Doc. dr. sc. Ivana Žitinić, dr. med je nagrađivana specijalistica hitne medicine., predavačica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te osnivačica i vlasnica klinike AlphaMedic koja je u Hrvatsku dovela interesantan novi pristup liječenju.
Doc. dr. sc. Ivana Žitinić o karijeri u medicini, inovativnom pristupu liječenju i problemu debljine
Kako je započela vaša priča u svijetu medicine? Kako ste i kada bili sigurni da je liječnički poziv upravo – vaš poziv?
Moja priča u medicini počela je prilično rano. Oduvijek me fascinirala ljudska anatomija i kompleksnost tijela, a ta znatiželja me potaknula da se upustim u studij medicine. Prvi trenutak kad sam bila sigurna da je to moj poziv bio je tijekom kliničkih vježbi, kada sam vidjela direktan utjecaj koji liječnici imaju na živote pacijenata. Hitna medicina me privukla zbog dinamike i mogućnosti da donosim brze, ključne odluke koje spašavaju živote.
Vi ste prvi docent hitne medicine u Hrvatskoj i žena koja spaja poduzetništvo s liječenjem. Kako ste se odlučili otisnuti u poduzetničke vode, kako se vaš profesionalni i privatni život promijenio od tada i kako bi usporedili dinamiku rada u bolnici, a kako u vlastitoj walk-in klinici?
Uvijek sam težila novim izazovima i inovativnim pristupima u medicini, a nakon godina provedenih u bolničkom i akademskom sustavu, osjetila sam potrebu za promjenom. Walk-in klinike već dugo uspješno funkcioniraju na Zapadu kao brz i učinkovit način zbrinjavanja akutnih medicinskih stanja koja ne ugrožavaju život. Prepoznala sam potencijal tog modela i odlučila ga probati prenijeti i u Hrvatsku, stvarajući prostor gdje pacijenti mogu dobiti kvalitetnu i brzu medicinsku pomoć kada im je potrebna, bez čekanja i birokracije. Stoga je odluka da otvorim vlastitu kliniku bila sljedeći korak u mom profesionalnom razvoju. Dinamika hitne medicine, koja zahtijeva brze i precizne odluke, odrazila se u ovom modelu, dok mi poduzetništvo u zdravstvu pruža priliku da integriram inovacije i unaprijedim pristup pacijentima, što me posebno motivira. Tijekom tog prijelaza, ključna je bila podrška mog supruga. Njegovo razumijevanje i ohrabrenje bili su presudni u trenucima kada sam balansirala poslovne i privatne izazove.
Čuli smo da ste se još prije otvaranja klinike susreli s tretmanom Neinvazivne liposukcije tvrtke International Health? Koje je vaše iskustvo te mišljenje o tretmanu kao liječnika?
Da, imala sam priliku detaljno se upoznati s tretmanom. Kao liječnica, uvijek sam otvorena ali oprezna prema novim tretmanima, međutim ovaj se pokazao učinkovitim, pogotovo u kontroliranim uvjetima i uz pravilnu podršku. Neinvazivna liposukcija nudi sigurno rješenje za one koji žele smanjiti masne naslage bez kirurškog zahvata, ali naglasak je uvijek na zdravom načinu života kao osnovi održavanja postignutih rezultata.
Na tom je tretmanu bio i Vaš suprug. Kako je on “izdržao” Lipo Tretman i koja je, po vašem mišljenju razlika u mršavljenju kad su muškarci i žene u pitanju?
Suprug je na preporuku endokrinologa isprobao Lipo tretman. Bio je discipliniran, što je ključno za postizanje rezultata. Muškarci i žene različito mršave zbog hormonalnih i metaboličkih razlika. Muškarci često brže gube masno tkivo, ali kod žena gubitak kilograma može biti sporiji zbog hormonske ravnoteže i drugih čimbenika. Bitno je prilagoditi plan prehrane svakom pojedincu.
Koji zdravstveni parametri su se poboljšali nakon provedbe samog tretmana?
Kod mog supruga, osim što je uz pomoć Lipo tretmana izgubio 28 kg, vidjeli smo i poboljšanje u razini masnoća u krvi, smanjenje visceralne masti i općenito bolji osjećaj energije. Naravno, ove promjene dolaze ne samo zbog tretmana, već i zbog promjena u načinu prehrane i vježbanju.
