Ananda Đuranović za HELLO!:”Stvaranje nije samo talent, već i hrabrost da budeš svoj!”

Odrasla u svijetu plesa i glazbe, Ananda se odmalena učila scenskoj slobodi i izražavanju kroz pokret, što je vidljivo i u njezinim nastupima. Iako je pjesmu isprva smatrala previše osobnom da bi je podijelila sa svijetom, njezini su je najbliži uvjerili da je upravo ta ranjivost ono što će slušatelje najviše dotaći. “Lies Lay Cold” nije tek slučajna pjesma – to je rezultat dugogodišnjeg rada, suradnje s vrhunskim producentima i hrabrosti da se kroz glazbu kaže ono što se riječima ponekad teško izgovara.

Suradnja s renomiranim švedskim producentima Andreasom Björkmanom i Jonasom Ekdahlom pokazala se ključnom za konačnu verziju pjesme. Ananda ih opisuje kao ljude koji su joj pomogli vidjeti potencijal pjesme u drugačijem svjetlu, pružajući joj sigurnost i profesionalno vodstvo. Iako je imala određene sumnje i strahove, njihova vjera u nju pomogla joj je da se oslobodi kreativnih kočnica i dozvoli pjesmi da diše punim plućima.

Upravo taj proces stvaranja i transformacije čini “Lies Lay Cold” posebnom. Inspirirana osobnim iskustvima i životnim izazovima, Ananda je kroz nju pronašla novi način izražavanja i oblikovanja svog glazbenog identiteta. Pjesma nosi snažnu poruku – ljubav prema sebi temelj je svakog zdravog odnosa, a žrtvovanje vlastitih granica nikada nije pravi put prema sreći.

Njezin glazbeni put nije bio jednostavan, ali svaka prepreka, svaka suza i svaka sumnja danas su dio njezine autentičnosti. Ananda je godinama pisala pjesme za druge izvođače, no sada je došao trenutak da sama stane u prvi plan i pokaže sve što može. Osim što će se predstaviti s vlastitom pjesmom, sudjelovala je i u stvaranju drugih natjecateljskih pjesama na Dori, dokazujući svoj široki autorski raspon i nevjerojatnu kreativnost.

No, Ananda nije samo talentirana kantautorica – ona je izvođačica koja svojim glasom, stasom i scenografijom donosi cijeli paket. Svoj scenski nastup gradi na bogatom plesnom iskustvu koje seže još u 2009. godinu, a njezina sposobnost interpretacije omogućuje joj da pjesmu ne samo otpjeva, već i doživi na pozornici. Svaki pokret, svaki pogled i svaki ton pomno su promišljeni, a spoj emocije i vizualnog izražaja čini njezine nastupe nezaboravnima.

Uz sve to, Ananda je veliki zaljubljenik u švedsku glazbenu scenu, koja ju je oblikovala i inspirirala. Rad sa stranim producentima omogućio joj je da stekne nova iskustva i produbi svoje znanje o glazbenoj industriji, a činjenica da Švedska stoji iza brojnih svjetskih hitova dodatno ju motivira. Uvijek otvorena za eksperimentiranje i istraživanje novih zvukova, Ananda je pronašla vlastiti put u svijetu glazbe, bez kompromisa i bez straha.

Iako joj je bilo teško otpustiti svoje strahove i podijeliti pjesmu sa svijetom, danas je ponosna na ono što je stvorila. “Lies Lay Cold” nije samo natjecateljska pjesma – to je glazbeni manifest o ljubavi, gubitku i ponovnom pronalasku vlastite vrijednosti. Svojim nastupom na Dori, Ananda ne donosi samo još jednu pjesmu, već priču koja će dirnuti mnoge i ostaviti trag u srcima slušatelja.

Hoće li “Lies Lay Cold” osvojiti publiku i žiri te osigurati svoje mjesto na Eurosongu, tek ćemo vidjeti, ali jedno je sigurno – Ananda Đuranović donosi nešto novo, moćno i iskreno, a takve priče uvijek ostaju zapamćene.

 Loading ...

Možete li nam reći više o inspiraciji za svoju pjesmu “Lies Lay Cold” i što ona za Vas osobno znači?

Pisala sam je u periodu života kad sam prioritizirala sve druge prije sebe same. Sada shvaćam da sam time, iako sam imala dobru namjeru, štetila samoj sebi. Poruka pjesme je da nije vrijedno žrtvovati sebe kako biste pomogli nekom drugom da se pronađe. Samim time pjesma ne šalje poruku nikome direktno, već je introspektivna. Pjevam je sama sebi, kao podsjetnik na stvari preko kojih sam prelazila, i kao podsjetnik na granice koje nisam znala postaviti u određenim trenutcima, jer sam htjela da je drugima uvijek dobro. Kroz vrijeme sam shvaćala da nikome neću nauditi ako sebe stavim prvu kada to treba – baš naprotiv. Istinsku ljubav od drugih postižemo samo onda kada i sebe istinski volimo i poštujemo. Iako je to bio dug put i puno rada, kad god me netko pita bih li taj period ponovila, definitivno bih – jer me naučio puno toga.

Kako je došlo do suradnje s Andreasom Björkmanom i Jonasom Ekdahlom na ovoj pjesmi?

