložba Queen Elizabeth II: Her Life in Style – do sada najopsežnija modna retrospektiva posvećena jednoj od najprepoznatljivijih žena 20. i 21. stoljeća. U povodu 100. obljetnice njezina rođenja, ova izložba ne prikazuje samo odjeću – ona pripovijeda život kroz tkanine, krojeve, boje i tihe poruke utkane u svaku haljinu, šešir i svilenu maramu.
U središtu pažnje naći će se oko 200 odjevnih komada koji ocrtavaju gotovo cijelo stoljeće stila, od djevojčice u srebrnoj haljini na vjenčanju strica 1934., do monarhinje čija je odjeća postala diplomatski jezik i simbol britanske suverenosti. Neki od tih komada javnost će imati priliku vidjeti prvi put – a upravo u toj intimi leži magija ove izložbe.
Kraljica Elizabeta II. bila je mnogo više od modne ikone – bila je tihi arhitekt vlastitog imidža, svjesna moći koju odjeća nosi. “Ova izložba je slavlje njezina jedinstvenog britanskog stila i trajne modne ostavštine,” kaže kustosica Caroline de Guitaut, koja otkriva da tek sada, kada je kraljičin modni arhiv preuzeo Royal Collection Trust, možemo istinski razumjeti priču iza svake modne odluke.
Od večernjih haljina 50-ih koje potpisuju Norman Hartnell i Hardy Amies, preko psihodeličnih uzoraka 70-ih i odvažnih boja Iana Thomasa, do prepoznatljivih tartanskih suknji, marama i jakni s kraja vladavine – izložba ocrtava ženu koja je kroz modu gradila mostove, slala poruke i njegovala tradiciju. Posebno mjesto u postavu zauzima legendarna vjenčanica iz 1947. te krunidbena haljina iz 1953., oba remek-djela Normana Hartnella – simboli povratka nade u poslijeratnom razdoblju i početka nove ere.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kroz izložbu se provlači i jedan suptilan podsjetnik: moda je, u rukama onih koji znaju, moćan alat. Kada je 1961. otputovala u Pakistan, njezina bijela haljina s detaljima u zelenoj boji nije bila slučajnost – to je bio diplomatski čin u svilenom izdanju. U doba Instagrama i hiperprodukcije, njezina promišljenost i suptilna dosljednost danas djeluju gotovo radikalno.
Dok hodamo među krojevima prošlih desetljeća, vidimo i jednu ženu – djevojčicu, suprugu, majku, kraljicu – čiji je stil bio tiha konstanta u svijetu koji se neprestano mijenja. Izložba Her Life in Style nije samo šetnja kroz modne epohe, već emotivni hommage ženi koja je s lakoćom nosila i krunu i svilenu maramu – i koja je znala da elegancija nikada ne viče, nego govori šaptom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Za sve ljubitelje mode, povijesti i kraljevskog šarma, ovo je izložba koju ne želite propustiti. A za one koji su vjerovali da je stil samo odjeća – možda je vrijeme da razmisle ponovno.
Dubrovnik je grad čija se ljepota desetljećima predstavlja kroz prepoznatljive vedute, kamene ulice i povijesne zidine koje su postale jedan od najpoznatijih simbola hrvatske kulturne baštine, no iza tih razgledničkih prizora oduvijek postoji i jedan drugi grad, intimniji, tiši i manje vidljiv, sastavljen od prostora koji nisu nastali kako bi privlačili poglede turista, nego kako bi bili dio svakodnevice njegovih stanovnika. Upravo tim skrivenim slojevima Dubrovnika posvećena je izložba Skrivena mjesta Grada fotografkinje Mare Bratoš, koja kroz dva fotografska ciklusa nastala u razmaku od trideset godina otvara promišljanje o vremenu, kolektivnom pamćenju i odnosu čovjeka prema prostoru koji se neprestano mijenja.
Koliko puta ulaskom u muzej ili galeriju nesvjesno usporimo korak čim ugledamo natpis koji nas upozorava da izloške nije dopušteno dodirivati, promatrajući umjetnost s pristojne udaljenosti i ostajući tek nijemi svjedoci nečije kreativnosti, toliko je snažniji osjećaj iznenađenja kada se pojavi izložba koja potpuno mijenja ustaljena pravila muzejskog iskustva te svakoga posjetitelja poziva da slobodno pruži ruku, istraži, iskuša, pogriješi, ponovno pokuša i upravo svojim sudjelovanjem postane dio umjetničkog djela koje se iz trenutka u trenutak mijenja, razvija i raste zajedno s ljudima koji ga doživljavaju.
