Umjetnost na recept: izložba Šutejevih rani radova u novom prostoru gdje se susreću kultura i medicina

U fokusu izložbe su rani radovi Miroslava Šuteja, jednog od najinovativnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća. Iako ga šira javnost najčešće prepoznaje po prepoznatljivom dizajnu hrvatskog grba, novčanica i sportskih dresova, Šutej je prije svega bio vizionar koji je volio eksperimentirati – s formom, prostorom, bojom i pokretom. Izložba donosi stotinjak djela iz njegove najranije faze stvaranja: od crteža rapidografom na biblijskom papiru, preko skica i litografija, do akvarela i tempere, nastalih pedesetih godina prošlog stoljeća. To su radovi koje publika još nikada nije imala prilike vidjeti.

Kustosica Anita Ruso Brečić pažljivo je izabrala reprezentativan presjek koji otkriva Šutejev kreativni proces, njegovu mladenačku zaigranost, ali i discipliniranu potragu za značenjem. Riječ je o djelima koja pripadaju kolekciji obitelji Bilić, a prikupljena su posredstvom obiteljskih veza još prije tridesetak godina. Među izlošcima se nalazi i intrigantna skica za rad Pijetao-ruka, kao i Šutejeva ruka iz 1978. godine – rad koji nosi dodatnu simboliku za dr. Ranka Bilića, specijalista ortopedije, čije su vlastite ruke svakodnevno oruđe pomoći i preciznosti.

Ova izložba nije samo omaž velikom umjetniku. Ona je i priča o počecima: o Šutejevim umjetničkim korijenima, ali i o novom početku Poliklinike Bilić Vision, koja u novom prostoru otvara vrata ne samo pacijentima, već i svim ljubiteljima umjetnosti. Jer zdravlje nije samo tijelo – zdravlje je i duh, i prostor, i ljepota kojom se okružujemo.

Zagreb, grad bogate kulturne povijesti i umjetničkih veza, dobiva ovim projektom još jedno relevantno mjesto: prostor u kojem se medicina susreće s vizualnom umjetnošću, gdje čekanje na pregled može prerasti u susret s djelom koje nas pomiče iz svakodnevice. U vremenu kada nam nedostaje galerija i sadržaja zbog sveobuhvatne obnove, ova inicijativa dolazi kao odgovor – i kao poziv na buđenje.

„Šutej – Počeci“ nije samo izložba. To je dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između umjetnosti i znanosti, između osobnog i javnog. To je prostor gdje estetika postaje terapija, a kultura postaje dostupna – svima.