Dobitnik dva Oscara, dvije nagrade BAFTA i četiri Zlatna globusa, kao i niza drugih priznanja, glumio je u filmovima četiri desetljeća, od kasnih 1960-ih do ranih 2000-tih, kada je otišao u glumačku mirovinu kako bi se posvetio svojim drugim interesima – pisanju i renovaciji kuća.
Gene Hackman glumom se odlučio baviti nakon što je bio u marincima
Gene Hackman rođen je 1930. godine u San Bernardinu u Kaliforniji, a nakon što je proveo četiri i pol godine u marincima (vojsku je napustio malo prije početka Korejskog rata) i kratko studirao, 1950-ih je odlučio postati glumac. Kako bi se probio trebalo mu je nešto više vremena nego što je to uobičajeno, a kada ga je šira javnost prvi put primijetila već je bio u kasnim 30-ima.
Iako je do tada već glumio u nekoliko filmova i pojavio se u gostujućim ulogama u desecima serija, Hackman se probio na veliku scenu s 37 godina u jednom od najznačajnijih filmova u holivudskoj povijesti – Bonnie and Clyde Arthura Penna. Izlazak ovog filma, za svoje doba iznenađujuće nasilnoga, danas se smatra prekretnicom i početkom tzv. holivudskog novog vala jer je probio brojne tabue o tome što se smatralo „primjerenim“ za prikazati na velikome ekranu.
U filmu koji prati slavni gangsterski par iz 1930-ih (Warren Beatty i Faye Dunaway) Gene Hackman glumio je Clydeovog starijeg brata i člana njegove bande Bucka te je za svoju ulogu nominiran za prvog Oscara u karijeri, u kategoriji sporednog glumca.
The French Connection (Francuska veza, 1971.)
U sljedećih nekoliko godina Hackman je postao jedan od najprepoznatljivijih američkih glumaca. Godine 1970. je ponovno nominiran za Oscar za sporednu ulogu za dramu I Never Sang for My Father, a svoju je prvu nagradu američke Akademije dobio u kategoriji najboljeg glavnog glumca za još jedan mračan i nasilan film, Francusku vezu Williama Friedkina, koja je te 1972. pokorila Oscare te osvojila, između ostaloga, i nagrade za najbolji film, režiju i scenarij, a bila je i ogroman financijski uspjeh te završila u top 3 najgledanija filma u kinima.
U filmu inspiriranom stvarnim slučajem Gene Hackman glumi detektiva odjela za narkotike opsesivno posvećenog lovu na francuske krijumčare droge u New Yorku. Triler koji se i danas smatra jednim od najboljih filmova svoga žanra četiri godine kasnije dobio je i nastavak koji je prošao lošije financijski i kod kritike.
The Conversation (Prisluškivanje, 1974.)
U još jednom neo-noir klasiku, filmu Francisa Forda Coppole koji je redatelj snimio između prva dva nastavka Kuma, Gene Hackman glumio je stručnjaka za prisluškivanje koji se nalazi u moralnoj dilemi nakon što u sklopu svoga posla čuje dokaze o mogućem ubojstvu.
Film je 1974. osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu, najznačajniju filmsku festivalsku nagradu.
Superman (1978.) i nastavci
Filmovi o superjunacima danas dominiraju kinima, ali nekada se nije vjerovalo da je stripovske junake moguće uspješno prebaciti s papira na film. Dokaz da se to može bio je prvi visokobudžetni superherojski film Superman iz 1978. U naslovnoj je ulozi tada potpuno nepoznati Christopher Reeves, a kako bi mu pružili podršku producenti su za sporedne uloge angažirali neka od najvećih glumačkih imena – dok je legendarni Marlon Brando plaćen 19 milijuna dolara za svoju cameo ulogu Supermanovog oca Jor-Ela, Gene Hackman glumio je njegovog najvećeg neprijatelja, poslovnog magnata Lexa Luthora.