Prijatelj me dugo nagovarao da završim tu pjesmu. Odlučila sam poslušati njegov savjet te sam je zaokružila kao nekakav prvi demo, a zatim to poslala svom timu u Švedskoj. S njima radim već godinama i stvorili smo jedan divan odnos, što osobni, što profesionalni. S njima sam se baš pronašla i prizvuk demo trake bio je takav da me samo na njih i podsjetio. Iako radim s mnogim drugim producentima, svatko je specijaliziran za svoj žanr, a za ovaj su najbolji odabir bili oni. Imala sam osjećaj da bi im se svidjela, i kada sam im poslala, odmah su je zavoljeli i u roku tjedan dana poslali prvu verziju. Još sam bila skeptična tada jer je nisam htjela završiti, od straha od surovosti, ali kad sam vidjela koliko oni vjeruju u nju, počela sam i ja. Na kraju krajeva, za sve glazbene nedoumice, uvijek njima vjerujem. Ipak su duže na sceni, puno iskusniji, i drugi je to svijet iz kojeg oni dolaze. Otišla sam zatim u Švedsku, nasnimila vokale i čekala neki prvi miks. U nekoliko dana smo je i završili, završavali neke finese, frekvencije, ekvalizaciju, dodavali neke elemente. Zatim je ideja došla da je prijavimo na Doru, a kao veliki fan Eurosonga, nisam odbila jer sam tada već pjesmu vidjela u skroz drugom svjetlu, i iako mi nosi težinu, sada ju smatram jednom divnom težinom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Spomenuli ste da ste isprva skrivali ovu pjesmu smatrajući je previše osobnom. Što Vas je potaknulo na to da je ipak podijelite sa svijetom?

Vidjela sam meni drage i bliske ljude kako su prepoznali i osjetili u njoj svoju emociju. Samim time dali su joj drugo značenje i učinili je svojom, što je na kraju dana meni uvijek cilj kod stvaranja glazbe. Pobuditi nešto u nekome. Moj prijatelj obično je u pravu oko stvari vezano za moju glazbu, i svaku suradnju do sada dobro je procijenio, pa je imalo smisla da mu vjerujem i s ovim. Također, kad sam vidjela koliko mu je stalo do nje, time je meni bilo još draže završiti je, barem za njega. Andreasova i Jonasova reakcija dodatno je zapečatila stvar, te sam pjesmu vidjela u drugom svjetlu. Bojala sam se biti surova, ali onda sam se sjetila da svi meni najdraži i najutjecajniji glazbeni uzori upravo svoju glazbu stvaraju iskreno i surovo – i takvi su meni najdraži. Pustila sam svoje strahove i zavoljela je, i danas mi je jedna od najdražih projekata koje imam.

Kako su Vaša plesna iskustva od 2009. godine utjecala na Vaš scenski nastup i koreografiju za Doru?

Iako sam odrasla na stilu drukčijem od onog koji će se možda pokazati na pozornici u ovoj pjesmi, definitivno me naučilo kretanju i ponašanju dok pjevam. Biti slobodnija, prirodnija, slušati svaki tren, bubanj, synth i dio produkcije. Zahvalna sam na tome što me se od malena gurnulo u ples, jer on danas ima veliki značaj u mom stvaralaštvu i smatram da će biti zanimljivo ukomponiran i u moje iduće projekte. Odrasla sam na različitim plesnim stilovima, iako je moj primarni Hip Hop, ali sam po sebi on je kao stil podosta slobodan, stvarno se svašta može s njim. Kasnije sam zatim ušla i u jazz na neko vrijeme, na komercijalne stilove također – i dan danas volim otići na neki dance class, pogotovo otići u dvoranu s najboljom prijateljicom i koreografirati i plesati na nama najdraže pjesme. Smatram da je ples jako važan u glazbenoj industriji kakva se stvara danas, makar nečije stvaralaštvo ne mora po sebi biti ‘plesno’. Pokret na pozornici uvijek daje novu dimenziju svemu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Možete li opisati proces stvaranja pjesme “Lies Lay Cold” u Göteborgu i kako je švedska glazbena scena utjecala na Vas?

Krajem 2023. bila sam u Goteborgu kod Andreasa, tada smo surađivali na drugoj pjesmi. Cijeli smo dan bili u studiju, kako mi to inače radimo (najdraže nam je provesti duže vrijeme stvarajući), snimala sam vokale, harmonije, završavala pjesmu, a zatim sam se vratila u hotel. S obzirom na to da pišem kad god sam inspirirana, što je svaki dan, tada sam se još osjećala nemirno i kao da su neke stvari bile nedorečene u mojoj glavi, trebala sam još pisati. Bilo je oko ponoći, otvorila sam laptop i našla neku nasumičnu instrumentalnu pratnju koju sam imala u folderu, te upalila diktafon na mobitelu. Krenula sam pjevušiti melodiju na praznu klavirsku pratnju, i izašla je iz prve. U mojoj je glavi odjednom došla, kao da je već postojala u mom mozgu i sada je samo bila otpjevana. Još uvijek negdje u mobitelu imam tu snimku, i da se usporedi s finalnim produktom – ostala je relativno ista. Zatim sam u sljedećih 20-ak minuta napisala tekst, koji je isto odmah izašao, a ideja Lies Lay Cold došla je čim je krenuo refren. Tako je cijeli proces potrajao nekakvih pola sata. Dodala sam mnogo harmonija na bridgeu, refrene i versove, i zaokružila demo. Zatim sam je spremila, eksportirala i nisam je otvorila sve dok je prijatelj nije slučajno čuo mjesecima poslije. Švedska je scena uvelike pozitivno utjecala na mene. Jako volim surađivati sa stranim producentima, primarno zbog njihove radne etike i principa rada općenito. Svemu pristupaju jako skromno, Šveđani su uistinu glazbeni narod i, ako to do sada ne znate, sve pjesme koje slušate na radiju, od klasika i najvećih hitova povijesti, barem 80 % njih napisao  je neki švedski autor. Najbolji primjer je Max Martin, jedna od mojih najvećih inspiracija – on je producent koji piše za Arianu, Britney, The Weeknda, Backstreet Boys, Taylor Swift, Ushera, Christinu Aguileru, Coldplay… Šveđani su inovativni hrabri, kreativni – ne boje se isprobati sve, svaku ideju, makar ne zvučala dobro na početku – dok se ne pokuša, ne može se znati. Upravo to je upravo bio moj način rada i tu sam se baš pronašla. Svaka država daje mi svoja iskustva, principe i to je divna stvar. Jako volim surađivati s producentima iz drugih država.

