Na čelu žirija nalazi se Sergei Loznitsa – redatelj, vizionar i istinski intelektualac, čiji životni put vodi od kibernetike i umjetne inteligencije do filmskih retrospektiva i priznanja diljem svijeta. Njegova impresivna biografija više je od popisa nagrada – ona je priča o predanosti umjetnosti u vremenima velikih promjena, i hrabrosti da se kroz dokumentarno i igrano propituju najdublji slojevi kolektivnog sjećanja.
Uz njega, u žiriju sjedi Dragan Mićanović – glumačka ikona čije uloge, od Fortinbrasa u Londonu do Zorana Đinđića na malim ekranima, pokazuju snagu transformacije i predanosti glumačkom pozivu. Njegova prisutnost podsjeća da gluma može biti istovremeno poetska i politična, profinjena i potresna.
Rumunjski redatelj Emanuel Pârvu donosi u Sarajevo glas novog vala – autor koji s lakoćom balansira između kamere i profesorskih dvorana, čiji filmovi su intimne disekcije obiteljskih dinamika, ali i odvažni komentari društva. Njegov film “Tri kilometra do kraja svijeta”, nagrađen Queer palmom i Srcem Sarajeva, već je ušao u kanon suvremenog europskog filma.
Tu je i Ena Sendijarević, čija energija i senzibilitet osvježavaju festivalsku scenu – redateljica koja svoju poetiku gradi na rubu između osobnog i političkog, između nostalgije i budućnosti. Njezini filmovi poput “Slatkih snova” ne ostavljaju publiku ravnodušnom, već pokreću emocije i otvaraju pitanja o identitetu, pripadnosti i ženskoj perspektivi u filmu.
I naposljetku, Tricia Tuttle – festivalska direktorica čije ime stoji iza najvažnijih filmskih događaja na britanskoj sceni. Njena uloga nadilazi programiranje – ona je arhitektica prostora u kojem različiti glasovi mogu progovoriti, žena koja razumije kako festivalska dinamika može postati motor kulturne promjene. Dolazak na čelo Berlinalea potvrda je njenog globalnog utjecaja i rafiniranog ukusa.
Ova petorka ne samo da će birati najbolje – oni će definirati puls europske kinematografije u 2025. godini. Sarajevo Film Festival već desetljećima njeguje tradiciju koja spaja vrhunski film, društveni angažman i regionalnu autentičnost. Srce Sarajeva, najpoželjnija festivalska nagrada regije, neće biti tek priznanje – bit će to emotivna potvrda da priče, ma koliko intimne ili politične bile, imaju snagu mijenjati svijet.
A možda će baš ove godine, u trenutku kad su granice između dokumentarnog i fikcije, aktivizma i estetike, istine i filma tanje nego ikad, jedan film osvojiti žiri baš zato što je iskren, hrabar i potreban. Jer na Sarajevo Film Festivalu, publika i žiri dijele nešto posebno – ljubav prema filmu koji ostaje.