Je li se način prehrane Vaše obitelji promijenio nakon uvođenja Lipo tretmana i smatrate li da je ovakav gubitak kilaže održiv?
Kad su statistike u pitanju, Hrvatska loše stoji kad je pretilost u pitanju, kako kod djece tako i kod odraslih. Prema vašem stručnom mišljenju, zašto je to tako i koje bi se mjere trebale poduzeti?
Glavni problemi su nedovoljna fizička aktivnost i nepravilna prehrana. Naša kultura naglašava kalorična jela, a sjedilački način života dodatno pogoršava problem. Ključne mjere trebale bi uključivati edukaciju o pravilnoj prehrani i promoviranje tjelesne aktivnosti, počevši već od najmlađih uzrasta.
Smatrate li da novim revolucionarnim metodama kao što je Neinvazivna liposukcija možemo utjecati na poboljšanje spomenute statistike?
Koji su najčešći slučajevi „walk-in klinike“ čiji je potencijalni uzrok pretilost?
Često vidimo pacijente s problemima poput visokog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2, problema s disanjem i bolova u zglobovima, kroničnog umora i slično, a svi oni mogu biti povezani s pretilošću. Akutne epizode ovih stanja često zahtijevaju brzu medicinsku intervenciju.
Jeste li se zahvaljujući impresivnim rezultatima Vašeg muža odlučili ponuditi svojim pacijentima Lipo tretman u sklopu poliklinike?
Rezultat od 28 kg, koje je suprug postigao svakako su mi dali dodatnu motivaciju da uključim Lipo tretman u ponudu naše klinike. Smatram da može biti koristan alat za mnoge pacijente koji traže neinvazivna rješenja za gubitak kilograma.
I na samom kraju, Vaše stručno mišljenje o prednosti Lipo Tretmana u odnosu na razne dijete koje nam se svakodnevno nude putem raznih medija?
Imajući u vidu da se zaista u današnje vrijeme nudi veliki broj dijeta, što može biti i dosta zbunjujuće dala bih prednost Lipo tretmanu iz više razloga.
Klinički je ispitan i dokazan Tretman, Brzo i ucinkovito mršavljenje, Nema jo-jo efekta. Svatko dobiva konstantnu podršku i savjete nutricionista, kako za vrijeme trajanja, tako i nakon završetka Tretmana, u cilju lakšeg uvođenja novih prehrambenih navika.
U suvremenim partnerskim odnosima, u kojima se emocionalna bliskost sve češće promatra kao temelj stabilnosti, a ne tek romantični dodatak svakodnevici, tema mentalnog zdravlja postaje nezaobilazna komponenta iskrene komunikacije. Iako se društvo posljednjih godina značajno pomaknulo prema većoj osviještenosti o psihološkoj dobrobiti, mnogi i dalje osjećaju nelagodu, pa i sram, kada trebaju izgovoriti ono što se događa unutar njih samih, osobito pred osobom s kojom dijele intimni život. Upravo u partnerskom odnosu ta se nelagoda često pojačava jer se očekuje stabilnost, razumijevanje i emocionalna dostupnost pa svako odstupanje od takve slike može izazvati strah od nerazumijevanja ili odbacivanja.
U suvremenom društvu, u kojem se svakodnevica sve brže odvija, a komunikacija često svodi na kratke poruke, fragmentirane razgovore i površne susrete, lako je zaboraviti koliko jedna jedina rečenica može imati dubok, gotovo presudan utjecaj na čovjekov životni put. Muško mentorstvo, iako se često promatra kroz prizmu formalnih odnosa u profesionalnim okruženjima, sportskim timovima ili akademskim zajednicama, u svojoj biti nadilazi strukture i titule. Ono se najčešće događa tiho, nenametljivo, u prolazu, u hodnicima, na klupama, u automobilima nakon dugog dana ili u kratkim razgovorima koji naizgled ne obećavaju ništa posebno. Upravo u takvim trenucima, jedna rečenica izgovorena u pravom trenutku može postati prekretnica, emocionalna sidrišna točka ili početak potpuno novog životnog smjera.