Kako ste uskladili rad na vlastitoj pjesmi s pisanjem za druge izvođače na Dori, poput pjesama “Monopol” i “Enigma”?

Svaka je nastala u svom periodu, proces pisanja nije bio povezan. Prvo je nastala Enigma, zatim Lies Lay Cold, pa Monopol. Rekla bih da sam kao autor dosta brza s pisanjem, samo onda dovršavanje i usavršavanje potraje zbog produkcije, mixa i mastera, harmonija i slično. S obzirom na to da mene pisanje i autorstvo najviše ispunjava, uživam u tome pa mi nikada nije teško. Enigma je najbrže završena, Irma je u jedan dan snimila vokale, ja sam joj odradila harmonije, zatim smo Andreas i ja završili zajedno produkciju. Poslana je na mix i master kod Jana Magdevskog i s tim smo bili gotovi. Lies Lay Cold isto je bila relativno brz proces, nasnimila sam vokale u Goteborgu, Andreas i Jonas napravili su aranžman, produkciju i mix, a master je odradio Thomas Johansson. Finese smo dovršili u nekoliko dana, napravili nekoliko mikseva prije nego što smo bili zadovoljni s finalnom verzijom, ali sve u svemu, oko svega smo se slagali uvijek i bio je stvarno brz proces. Monopol je, rekla bih, najduže potrajao jer smo oko njega uvijek imali neku novu ideju, nešto novo što smo htjeli uvrstiti, od harmonija, do instrumenata, do produkcije. Mijenjali smo i tekst i melodiju nekoliko puta, prvotni demo Monopola uvelike se razlikuje od finalnog produkta. Ali, to nam je bilo jako uzbudljivo jer kad smo se vratili prvoj demo traci i usporedili, stvarno smo bili zadovoljni onim što smo napravili. Andreas je za Monopol čak naučio svirati brač u svega nekoliko dana, kako bismo dobili taj hrvatski prizvuk koji je Ivan htio postići u spoju s modernom produkcijom. Zatim smo Andreas i ja dodali harmonije, on i Jonas odradili su produkciju i aranžman i dalje je poslano na mix i master. Bio je duži proces, možda 2-3 mjeseca, ali je definitivno vrijedilo jer smo danas jako zadovoljni kako je ispala.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Koji dio pjesama “Monopol” i “Enigma” biste najradije promijenili da možete i zašto?

Na Monopolu sam imala drukčije vizije, ali s obzirom na to da je rezultat suradnje između nas četvero, ispala je drukčije od moje prvotne vizije – što meni nikada nije bio problem, jer pjesma svakako nije pisana za mene. Trebala je biti prilagođena onome što je Ivan htio, osjećao i zamislio, i to je bilo super iskustvo – svaki put tako naučiš nešto više, bolje upoznaš izvođače i njihove želje, a to je najbitnije. Nije svaka pjesma za svakog, niti prvi demo treba biti finalni zvuk pjesme. Melodija i tekst su ono što je važno, a produkcija i aranžman zatim je čine onime što je krojeno za izvođača po njihovom ukusu. Zato nikad ne volim dati pjesmu iz neke arhive pjesama koje sam napisala (kojih ima sigurno više od 300) nekome tko me pita da mu je napišem, već volim upoznati tko su, što su, što vole – i napisati novu pjesmu koja se podudara sa željama izvođača. Zadovoljna sam s produktom kakvim je danas, i ne bih ništa mijenjala. Ista stvar vrijedi za Enigmu – Irma je sa svime bila zadovoljna, dala svoju esenciju pjesmi izvedbom, koja se znatno razlikuje od moje – na najbolji način. Ne mogu više zamisliti Enigmu u svojoj izvedbi jer je pjesma krojena za nju. Meni je najvažnije da je izvođač zadovoljan, samim time ništa ne bih mijenjala. Definitivno bi obje pjesme zvučale drukčije da su u mojoj izvedbi, ali u tome i je čar različitosti pjevača.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom priprema za Doru 2025.?

Balansirati osobno i profesionalno. Rekla bih da me za sada još uvijek dobro ide, ali s obzirom na to da Dora nije jedini projekt na kojem trenutno radim, puno je tu organizacije koju treba dobro odraditi. U industriji sam već nekoliko godina, i zbog toga mislim da sam bila spremna na sve što me čeka za Doru i obaveze vezane za nju – ali da nekada bude teško uskladiti sve te projekte u isto vrijeme, bude. Ništa od toga, naravno, nije problem – kako volim reći, to su sve slatke muke. Uvijek sam dobro balansirala više stvari odjednom, multitasker sam, tako da, dapače, odgovara mi. Samo uvijek moram dobro organizirati svoje prioritete, i uvijek biti tu za moje bliske ljude. Nekada me to malo uzdrma, ali uvijek se sve riješi.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Kako ste usavršavali svoje vokalne harmonije i scenski nastup uz mentoricu Teanu Kovačević?

