Usred poplave vijesti koje okružuju Cilliana Murphyja, novopečenog dobitnika Oscara za najboljeg glumca u filmu Oppenheimer, društvene mreže ponovno su se prisjetile njegove suptilne geste protiv britanske monarhije tijekom susreta s princom Harryjem 2017. godine.
Taj se trenutak dogodio tijekom svjetske premijere filma ‘Dunkirk‘ Christophera Nolana u Odeon Luxe Leicester Squareu u Londonu, 13. srpnja 2017. godine.
Dok je princ Harry pozdravljao glumce Barryja Keoghana, Sir Kennetha Branagha, Marka Rylancea i Toma Hardyja, Cillian Murphy se istaknuo držeći ruke u džepovima, a uputio mu je i osuđujući pogled.
Što je toliko posebno u gesti držanja ruku u džepovima? Za Irce, to je tradicija koja seže mnogo više od stoljeća unatrag i mnogo govori o sporovima između Irske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Cillian Murphy upotrijebio staru gestu protiv princa
Da bismo razumjeli priču, moramo se vratiti u vrijeme Irskog rata za nezavisnost, gerilske borbe koja se odvijala između 1919. i 1921. godine između Irske republikanske vojske (IRA) i britanskih sigurnosnih snaga u Irskoj.
Tijekom tog sukoba, Irska je došla pod ratno stanje, a irski muškarci koji su držali ruke u džepovima postali su mete britanskih vojnika. Prema članku na University College Cork, u Tipperaryju su izdana upozorenja da: “civilna osoba koja drži ruke u džepovima je predmet sumnje …”
Bilo je istaknuto da je irski muškarac s rukama u džepovima “podložan uhićenju i, u slučaju nužde, može se naći pod paljbom”.
Prema Irish Examineru, policijska naredba u Macroomu bila je još gora, naređujući svim muškarcima koji prolaze kroz grad da drže ruke izvan džepova, jer bi kršenje moglo značiti da će biti ustrijeljeni. Macroom i Tipperary su na jugu Irske. Murphy je s istog područja.
Od tada, mnogi Irci usvojili su ovaj stav pred članovima britanskog kraljevskog dvora, odajući tako počast irskim žrtvama tog sukoba i izražavajući odbacivanje monarhijske institucije. Navodno je to bio slučaj i s ragbijašem Ronanom O’Garom 2009. godine kad je upoznao kraljicu Elizabetu II. na prijemu u Belfastu nakon osvajanja Six Nations Tournament.
Ipak, gesta koja je izazvala još više buke bila je gesta glumca Cilliana Murphyja, koji je rođen u gradu Corku i uvijek se ponosno hvalio svojim irskim podrijetlom. I ovaj je put svoj irski ponos ponovno istaknuo na 96. dodjeli Oscara, gdje je osvojio nagradu za najboljeg glumca.
“Napravili smo film o čovjeku koji je stvorio atomsku bombu, i bolje ili gore, ali svi živimo u Oppenheimerovom svijetu”, rekao je, “pa bih zaista želio posvetiti ovo mirotvorcima svugdje.”
Murphy je započeo svoj govor rekavši: “Ponosni sam Irac koji ovdje stoji večeras”, i završio ga irskim izrazom: “Go raibh mile maith agat”, što znači hvala puno.
I nije to prvi put da je naglasio svoje irsko podrijetlo. U intervjuu iz 2010. godine za promociju filma ‘Inception‘, još jednog projekta s redateljem Christopherom Nolanom, brzo je ispravio novinara koji ga je predstavio kao “britanskog glumca” naglašavajući čvrsto da nije, već da je irski.
U drugom slučaju, tijekom intervjua iz 2022. godine za podcast Armchair Expert, spomenuo je zašto se, barem djelomično, preselio natrag u Irsku nakon 14 godina života u Londonu. “Željeli smo da djeca budu Irci. Bili su u dobi kad su bili skoro tinejdžeri, imali su jako elegantne engleske naglaske i to mi se nije previše sviđalo pa smo odlučili doći natrag.”
Također se našalio o pjevanju Irske pjesme neovisnosti protiv britanskog kraljevstva nakon osvajanja BAFTA-e za najboljeg glumca za ‘Oppenheimer’ u veljači 2024. godine. Kako je izvijestio Belfast Telegraph, rekao je u sobi za novinare: “Ja sam jako ponosni Irac – naravno da jesam. Puno mi znači to što sam Irac. Ne znam što drugo reći – trebam li pjevati buntovničku pjesmu?”
Svojom izjavom da je “ponosni Irac” na Oscarima, Cillian Murphy još jednom je jasno dao do znanja gdje su mu korijeni, a društvene mreže su ponovno oživjele republikansku gestu ruku u džepovima koji izgleda nose značajan smisao.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