U miru kasnih sati, dok se svijet čini uspavan i tišina se spušta poput teškog, ali umirujućeg pokrivača, često se otvaraju trenuci u kojima riječi teku slobodno i bez zadrške, a misli koje danju ostaju zarobljene u užurbanosti i svakodnevnim obvezama konačno nalaze svoj put do uha onih s kojima se osjećamo najsigurnije – članova obitelji. Među tim dragocjenim trenucima, posebnu težinu i snagu dobivaju noćni razgovori s bratom, koji nerijetko prerastaju u iskustvo duboke emocionalne povezanosti, razumijevanja i osobnog rasta, a njihova važnost za psihičko zdravlje, posebno muškaraca, sve je više prepoznata u suvremenim istraživanjima iz područja psihologije i sociologije.
U javnoj percepciji sporta često dominira slika koja je gotovo filmski jednostavna: pobjeda, poraz, medalja oko vrata, suze radosnice ili trenutak razočaranja na kraju natjecanja. Međutim, ono što kamera rijetko bilježi, a još rjeđe prenosi u punini, jest slojevita i dugotrajna unutarnja borba sportaša koja se odvija daleko od stadiona, reflektora i publike. Ta se borba ne mjeri vremenom, bodovima ni rekordima, nego tišinom noći prije natjecanja, pritiskom očekivanja koji se ne može skinuti kao sportska oprema, te stalnim preispitivanjem vlastite vrijednosti koja često ovisi o jednoj jedinoj izvedbi.
U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri brzinom, snagom i vidljivim rezultatima, ono što ostaje skriveno – tišina prije pokreta – nerijetko čini ključnu razliku. Upravo u tim tihim, gotovo nevidljivim trenucima prije jutarnjeg treninga, mnogi uspješni muškarci, od sportaša do poduzetnika i glumaca, oblikuju svoju mentalnu otpornost, disciplinu i fokus. Mindfulness, ili svjesna prisutnost, više nije rezervirana za meditacijske centre i duhovne prakse – postala je sofisticiran alat za optimizaciju performansi, unutarnju stabilnost i dugoročno zdravlje.
Živjeti dulje odavno je ljudska želja, no danas sve više razmišljamo o tome kako godine koje su pred nama provesti zdravi, aktivni i puni energije. Upravo se na toj ideji temelji koncept dugovječnosti, poznatiji kao longevity, koji posljednjih godina privlači sve veću pozornost medicine i znanosti. U svijetu u kojem se svakodnevno pojavljuju novi dodaci prehrani i obećanja o očuvanju mladosti, sve je teže razlikovati stvarne tehnološke pomake od prolaznih trendova. Tu su priliku prepoznali Anastazija i Marko Đerek, bračni par s više od četiri desetljeća zajedničkog iskustva u farmaceutskoj industriji, koji je odlučio vlastito znanje pretočiti u hrvatski brend Vivacel360.
U razdoblju kada priroda usporava, dani postaju kraći, a tišina ranih večeri sve izraženija, studeni često djeluje poput emocionalnog ogledala – mjesec introspekcije, suočavanja i unutarnjeg dijaloga. Upravo u tom prijelaznom vremenu, kada se ljeto čini dalekim, a zima još nije sasvim stigla, mnogi muškarci – često nenaviknuti na otvoreno izražavanje vlastitih osjećaja – pronalaze neočekivani izlaz u kreativnosti. Umjetnost, bilo da je riječ o glazbi, slikarstvu ili pisanju, postaje prostor sigurnosti, tišine i oslobađanja, svojevrsna terapija bez unaprijed zadanih pravila.
U vremenu u kojem svaka sekunda nosi potencijal nove obavijesti, poruke, e-maila ili podsjetnika, suvremeni muškarac sve češće živi u stanju neprekidne pripravnosti. Digitalni svijet, iako dizajniran da olakša svakodnevicu, postupno je prerastao u prostor konstantnog prekida, fragmentirane pažnje i tihog, ali upornog pritiska. Mentalno zdravlje muškaraca, koje je tradicionalno već opterećeno društvenim očekivanjima emocionalne suzdržanosti i snage, u takvom okruženju postaje još ranjivije.