Teana je mentor koji se primarno fokusira na izvedbu i ponašanje na pozornici te treniranje uha da bude spremno na svaku situaciju – bilo to loše ozvučenje, pjevač koji uz vas ne pjeva točne tonove, ili loše okruženje nastupa. Povezale smo se preko zajedničke opsesije s harmonijama, i tu smo se pronašle – pa me rad s njom uvijek jako ispunjavao. Definitivno je pomogla u treniranju mog uha, da sam uvijek točna na svakom tonu, da znam kako graditi i najkompliciranije harmonije – i ona je dio mog rasta. Na sceni joj je važno sve – od performansa, ponašanja pa do izgleda, držanja i outfita. Uvijek je pokušavala postići pun paket u svojim polaznicima. Također, netko je tko će s tobom biti satima dok god ne otpjevaš ili postigneš ono što taj sat trebaš postići. Ništa joj nije problem, podrška je svakoj osobi jednako, dolazi na svako snimanje, natjecanje, pa će tako biti i na Dori sa mnom. Ona i njezina udruga Music Talents Split jedan je od mojih domova i uvijek će ostati.

Kako je osvajanje nagrade Best Song of Pangea na Intercontinental Music Awards utjecalo na vašu karijeru?

Na pjesmi OnE bila sam samo jedna od vokalistica, tako da nagrada nije direktno došla meni, ali svejedno sam jako počašćena što sam bila dio projekta. Roger Montejano, voditelj projekta i ujedno jedan od članova žirija na Grammy nagradama, pronašao me preko interneta jedan dan i pitao me da budem dio pjesme. Naravno da sam odmah pristala, s obzirom na njegov talent, kreativne vizije i glazbeni integritet, i vrlo sam brzo poslala svoje vokale. Bilo je to jedno jako lijepo iskustvo, dan danas se čujemo i uvijek smo otvoreni za novu zajedničku suradnju, ako jednog dana ponovno dođe prilika za to. Tada sam surađivala s još jednim inozemnim producentom, što je meni uvijek velika sreća i zadovoljstvo. Svi su na tom projektu iznimno talentirani, a pjesma ima snažnu poruku zajedništva i divno je biti dio nečeg takvog.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Možete li podijeliti više o vašim suradnjama s glazbenicima poput Albine i Nevene Božović?

Albina i ja pjevale smo zajedno kod Teane, iako je ona kod nje bila puno duže nego ja. Imale smo nekoliko zajedničkih nastupa pod njezinim vodstvom, i tako preko prijateljstva zajedno surađivale na njezinoj pjesmi ‘Noću’. Ona je pjesmu napisala, samo joj je trebala pomoć s nekim glazbenim razrješenjima – i počašćena sam što sam upravo ja mogla biti dio te pjesme. Albina je vrlo talentirana i kao izvođač i autor, i piše stvarno divne tekstove. Pjesma ‘Ne moraš’ koju sam s pisala s Andreasom Bjorkmanom, Adrianom Pupavac i Devinom Jurajem slučajan je produkt naše suradnje, jer smo pjesmu neko vrijeme imali snimljenu kao demo, ali smo tražili pravog izvođača za nju. Došli smo zatim do Magic Recordsa i Nevene, te njima ponudili pjesmu jer smo smatrali da odgovara njenom stvaralaštvu i senzibilitetu. Bili su jako zadovoljni, uzeli su je, a Vladimir Danilović zatim je dodatno prilagodio tekst srpskom jeziku, dodao svog izričaja i pjesma je bila gotova. Nevena je divna, talentirana umjetnica i bila nam je čast raditi s njom, pogotovo jer sam i ja bila fan njezine pjesme na Eurosongu ‘Kruna’.

Kako balansirate između različitih glazbenih žanrova poput house-popa, flamenca, R&B-a i rocka u svom stvaralaštvu?

Volim eksperimentirati sa svim žanrovima, i uvijek imam različita raspoloženja ovisno o pjesmama koje u tom trenutku želim slušati. Tako to varira od metala i rocka, preko housea, popa i flamenca, pa do R&B-a, countryja, trapa i mnogih drugih. Ne volim se ograničavati u stvaralaštvu i uvijek volim stvarati u trenutku, onako kako se tada osjećam. Pa tako, ako sam sretna, obično me povuče na pop, house, country ili R&B, a ako sam tužnija povuče me na rock, trap i flamenco. Metal, iako ga volim slušati, nisam toliko pisala. Postoji nekoliko pjesama, ali za sada se ne vidim u tom žanru zbog svoje vokalne prirode. Ali, tko zna. Smatram da se u svakom žanru u kojem stvaraš prvo treba dobro naslušati i educirati se o njemu, prizvuku, produkciji (ako pričamo samo o jednom žanru bez eksperimentacije) i samim time nikada ne stvaram žanr s kojim nisam prvo dobro upoznata i o kojem nisam dovoljno istražila. Treba sve to uzeti s jednim velikim strahopoštovanjem, jer su s razlogom autori koji spadaju pod klasike tu bili prije nas, i uvijek u svom stvaralaštvu pokušavam odati počast takvima, dok pjesmu činim svojom i dajem svoju esenciju.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Koji su Vaši glavni uzori u glazbi i kako su utjecali na Vaš stil?

Njih je stvarno puno, ali pokušat ću ih svesti na one najznačajnije i opisati kako su na mene imali utjecaja, jer je svaki od njih meni dao nešto drukčije i svoje. Kada pišem, uvijek se vodim logikom – je li ovo nešto što bih htjela da netko od ovih uzora čuje i komentira? Ako ne, znam da nije dovoljno dobro. Prva koja je na mene imala utjecaja je Anastacia. Moj prvi CD bio je upravo njezin album Pieces of a Dream, i to je bio trenutak kad sam postala opsjednuta njezinim stvaralaštvom, likom i karakterom. Njezin je vokal nesvakidašnji, njezin zvuk jako prepoznatljiv, ali nikada predvidljiv, a njezina karizma neponovljiva. Ona kada pjeva, pojede cijelu pozornicu i upija energiju publike, te nam toliko daje i natrag. Imala sam tu čast vidjeti je uživo u Opatiji 2023. godine, i to je za mene bilo posebno iskustvo jer sam odrasla gledajući je na ekranu. Jako je neobičan osjećaj vidjeti nekog koga toliko idolizirate uživo. Da se razumijemo, uvijek kažem da nikog ne treba idolizirati, jer nikog od njih ne poznajem uživo (za sada haha!), ali gledajući njihove intervjue, stvari za koje se zalažu, stavove koje iznose i kako se odnose prema drugima (barem ovo što vidimo u javnosti), mene vežu za izvođača.