Iako je odbio obrijati glavu za ulogu legendarno potpuno ćelavoga lika, Hackmanova interpretacija i danas je mnogima najprepoznatljiviji prikaz legendarnog negativca. Kasnije se Hackman pojavio i u dva mnogo slabije prihvaćena nastavka, drugom i četvrtome, koji se smatra jednim od najgorih filmova u povijesti.
Mississippi Burning (Mississippi u plamenu, 1988.)
Iako je u karijeri ostvario brojne uloge, Hackmanova pojava i stil glume najbolje su pristajali ulogama čvrstih ljudi s obje strane zakona, od kriminalaca do policajaca. Tako je bilo i u ulozi za koju je drugi put nominiran za nagradu Oscar za najboljeg glavnog glumca.
U filmu o stvarnome ubojstvu trojice aktivista za prava Afroamerikanaca na američkome Jugu 1964. Hackman glumi agenta FBI-a koji pokušava otkriti istinu unatoč tome što je cijeli grad protiv njega.
Unforgiven (Nepomirljivi, 1992.)
Vestern je kao žanr dobio novi život 1990-ih, a Gene Hackman glumio je u nekima od najuspješnijih. Clint Eastwood snimio je svoj posljednji vestern, mračnu priču o osveti Nepomirljivi u kojoj glumi bivšeg revolveraša koji se vraća iz mirovine dok je Gene Hackman pokvareni šerif.
Nitko u ovome filmu, mračnoj dekonstrukciji vestern-ideala nije pozitivac u pravome smislu riječi, a za ulogu grubog antagonista Gene Hackman dobio je svoj drugi Oscar, ovaj put za najbolju sporednu ulogu.
Royal Tenenbaums (Obitelj čudaka, 2001.)
Iako je bio najpoznatiji po mračnim filmovima, Gene Hackman pojavljivao se i u uspješnim komedijama. U jednoj od posljednjih uloga u karijeri, 2001. glumio je ekscentričnog oca troje djece (Ben Stiller, Gwyneth Paltrow, Luke Wilson) koji su svi u djetinjstvu bili genijalci, a u odrasloj su dobi neprilagođeni i razočarani životom. Film koji se često nalazi na listama najboljih filmova 21. stoljeća proslavio je svoga redatelja i scenarista Wesa Andersona, a Geneu Hackmanu donio je Zlatni globus za najboljeg glumca u komediji, čime je postao jedan od rijetkih glumaca koji su na toj dodjeli nagrada slavili i u kategoriji drame i u kategoriji komedije.
Ovaj film bio je posljednja „velika“ uloga u Hackmanovoj karijeri. U sljedeće tri godine pojavio se u još nekoliko manje uspješnih naslova, a nakon neuspješne komedije Welcome to Mooseport iz 2004. s Rayem Romanom objavio je da se povlači iz glume. Godinu ranije nagrađen je posebnim Zlatnim globusom za životno djelo.
U čast nedavno preminulog Roberta Redforda, legende američkog filma, Tuškanac u gostima donosi ekskluzivnu retrospektivu koja će zadovoljiti sve ljubitelje njegovog opusa, ali i novim generacijama prikazati filmske klasike koji su oblikovali kinematografiju 20. stoljeća. Ciklus filmova, koji se održava sredinom studenog, obuhvaća sedam ključnih naslova u kojima je Redford ostavio neizbrisiv trag, ne samo kao glumac, već i kao redatelj i producent. Svi filmovi bit će prikazani u kultnom zagrebačkom kinu Forum (SD Stjepan Radić, Jarunska ul. 2), a prva projekcija zakazana je za 10. studenog u 21 sat.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu otvara vrata nove scene HNK2 i tim potezom pomiče granice klasičnog kazališta. Publika prvi put stupa u prostor koji objedinjuje tradiciju i suvremenost, a cijela atmosfera odiše svečanošću i inovacijom. HRT će 3. studenog u 20:15 sati prenositi ovaj povijesni trenutak izravno na Prvom programu, omogućujući svima da osjete duh kazališta i energiju publike.
