Konačni pad umjetnosti: Žrtve zemljopisa pretvaraju Gornji grad u komercijalnu parodiju

Ova predstava u režiji Mirana Kurspahića i dramaturginje Rone Žulj okuplja prepoznatljivu postavu: Svena Jakira, Deana Krivačića i samog Kurspahića, koji su od samog početka usmjereni prema britkoj satiri i nemilosrdnoj kritici društva. Predstava koja je započela kao satirični komentar o težnji ka prepoznavanju unutar europskih kulturnih krugova sada završava na potpuno drugačijem mjestu — turističkoj turi Gornjim gradom, u kojoj bivši umjetnici postaju turistički vodiči, simbolički prihvaćajući sudbinu predvođenja publike kroz potpuno fabriciranu sliku stvarnosti.

PROČITAJTE: Miran Kurspahić – U čisto estetskom ili poetskom smislu, doista nikada nisam imao gay elemente ili ih svjesno koristio

Prvi nastavak trilogije, izveden prije 15 godina, temeljio se na ideji protagonizma unutar umjetničkih krugova koji neprestano teže dopasti se “europskoj eliti”. Tu su Žrtve — tri glavna lika koja utjelovljuju težnje i frustracije domaćih umjetnika — prvi put secirale političke i kulturne tenzije unutar Hrvatske, uz pomoć satiričnih i ironijskih tonova. U drugom nastavku, izvedenom 2019., Žrtve su se suočile sa sve ekstremnijim nacionalizmom u zemlji, boreći se protiv sve radikalnijeg političkog okvira.

Sada, u Konačnom padu, trećem dijelu trilogije, dolazi do završnog čina — odustajanja od umjetnosti i prihvaćanja komercijalnog turizma kao jedinog “preostalog” izlaza za umjetnike. Ova transformacija Žrtava iz umjetnika u turističke vodiče nije samo pragmatična, već i simbolična. Umjesto stvaranja autentične umjetnosti, sada su prisiljeni pružati iskustva koja su u potpunosti prilagođena “osviještenim” turistima. U ovoj satiričnoj turi kroz Gornji grad, povijest, kultura i arhitektura bivaju potpuno izokrenuti, dok se publika vodi kroz fabriciranu sliku Zagreba — grada koji više nije prostor kreativnog izražavanja, već turistička atrakcija.

Povijesne reference, umjetnički izrazi i kulturni simboli sada su u potpunosti podređeni komercijalnom interesu. Krležina premisa o Hrvatima kao habsburškim konjušarima, koja je bila prisutna još u prvim nastavcima, u Konačnom padu doseže svoj vrhunac.

PROČITAJTE: Silvestar Mileta za HELLO! – Značaj filmskih festivala ponovno je u porastu

Napojnice, koje su postale simbol života u turističkoj industriji, preuzimaju ulogu glavnog ekonomskog pokretača. Likovi Jakira, Krivačića i Kurspahića seciraju društvo kroz ovu ironijsku prizmu, prikazujući Hrvatsku ne kao zemlju umjetničke slobode, već kao zemlju u kojoj su napojnice i turizam postali nova paradigma preživljavanja.

Predstava se izvodi na otvorenom, s početkom ture na ulazu u Park Opatovina, gdje publika postaje suputnik kroz ovu duhovitu i istovremeno gorku tura-kritiku. Uz satirični oštricu i britku dramaturgiju, Žrtve zemljopisa VI ostavlja publiku s pitanjem o sudbini hrvatske kulture i umjetnosti, koja se sve više povlači pred komercijalizacijom i gubitkom autentičnosti.

Ovaj posljednji čin trilogije jasno osvjetljava temu propadanja umjetnosti i povlačenja pred ekonomskim pritiscima, postavljajući pitanje: može li umjetnost preživjeti u svijetu gdje turizam postaje glavni oblik kulturnog izražavanja?