PROČITAJTE: Ovo je pjesma “Lies Lay Cold” s kojom mlada Ananda želi osvojiti Doru!

Nisam netko tko može odvojiti umjetnost od umjetnika, kako obično ljudi kažu kada je netko poprilično kontroverzan ili problematičan. Meni ta umjetnost osobno prestaje biti umjetnost ako osoba koja iza nje stoji ne odgovara mojim stavovima ili načelima, ili onim što ja smatram važnim da bi se očuvala ta svetost umjetnosti. Još jedna koja je na mene uvelike utjecala bila je Britney. Pop princeza, uvijek svoja, još u doba koje je bilo puno manje otvorenog uma uvijek se zalagala za jednakost, ljubav i prestanak osuđivanja manjina. Pun paket – performer, plesač, vokalist – jako osuđivana zbog njezinih live izvedbi, iako ljudi ne razumiju da nije svaki izvođač tu s istom svrhom kao netko drugi. Ona je imala svoj pravac, svoju publiku činila sretnom na drukčiji način, ali je uvijek ostajala dosljedna sebi. Rekla bih da se puno njezinog prizvuka može čuti u mojim R&B pjesmama, a definitivno je bliska mom stvaralaštvu jer komponira ono što se i ja trudim povezati – ples, harmonije, vokale i modu. Njezin album ‘Britney’ jedan je od albuma koje sam najviše slušala. Geolier je talijanski autor/izvođač kojeg sam počela pratiti prije nekakvih godinu dana, ali je imao ogroman utjecaj na proširenje mog stvaralaštva na trap. Dok nisam počela slušati njega, nisam se upuštala u pisanje trapa, jer me nije toliko zanimao – makar sam ga poštivala kao žanr. Samo se osobno nisam pronalazila. Kod njega sam vidjela elemente koje ja jako volim koristiti – on nije tipičan reper/treper. Upušta se u sve, eksperimentira sa svime, ali ostaje dosljedan svom zvuku i liku. Vođen je melodijom, prepoznatljiv je po svojim melodijskim intervalima – i prije svega uvijek odaje počast svojim korijenima, uzorima i Napulju iz kojeg dolazi. U svoje tematike uključuje sve – od svoje ljubavi prema sportu, do ljubavi, do političkih i kontroverznih socijalnih tema. Također pjeva na napuljskom, koji je prepoznat kao svojevrsni jezik, jer ni Talijani ne razumiju napuljski dijalekt, ako ne dolaze iz Napulja, Salerna ili bližeg juga. Još uvijek postoji velika stigma oko Napulja, što kulturna, što karakterna – a on se svojom glazbom upravo protiv toga nastavlja boriti, i jedan je od najutjecajnijih izvođača te okoline. Upravo zbog njega sam počela učiti i napuljski, koji je jedan, ako ne i najljepši jezik, meni osobno. Iako pretežak (jer ga ne možeš naučiti na internetu), moja baza znanja talijanskog uvelike je pomogla. Inspiriraju me njegova hrabrost, odvažnost i ustrajnost da svoju kulturu pokaže Italiji i svijetu kao kulturu iz koje su danas proizašle mnoge pjesme – mnoge od kojih su upravo neke od naših hrvatskih starijih hitova. Neomelodika pravac je koji krasi mnoge naše današnje pjesme, a vuče korijene upravo odande. Rosalia je umjetnica koja je u meni oslobodila žar za eksperimentiranjem.

PROČITAJTE: Tko je mlada pjevačica Ananda koja želi predstavljati Hrvatsku na Eurosongu?

