Tihomir Stanić pokazao što znači živjeti književnost: Njegova „Na Drini ćuprija“ nije predstava, nego iskustvo

Zagreb je prošli vikend na trenutak disao ritmom Višegrada. U foajeu Hrvatskog narodnog kazališta, gdje svjetlo uvijek pada mekše nego drugdje, Tihomir Stanić izveo je monodramu „Na Drini ćuprija“ – kazališni događaj koji se ne gleda, nego doživljava. Publika je gledala glumca koji ne glumi, nego živi. Riječi Ive Andrića u njegovoj interpretaciji postaju žive strukture koje pulsiraju u prostoru, pretvarajući svaku rečenicu u most između vremena, ljudi i emocija. Upravo zato izvedba „Na Drini ćuprija“ nije bila samo kazalište – bila je razgovor između prošlosti i sadašnjosti, onako kako ga može voditi samo glumac koji razumije tišinu jednako duboko kao i riječ.