U studenom, Kulturno informativni centar Tuškanac pretvara se u prostor mračne filmske avanture i izazova koji će gledatelje natjerati da preispitaju vlastite granice. Program pod nazivom Tuškanac u gostima posvećen je Novom francuskom ekstremizmu, provokativnom filmskom pokretu nastalom krajem 1990-ih. Ovi filmovi poznati su po brutalnom prikazu tijela, boli i krvi, po iskrenom razotkrivanju ljudske ranjivosti i po pomicanju granica psihičke izdržljivosti.
Hrvatska se u posljednjih nekoliko godina profilira kao zemlja koja skriva neotkrivene turističke priče. David Skoko je odlučio otići korak dalje i pokazati one projekte koji spajaju lokalnu tradiciju, gastronomiju i prirodne ljepote. Novi kulinarsko-putopisni serijal David Skoko: Mjesto za mene počinje s emitiranjem u srijedu, 29. listopada, na 1. programu Hrvatske televizije.
Pod zvjezdanim nebom Porto Montenegra, uz šum mora i odsjaj svjetala luksuznih jahti, filmska magija prošetala je crvenim tepihom. U subotu navečer održana je prva dodjela AFA nagrada (Adriatic Film & TV Awards) – događaj koji je ujedinio filmske vizionare cijele jadranske regije. A večer je pripala jednom imenu – „Fiume o morte!“.
Austin Butler i Michael B. Jordan pregovaraju o glavnim ulogama u novoj filmskoj verziji kultne serije Miami Vice, koju će režirati Joseph Kosinski, autor hita Top Gun: Maverick.
Dok se more u Porto Montenegru presijava pod svjetlima reflektora, filmski svijet regije diše kao jedno. AFA nagrade – Adriatic Film & TV Awards – nisu samo još jedan događaj na crvenom tepihu, nego manifest kulture, suradnje i solidarnosti među autorima koji oblikuju novu filmsku scenu Jadrana.
Nema mnogo albuma koji se ne slušaju samo ušima, nego i kostima. Kad je Lily Allen, britanska kantautorica britkog jezika i neusporedivog dara za razgolićavanje vlastitih misli, objavila svoj dugoočekivani album West End Girl, svijet se nije pripremio za ono što dolazi. Ono što je predstavljeno kao povratak nakon sedam godina šutnje, pretvorilo se u brutalno iskren dnevnik žene koja je odlučila ne šutjeti više.
David Beckham još je jednom dokazao da elegancija i emocija mogu ići ruku pod ruku. Na svečanosti u dvorcu Windsor, gdje mu je kralj Charles III. uručio vitešku titulu za „doprinos sportu i humanitarnom radu“, bivši nogometaš nosio je odijelo koje ima posebno značenje – prvo muško krojeno odijelo iz modne linije njegove supruge, Victorije Beckham.
Komičarka Kathy Griffin obilježila je svoj 65. rođendan na način koji savršeno odgovara njezinu duhu – s dozom humora, samopouzdanja i hrabrosti. Gostujući u emisiji Sherri Shepherd, pojavila se na pozornici odjevena samo u vatreno crveni bikini i zlatne cipele na visoku petu, izazvavši ovacije publike.
Britanska pjevačica Lily Allen izazvala je pravu pomutnju na crvenom tepihu ovogodišnje dodjele CFDA Fashion Awards u New Yorku, pojavivši se u odvažnoj modnoj kombinaciji nadahnutoj donjim rubljem.
U dvorcu Windsor, pod svodom koji već stoljećima svjedoči povijesti britanske monarhije, odigrala se scena dostojna filmskog scenarija. David Beckham, čovjek koji je generacijama bio lice sportskog ponosa, stila i britanske elegancije, napokon je primio jedno od najviših priznanja svoje zemlje – vitešku titulu. A uz njega, s karakterističnim osmijehom i profinjenim držanjem, stajala je Victoria Beckham – sada i službeno Lady Beckham.