Njezino je stvaralaštvo jedno od najimpresivnijih koje sam čula, njezin vokal najbliže je tehničkom savršenstvu koje vokalist može postići (po mom skromnom mišljenju), a njezin lik imao je velikog utjecaja i u današnjoj modi. Flamenco je nevjerojatan žanr, stil života, i u meni budi jedno veliko strahopoštovanje. Prije svega je nevjerojatno skromna, izvođačica kod koje sam baš osjetila da je tu da stvara glazbu i širi svijest o važnim političkim i socijalnim problemima. Prije svega je jedan veliki čovjek, što se u njezinom stvaralaštvu jasno i vidi. U isto vrijeme piše s tolikom namjerom, ali sve radi prirodno. U današnje vrijeme teško je stvoriti zvuk koji nikada do sada niste čuli, ali ona je to i uspjela, povezujući flamenco, trap, pop, reggaeton, R&B… Za nju glazba nema granica i upravo je to ono čime me ona inspirira. BIGBANG prvi je bend s kojim sam se povezala, sada meni već daleke 2011. godine. Čitala sam neki časopis, vidjela njihovu sliku, i ono što me privuklo je njihov androgini izgled. Jako su odskakali od tadašnje norme, uz to dolaze iz Južne Koreje, a kao netko tko je uvijek volio učiti o drugim kulturama, oni su bili moj prvi doticaj s korejskom kulturom. Zaintrigirao me jezik, pa sam kao mala svoje vrijeme izvan škole provodila učeći Hangul, njihovo pismo, kako bih mogla čitati i pjevati njihove pjesme. Većinom sam pokušavala replicirati po uhu i izgovor koji sam slušala kroz godine. Mnogo mojih melodija i način na koji pišem inspiriran je njihovim senzibilitetom, a tada je još bio veliki tabu jer su ljudi bili jako zatvoreni prema korejskoj kulturi i glazbi, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Drago mi je vidjeti da u nekoliko posljednjih godina ta glazba dobiva na važnosti, jer njihova je radna etika neusporediva s bilo kojom kulturom što se tiče glazbe, a mnogi to ne znaju. Iako, ja još uvijek tvrdim da su zlatne godine K-Popa bile godine BIGBANGA i 2NE1-a. G-Dragon, jedan od članova BIGBANGA, uzor je mnogim današnjim glazbenicima. I svi vaši omiljeni glazbenici imali su svoje uzore, a on je uvelike utjecao na svjetsku scenu, što u modi, što u glazbi. Mahmood je još jedan talijanski umjetnik kojeg pratim od 2019. Time je postao moj prvi pravi i veliki doticaj s talijanskom glazbom (uz, naravno, Giorgiu, Lauru Pausini, Bocellija, Ramazzottija itd.) Specifičnog i posebnog identiteta, pomiče granice talijanske i svjetske glazbe, baziran je na velikim intervalskim skokovima, kompliciranim harmonijskim spletovima, frljama i fijoretima i naglasku na modu u glazbenom izričaju. Isto jedan veliki umjetnik, kao i svi prethodno navedeni, autor je svojih pjesama, jako uvažava i voli suradnju s drugim umjetnicima, pogotovo inozemnima, te voli odavati počast svojim korijenima i uzorima. Susreće se s puno predrasuda jer dolazi iz imigrantske obitelji različitih pozadina, i samim time dobivao je otpor na sceni jer ga se nije smatralo ‘pravim Talijanom’, iako je rođen i odrastao u Milanu. Nikad time ne zaboravlja svoju pozadinu, i miješa elemente Sardinije i Egipta uz kombinaciju francuskog i američkog prizvuka. Na prvu se čine nemogućim kombinacijama, ali on to tako dobro spoji da, isto kao Rosalia, u meni je pobudio trenutak u kojem sam shvatila da takvo nešto do sada nisam čula, a funkcionira toliko dobro, i istovrsno je veoma logično uhu. Inspirirana sam njegovom modom, karizmom i versatilnosti. Također ima jedan od najzanimljivijih vokala koje sam čula.  Ariana Grande umjetnica je koja je na mene kao vokalista daleko najviše utjecala. Osoba sa savršenim sluhom, znanju o svakom području glazbe, versatilnosti u stvaralaštvu i autorskim talentom, jedna je od najznačajnijih osoba za mene. Mnogi je podcjenjuju zbog žanra kojim se bavi, ali nisu educirani o njezinoj pozadini i radnoj etici, te koliko radi na sebi i koliko sama stvara sve što čujemo i vidimo. Osim što je vrsna vokalistica, Ariana je i kompozitor, tekstopisac, producent, aranžer i jedna od najutjecajnijih modnih ikona. Suptilno je zaslužna za mnoge trendove u svakom periodu svog stvaralaštva, te svaki povezuje na eru u kojoj se tada nalazila, time prikazujući svoj napredak. Jako je smislena, logična i veliki radnik. Godinama se morala dokazivati, što karakterno, što glazbeno, nosila se s mržnjom, negativom, degradiranjem, i iz svega izašla svaki put jača i to unijela u svoje stvaralaštvo. Nastavlja mi biti inspiracija, jer sam upravo uz nju gradila harmonije, slušala njezine izolirane vokale na YouTubeu, gledala njezina videa kako stvara u studiju, slušala podcaste o njezinom principu rada, vokalnim vježbama, učila od njezinih uzora – uvelike je utjecala na mene kao glazbenika danas. Prije svega je iznimno skromna i nastavlja odavati počast svojim početcima, što pokazuje veliku zahvalnost, jer bez svojih korijena ne bi bila ovo što je danas. To me jako inspirira i to je nešto što je i meni jako bitno i čime ću se uvijek voditi. Panic! At the Disco bili su snažan utjecaj na moje srednjoškolske dane, i nastavljaju biti i danas. Zbog njihove sam glazbe svaki petominutni odmor bila kod knjižničarke jer je u knjižnici postojao klavir, te sam tako iskorištavala svoje odmore. Ako bi nas ranije pustili sa sata, ja sam bila u knjižnici. Ako sam ranije završila s ispitom, bila sam u knjižnici. Ako sam trebala biti na satu, bila sam u knjižnici (haha šala! Ili je li?). Upravo Brendon Urie u meni je održao žar za instrumentima i želju da naučim i educiram se o svakom instrumentu o kojem mogu. Iako trenutno sviram samo gitaru i klavir, inspirirao me činjenicom da svira mnogo instrumenata, i u svakom je genijalan. O njegovim vokalnim sposobnostima ne treba se ni pričati, jer je miljama daleko od mnogih danas. Svoje sam slobodno vrijeme provodila i gledajući njegove Twitch streamove, jer sam kao gamer također se pronašla u njegovoj ljubavi prema igrama. Vidjeti nekog tako genijalnog koji svoje vrijeme provodi tako ljudski, stavilo mi je puno stvari u perspektivu u tim još mlađim godinama. Uvijek je držao livestreamove za fanove, pričao s njima, pričao o svojim pjesmama, procesu, uključivao ih u svaki detalj koji je mogao i trudio se povezati sa svojom fanbazom koliko god je to mogao i stigao. Dan danas imam playlistu od stotinjak pjesama koje sam povlačila iz njegovih live streamova, gdje bi nešto pustio u pozadini, ili obrađivao na svoj način, ili samo svirao. S nekima sam se poprilično pomučila dok ih nisam pronašla, ali vrijedilo je, jer je to značilo da sam tad dobivala uvid u umjetnike koji su njega izgradili. A netko tko je njega izgradio takvog, značilo je da je apsolutno kvalitetan. Time sam se direktno i indirektno educirala oko puno glazbenih klasika koje možda do tada još nisam znala, a krucijalni su za glazbu. Jako rezoniram s njihovim stvaralaštvom, i često sam ih pjevala po rivi u Splitu kad sam bila mlađa, plakala i smijala se, te pokušavala rastaviti produkciju koju su radili, kako bih shvatila kakve su elemente ubacivali. Jacob Collier, apsolutni glazbeni genij, prizemljio bi i najveće glazbenike današnjice. Educiran je na nivou koji mnogi neće postići u jednom svom životu, a sve dolazi od strasti i ludosti. Njegovo poznavanje glazbene teorije i više je nego očigledno u njegovim pjesmama, a način na koji je spajao mnoge glazbenike iz različitih glazbenih pozadina i žanrova u jedan projekt, zapanjujuće je i impresivno. Jako je poštovan s vrlo dobrim razlogom, prozvan polimatom, i raditi s njim velika je čast svima, što dokazuju njegove suradnje s imenima poput Tori Kelly, Daniel Caesar, Ty Dolla $ign, JoJo, Coldplay, SZA, Kehlani, Lizzy McAlpine, Alicia Keys, Hans Zimmer, Billie Eilish, Herbie Hancock, John Mayer, John Legend itd. On me zaintrigirao u skroz drugom smislu, jer nikad nisam bila primarno teoretičar, ali njegovo poznavanje teorije uvelike pomaže u produkciji, koja mene jako interesira. Nastavila sam se educirati i u glazbenoj teoriji, što mi danas pomaže u mnogim segmentima.