Povijest se često promatra kroz velike političke događaje, ratove i društvene prekretnice, no jednako snažan trag u razvoju civilizacije ostavljale su i svakodnevne navike koje su tijekom stoljeća oblikovale način života, kulturu i vizualni identitet različitih društava. Upravo takav pogled donosi nova izložba „Anatomija dima – retrospektiva jedne navike“, koju predstavlja Narodni muzej Zadar. Riječ je o jednom od sadržajno i konceptualno najopsežnijih muzejskih projekata posljednjih godina, koji kroz umjetnička djela, povijesne predmete, reklamnu grafiku, dizajn i filmsku baštinu istražuje složenu priču o duhanu, njegovu društvenom značenju i načinu na koji je tijekom više od pet stoljeća postao dio globalne kulture.
U Laubi je otvorena izložba Atlantida, treća u ciklusu Kartografije – putovanje kroz zbirku Lauba, kojom ova zagrebačka kuća za ljude i umjetnost obilježava 15 godina djelovanja. Izložbu je otvorio kustos prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koji je istaknuo da Atlantida istražuje umjetnost kao neprestano promjenjiv i začudan organizam koji potiče nova promišljanja i različite interpretacije. Među najistaknutijim djelima nalaze se monumentalna slika Lovre Artukovića, skulptura Crvena stijena Siniše Majkusa i instalacija Dvoboj Ivana Fijolića, uz radove brojnih drugih suvremenih hrvatskih umjetnika. Izložba je privukla velik broj ljubitelja umjetnosti i znatiželjnika, a večer otvorenja nastavila se u opuštenoj atmosferi uz gallery party i zajedničko praćenje utakmice hrvatske nogometne reprezentacije.
U subotu, 27. lipnja u 19 sati, u Laubi – kući za ljude i umjetnost, otvara se izložba “Atlantida”, treća u nizu ciklusa Kartografije – putovanje kroz zbirku Laube. Riječ je o novom izložbenom poglavlju koje okuplja radove iz fundusa Laubine kolekcije te ih promatra kroz prizmu imaginacije, transformacije i promjenjivih svjetova suvremene umjetnosti.
U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci ovoga će ljeta publika imati priliku upoznati dvije umjetnice koje su obilježile europsku avangardnu scenu i svojim radom trajno promijenile način na koji promatramo odnos između jezika, tijela i identiteta. Izložba Radikalna subjektivnost, koja se otvara 3. srpnja i ostaje otvorena do 27. rujna, okuplja opsežan izbor radova koje su napravile Katalin Ladik i Tomaso Binga, autorice čije su umjetničke prakse tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća postale sinonim za eksperiment, umjetničku slobodu i propitivanje društvenih konvencija. Riječ je o jednoj od najvažnijih izložbi ljetnog programa riječkog muzeja, koja hrvatskoj publici donosi priliku da na jednom mjestu sagleda stvaralaštvo dviju pionirki vizualne poezije i performansa čiji je utjecaj odavno prešao nacionalne granice.
Galerija Mona Lisa u Zagrebu 10. lipnja otvara vrata izložbi „Vječna ljepota crteža“, reprezentativnom projektu koji okuplja 79 djela hrvatskih umjetničkih velikana nastalih od kraja 19. do druge polovice 20. stoljeća. Riječ je o pažljivo oblikovanom izboru radova koji kroz različite crtačke i slikarske tehnike na papiru donose pregled razvoja hrvatske likovne umjetnosti te istodobno potvrđuju trajnu vrijednost crteža kao jednog od najvažnijih medija umjetničkog izraza.
Hrvatska umjetnica Neli Ružić sudjeluje u međunarodnom umjetničkom projektu kroz izložbu Horizon Ablaze koja je otvorena 15. svibnja u Taichung Art Museumu u tajvanskom gradu Taichungu, čime njezin rad ulazi u kontekst globalne institucionalne prezentacije suvremene umjetnosti u jednom od ključnih kulturnih centara istočne Azije, gdje se kroz kustoski koncept promišljaju aktualne društvene i ekološke teme u transnacionalnom okviru.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Beba na fotografiji nosi svijetloružičasti bodi i nježnu kapicu s diskretnim uzorkom, a prizor je u samo nekoliko sati privukao brojne čestitke i poruke podrške.