PROČITAJTE: Što kažete na spot? Napokon znamo kako zvuči i izgleda najiščekivanija pjesma na ovogodišnjoj Dori!

Njegova glazba definitivno nije nešto što mogu slušati u bilo kojem trenutku, s obzirom na to da je jako kompleksna i komplicirana, ali samim time je to jedna jako lijepa stvar. Jer kad sjednem i slušam Jacoba, uvijek se osjećam kao da nešto novo i više učim. Hans Zimmer, filmsko-glazbena legenda, netko je tko mi pokrene emocije, htjela ja to ili ne. Kad slušam njegove skladbe, imam osjećaj da nemam izbora nego osjetiti to što je htio da osjetimo u trenutku slušanja, što me zapanjuje i uvijek ostavlja bez riječi. Njegova sposobnost da učini sve drugo nevažnim dok slušate njega je toliko rijetka da je u mojoj glavi uvijek bio više pojam i paradoks, nego osoba, iako je čovjek kao i svatko na ovom svijetu. Kao skladatelj glazbe za jedan od mojih najdražih filmova svih vremena, Interstellar, na meni ostavlja biljeg koji će uvijek imati utjecaja na moje stvaralaštvo. Iako kompleksan, izriče svoje melodije toliko jednostavno, da kad slušaš pjesmu, znaš da je ne možeš samo tako odsvirati, ali isto znaš da ni ne trebaš – jer je veće zadovoljstvo moći slušati njega nego morati to replicirati. Volim se raspisati o svojim utjecajima jer je i meni kao autoru uvijek najzanimljivije bilo čitati ovakve stvari, da vidim iz kakve pozadine netko dolazi da bi stvarao glazbu kakvu stvara danas. Mnogi tu nisu detaljno opisani još, ali ih je važno spomenuti, a to su Marco Mengoni, David Bisbal, Maneskin, Željko Joksimović, Senidah, Matt Corby, Ola Gjeilo, James Blake, Shawn Mendes, Sevdaliza, Fleetwood Mac, AC/DC, John Mayer, Selena Quintanilla, Tibor, Angelina Mango, Beyonce, Rihanna, Lady Gaga, Greta Van Fleet, ABBA, Whitesnake, Dino Merlin, Celine Dion, KALEO, Bring Me the Horizon, Toše Proeski, Christina Aguilera, Aretha Franklin, Tina Turner, Stevie Wonder, Madison Ryann Ward, Yebba…

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Kako planirate povezati emocije pjesme s publikom tijekom nastupa na Dori?

Želimo postići emociju koju sam ja osjećala dok sam je pisala i povezati je s emocijom koju osjećam dok je nastupam – obje su sada vrlo različite jedna od druge. Nastup će biti tjeskoban, dramatičan, glasan i tih u isto vrijeme, hladan. Iako ne zvuče kao emocije koje želimo osjetiti, nekad nam trebaju.

Možete li nam reći više o vizualnom identitetu i scenskoj produkciji koju pripremate za Doru?

Odgovarat će sceni i emociji, bojama i atmosferi. Ne želimo previše otkriti, ali imamo motiva za koje smatramo da će publici biti zanimljivi. Vjerojatno i neobični.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima vezanim uz nastup na Dori?

Očekivanja je puno na sve strane, što je lijepa stvar jer je sve jako pozitivno, i moji bliski, ali i oni koji me ne poznaju osobno, imaju puno povjerenja u mene i naš nastup. Ja sama sebi nikada ne volim postavljati očekivanja, ali kao i u svemu, za ono što volim i želim borim se znojem i krvlju. Na kraju mi je najvažnije da sam ostvarila viziju koju sam htjela, a kako će to publika primiti sve će se saznati s vremenom.

Koje su vaše strategije za promociju pjesme prije i nakon Dore?

Neke moraju ostati skrivene jer smo ih se dosjetile ja i moja prijateljica Lorena, koja ujedno ima veliku ulogu u cijelom projektu, ali nam za sada dobro funkcioniraju. Od ovih što ću vam otkriti je da je ne smatram strategijom, koliko činom koji jako volim raditi, a koji sa sobom nosi pozitivan feedback, a to je da mi je najvažnije povezati se sa svojom publikom i ljudima koji vjeruju u pjesmu, vole je i slušaju. Mnogi mi iskazuju puno interesa o behind the scenes elementima, a ja ih uvijek rado pokažem (one koje mogu, a da ne otkrijem previše). Uz to, imam genijalnu PR menadžericu Jelenu bez koje puno stvari ne bi bilo moguće. Za period nakon Dore pripremamo više verzija pjesme, a kakve, saznat ćete kroz mjesec dana.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ananda (@anandduh)

Kako vidite svoju glazbenu karijeru nakon Dore 2025.?

Ispunjenu novim projektima, što za sebe, to za druge. Puno je pjesama spremno, ili se sprema, suradnja s inozemnim i hrvatskim producentima, širenje svog glazbenog znanja, napredovanje u aspektima glazbe koji mene jako zanimaju, primarno produkcija i aranžiranje. Vidim ovaj početak mene kao izvođača, nakon godina kao autor, kao jedan divan i uzbudljiv početak i samo želim stvarati glazbu i biti sretna radeći ono što najviše volim.

Što za vas znači sudjelovanje na Dori i potencijalni odlazak na Eurosong?

Moji bližnji znaju najbolje da to za mene ima posebnu težinu i značaj. Odrasla sam na Eurosongu i Dori, i imati mogućnost izboriti šansu za predstaviti svoju državu s autorskim radom u meni budi ogromnu zahvalnost. Iako bih to jako voljela, sama činjenica da mi je pružena šansa veliki je korak prema onome o čemu sam oduvijek sanjala. Ali, kako volim uvijek reći, za sve na svijetu postoji svoje vrijeme, i ništa ne treba forsirati. Ako treba biti, bit će. Ili sada, ili nekad u budućnosti.

Kako Vaša obitelj i prijatelji reagiraju na vaš uspjeh i sudjelovanje na Dori?

Svi su jako sretni i uzbuđeni, naravno, i jedva čekaju da sve izrealiziramo. Neki dolaze i u Opatiju sa mnom, podržati i gledati, a to mi toliko znači jer u godinama gdje su trenutno i oni uvijek u kaosu, što od fakulteta, posla, treninga, nalaze nekoliko dana da dođu i podrže. Sve to pamtim, sve lijepe stvari koje za mene rade i koliko se trude olakšati mi cijeli ovaj period. Stvarno sam zahvalna što ih imam.

Postoji li nešto što biste željeli podijeliti s publikom, a da dosad niste imali priliku?

Neke fun facts su da sam u slobodno vrijeme fan nogometa, formule, videoigara, jako puno čitam, gledam omiljene sitcome – tako ja odmaram svoj mozak.

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?

Smatram da HRT radi odličan posao u organizaciji, puno su toga uvelike unaprijedili, definitivno vidim sve bolju i bolju Doru svake godine. Uistinu se primijeti njihov trud u svakom aspektu, barem ja tako mislim, te se stvarno sve tako i realizira.

Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi?

Smatram da svima daju fer tretman, jednak i pošten. Od radija, preko medija, do emisija i gostovanja. Svime sam osobno zadovoljna.

Kakvo je Vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

Za bilo kakvu nedoumicu koju sam imala, dobila sam povratni odgovor, od svih odjela HRT-a od kojih mi je možda trebala pomoć. Svi stvarno brzo i profesionalno odgovaraju, trude se riješiti bilo kakav problem, što u tehničkom, to i kreativnom smislu.

Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori, kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Smatram da rade najbolje što mogu s obzirom na ekonomsku situaciju današnjeg doba, te da se svake godine unaprjeđuje i postaje sve bolje i bolje. Trud je vidljiv, kao i napredak, a na kraju dana, ništa ne ide preko noći. Drago mi je vidjeti da je sve bolje i jače iz godine u godinu.

Koliko je, po Vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Po mom je mišljenju jako relevantna. Ne samo da je izvrsna platforma za nove izvođače, nudi i šansu da prošire svoj doseg publike, mogućnost odlaska na Eurosong, te na kraju krajeva, odlično iskustvo kao najveći glazbeni festival u Hrvatskoj. Smatram da HRT iz godine u godinu prati što publika želi, ali također pokušava ostati dosljedan kvalitetnom biranju uz sve zajedno. Osim što radi na modernizaciji, također ostaje dosljedan hrvatskoj publici.

Iz Vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema Vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju, i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Ne smatram nikog najslabijim hrvatskim predstavnikom jer je tu toliko gabarita koji postoje, da je to sve jako subjektivno. Svatko od tih predstavnika dao je dušu, krv i znoj u svoj nastup i želju da državu predstavi najbolje što može, tako da je dovođenje njihovog integriteta i truda u pitanje potpuno nepotrebno i irelevantno. Smatram da je najveći dojam na svjetsku scenu za nas ostavio Baby Lasagna. Uspjeh na Eurosongu dobiva se ljubavlju od publike, prije svega. Kad se sve članice države Eurosonga udruže i svi glasaju za jednog, to je pobjednik, bez obzira na plasman. Ono što je važno je ostaviti trag. Nisu svi pobjednici Dore uvijek ujedno bili i moji favoriti, ali jesu li bili pravi izbor za nas ili ne, najbolje procjenjuju Eurosong fanovi.

Što mislite o ovim “usiljenim” favoritima koje se redovno tiska po medijima, uvijek istih 5 imena…

Mislim da je svatko od favorita favorit s razlogom, i drago mi je vidjeti da kolege dobivaju priznanja i pozornost koje njihove pjesme zaslužuju.

Top 5 pjesama po vama za ovogodišnju Doru i tko bi trebao pobijediti?

Mojih top 5 su Marko Bošnjak, EoT, Magazin, Lelek, Martha May. Pobijedit će najbolji.